Bijesni Žavijera Osloboditelja
utorak, 16.10.2007.
Beznadno
Jučer je bio prvi dan u mnogo tjedana da
mi hitan i težak zadatak nije
sjedio na glavi i zaokupljao porozan, raskrvavljen um,
i taj se procjep između poslova već u rano popodne pokazao limbastično mučan.
Pušio sam se u sunčavoj prašini koja se kovitlala oko glave i
urlao.
...........................................................
U tri sam krenuo pobacati skripte.
Prošlo je pet godina, ionako većinom nisu moje;
fotokopirane kompilacije nekih
mnogo savjesnijih studenata.
Nemam više nikakve koristi od njih,
a nisam bogznakakve imao ni onda.
.......................
Lesonitni ormar ućoškan na balkonu.
Intimni deponij:
- Desetak dječjih knjiga, "Vjeverica"
- Enciklopedije "Svijet oko nas", razvaljenih korica
- Četverosveščani "Čudesni svjetovi Walta Disneya"
- Nekoliko brojeva časopisa "Time Out" iz sredine devedesetih,
Ondje se konačno obreo tek početkom ove godine.
Nisam kupio "Time Out".
- Nekoliko Dylan Dogova na talijanskom, kupljenih na maturalnom proputovanju.
- Hrpa besmislenih stručnih knjiga
- Prastare bilježnice
- Hrpetine korporativnih rokovnika
- Udžbenik njemačkog iz osnovne škole
Mutti: Wir essen im Garten. Es gibt Käse, Eier, Joghurt und Tomaten.
Peter: Oh, prima!
- Par debeljuškastih trobroja Alan Forda
- Desetak brojeva časopisa "Godine nove".
- Desetak brojeva studentskog lista "Puls"
ganjao ga, neuhvatljivog, po svim zagrebačkim kioscima...
- Debeo fascikl s isprintom prvog književnog prijevoda - lektoriranog crvenom kemijskom
- Fascikl s izrescima članaka i reportaža
- Fascikl s novinama povijesnoznačajnijih datuma
I što je igralo u kinima
I u dnu ormara,
- Pola kubika skripti.
Znao sam da sam pogriješio čim sam ih počeo listati.
Znao sam da ništa od bacanja čim sam nabasao na reference i poruke i začetke priča, i
crteže,
iscrtane po marginama u neko dosadno magleno jutro kada sam još bio redovit, pospan gost
Iz jednog fascikla ispade par šalabahtera.
i među njima
Zaklamani snopić,
gust rukopis, veći od života,
kemijske raznih boja...
Ne mogu se više sjetiti ni kada, ni zašto mi ga je dala...
................................................................................
Sjedio sam, pušio i piljio u taj džumbus još dvadeset minuta,
pa zatvorio vrata.
Pokušat ću drugi put.
Ili prepustiti nekom drugom.
Da jednostavno otvori ormar, poruši iz njega sve osim par stripova i knjiga u crnu kesu,
I odšeta do kontejnera.
Što manje znam, to bolje.
............................................
Izdvojio sam samo
taj šalabahter.
Jer je
Ispisan kitnjasto i
repovi na slovima G i J
prelaze preko tri reda,
baš ih boli briga.
Zavinuti kao
rep tete lije...
...................................
Za one koji to žele,
evo jedna falšna obrada Zimmermana,
s poskakanjem poslije prve strofe
i neukom uporabom dodatnog instrumenta.
link
