Bijesni Žavijera Osloboditelja
srijeda, 26.12.2007.
...
Izašao sam pred koji sat
unijeti hladnoće u srce
i provjetriti topao smrad blagdana.
Zaškripao preko parkirališta,
otključao auto,
povlačio kvaku...
Krckala su.
Popustila su.
Usisala prhku gomilicu na sjedalo.
…
Zen-metlicom zen-čistio naslage.
…
U nabreklom, podstavljenom muku,
Šuškanje metle odbijalo se o zgrade.
…
Ispod snijega, auto je posvema bio okovan čvrstim milimetrima.
Pokušao strugati, uzalud,
pokušao razbijati drškom - tek naprsline.
Prestao udarati trenutak prije nego ću
razbiti s ledom i staklo.
Poželio svim onim punoljetnim dušama koje su
usrdno molile za snijeg i led za Božić,
da im božićno zasniježi u dnevnoj sobi.
***
Hodajući kasnije u bijeloj, umnoj tišini,
prisjetih se gimnazijske zadaćnice naslova
"U bijeloj umnoj tišini snijega ja hodam i osjećam jalovu bol"
u kojoj sam balavio
o teturanju alkoholičara i oštrim ubodima pseće pišaline u bjelini i
sve nekim još bjesovima i
razmišljao
zašto profesorice materinjeg jezika zadaju takve naslove,
zašto brkaju afektaciju elokventnijih tinejdžera s umijećem izražavanja,
zašto ne potiču konkretnost, strukturiranost,
'teza-argument-zaključak', pa ma o čemu,
umjesto kvazipoetske ljigavoće i bespredmetnosti,
i zašto su svi tako ležerni što je ovaj narod, od vrha do dna, nepismen...
gore, neartikuliran…
…
U sablasnom parku, među zametenim spravama za igranje,
dva-tri tate vukla su nejač na saonicama.
Utaban, leden,
Ovakav je snijeg za dijete raj.
Da ga do besvijesti samo vuku
Pa i kad otopli i provire one
krpe travnatog blata po kojem ocu iskače žila na čelu
...
Preko ceste prelazio je još jedan
"par u ranim tridesetima u božićnom posjetu".
On naprijed, s rukama u džepovima, nešto napižđen,
Ona korak-dva iza,
našminkana, odjevena, s celofanski omotanim nečim u rukama.
Svaki put kada sam pogledao danas kroz prozor
- cijeli bogovetni dan, od jutra do večeri -
preko parkirališta je prelazio par u ranim ili srednjim tridesetima,
s djetetom ili djecom pride.
On uvijek naprijed, prazna lica, praznih ruku,
Ona uvijek iza, našminkana, s frizurom, odjevena, pažljiva preko bljuzgavice,
S darom u ruci.
Generička slika dvajspetog dvanaestog,
rođendana boga sunca Mitre.
...
Policajac u automobilu, na rubu križanja, posred zebre,
kvrcnuo sva četiri žmigavca i
stao tako na desetak minuta.
Automobili su ga uz muku obilazili, pokušavajući nazrijeti ide li što.
Stao čovjek da porazgovara na mobitel.
...
Na srednjem katu nebodera preko ceste,
neki je manijak preko cijelih prozora polijepio
hiljadu velikih žutih žarulja.
Žutilo je epileptično bljeskalo po cijelom susjedstvu.
...
Skupio sam snijega s jednog auta,
u toploj školjci dlana oblikovao kuglu i
zavitlao je u zgradu trgovačkog lanca koja mi je namigivala neonom.
Uvijek sam slabo vitlao.
...
Odškripao do stubišta,
Toptao,
Izudarao cipelama zid.
U veži se susreo s
buljavim očima vječno neprijaznog susjeda.
Blagdanski ga izignorirao.
...
Ušao u radijatorsku omaru,
sjeo,
protrljao mokru kosu,
zapalio cigaretu,
doživio flešbek.
želio sam iskreno tad da nas zatrpa, ušpilji u
mrak u kojem gori samo glazba iz radija i obrazi
ali snijeg, iako gust, gubio je od zamagljenog stakla,
na njemu se izdajnički topio
