Bijesni Žavijera Osloboditelja

četvrtak, 30.08.2007.

Šutim dugo i
i onda
Prije sedam minuta hodam i osjetim miris vlažnojesenske zemlje što je između asfaltnih transverzala i ispod lišća ufitiljenu izlučuju crvi,
I minutu ranije osjećam se kao da mi je glava uvučena u trulu staru škrinju u kojoj vonja memla i gnjile lutke i tkanine i mekane mokre arhive i nešto mrtvo, staro i elegično
A samo minutu ranije osjećam u nosu miris
Djevojačkog sjajila prvih usnica koje sam ljubio.

Udišem sve brže i šumnije

Hladni anestetski pamuk u plućima guši me već danima.

Ovo je bio čulni intermezzo.

30.08.2007. u 21:21 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 29.08.2007.

Otiđoh...

...Na te neke bendove.

Usukan sam i bolan zadnjih dana.
Ti su neki bendovi dobro došli na boljku.

Prve je noći bilo New York Dollsa i Sonic Youtha.
Sreo sam poznanike i stare prijatelje pa sam čuo nešto malo prvih i jedva malo drugih.

Druge je noći bilo nekih novih i opet nešto starih ljudi, pa sam i popio,
i čuo malo Hold Steadyja i nešto sitno Asian Dub Foundationa, i još sitnije !!!
i nešto malo više dobrog starog Iggyja kojeg
znam još iz pjesme "A na njoj piše jao što volim igi pop" - njegovog sjajnog trenutka -
koji je bio sav žilav i đavoljast kakvog ga i očekivah,
i opet sam više pričao i pio nego slušao glazbe, pa ipak -
isplatilo se.

U ovo neko čudno doba nije mi, izgleda, mrsko platiti punu festivalsku kartu
da sretnem stare i nove prijatelje
i dobro se našegačim.


29.08.2007. u 01:52 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.08.2007.

Uvijek je dobro vrijeme za poeziju


... A te sam raspojasane noći kod pl. Bombollesa probao i jedinstven umak kojega recept ide ovako:

3 kilograma brašna
2 kilograma jaja
2 kilograma vode i
dva krasna zeca.

Zečevi su, naravno, živi i grickaju vlati peršina kraj
zdjele i služe samo kao estetski detalj.
Jaja su ukuhana i jedu se sa solju.
Voda se toči iz krčaga i izlijeva iza desnog ramena, a
brašno se poslije gozbe dijeli siromasima.

(Katkad, siromasi jedu s nama, i to tako da
kruh premažu brašnom i
poglade zeca.)



Nešto poslije ponoći u dvoranu su utrčali ludi lutnjari, a ja sam čupao kose što mi nestade hartije i ulja da ih narišem.
Kakav je to nezaboravan prizor bio…

Udarajući bijesno u lutnje, svirači su njihali se s lustera, uvijali oko stupova, uskakali u torte, bježali po po stolovima, i rušeći cvjetne zdjele i čaše presijecali praskom resko galamu i pomaman,
podivljao smijeh uzvanika.

Čak se ni vijećnik Jerković nije pobunio kad mu je dresirano majmunče u livreji otelo zlatni sat iz prsluka.
Zagroktao je na to, zajapuren, kao da je riječ o krasnoj šali,
a gospođa se vijećnica Jerkovićka smijala, pljeskala masnim ručicama i gutala pune obraze marcipanske kreme.

Lutnjari proliše gustog vina u slapovima,
A uzvanici svi skočiše i stadoše ga ljubiti i jezicima skupljati mumljajuć'
Mmmmmmm,
A ja otaman diskretno uhvatih crvenokosu slušinju za pregaču, kad -

Bombollesov bas prekine ciku, sladostrast i prangijanja,
oštro poput reza luka:


- Krajnje je vrijeme za malo poezije:

Sad, čitat ću vam iz svoje zbirke "Žulj na papiru"...



Što je dalje bilo - ne znam jer sam zaspao...
...

Ne, doista - prestao sam pisati jer sam zaspao...

Kako se slučajan namjernik ne bi osjetio uskraćenim za
velebne Bombollesove stihovane riječi,
nudim nekoliko svojih pod naslovom


Ljubitelj lijepe riječi


Ljubitelj lijepe riječi, kad ustaje od stola,
izvadi buđelar i plati račun i prije nego ode
željno se ustavi, sve čekajuć'

Da garson zine i izusti barem
Dvije-tri male,
lijepe riječi za rastanak.

23.08.2007. u 11:00 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.08.2007.

Kratko

Danas je prije trideset godna umro Elvis.
Datum pamtim od djetinjstva.
Bio sam veliki fan.

Druga su djeca u razredne leksikone pod "Najdraža grupa/pjevač/ica" upisivala

Duran Duran, Prljavo kazalište ili
%
što je, iz nekog razloga, značilo Nemam.

Ja sam upisivao
Elvis Presley i The Beatles.

Kao dijete nisam volio nove grupe/pjevače/ice.

Što se mene tada ticalo, glazba je utihnula 1966.



Već 20 godina nisam ljubitelj Elvisa,
ali zato volim neke bendove koji nisu bili ni rođeni dok sam
ja ispisivao
Elvis Presley i The Beatles
u razredni leksikon koji mi je, iz ruke u ruku, dodan do zadnje klupe.


Svejedno, pamtim datum smrti.
Znao sam i to da se ugušio tabletama na zahodu.
Zašto je jeo tablete na zahodu, to tada nisam znao.

Da je okrugla trideseta godišnjica, saznao sam prije 3 minute, kada sam ustvrdio da
doista jesmo u 2007-moj godini.


Negdje oko Baker Streeta, bok uz bok,
stoje dvije trgovine memorabilijom i posterima - jedna za Elvisa, druga za Beatlese.

Ušao sam samo u jednu.

Čak i u njoj, nažalost,
samo se osvrnuh, primijetih da nemam novaca niti za najjeftiniji predmetak - recimo, limenu kutijicu za cigarete s pretiskom Revolvera - a nekmoli

200 funti za prvo izdanje Bijelog albuma,
pa se

pokislo uputih do obližnjeg muzeja Sherlocka Holmesa
da vidim šta ima.

Ondje, jedna je djevojčica držala plastičnu lulu ispred usta, i
zbunjena pod prevelikom Inverness kapom,
gledala u fotoobjektive.

Sherlock

Zašto je to radila?

Because mama said so?


16.08.2007. u 17:12 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.08.2007.

Filmski uvod



Sjedeći na podu zagrebačkog aerodroma, promatrao sam u satne skazaljke koje su mi skazivale da sam u govnima.



Slažući letove mjesec dana ranije, podozrivo sam gledao u mizerna dva i pol sata razlike između jednog i drugog leta,

lomio se, ne bih li ipak trebao

prespavati, skutren u vreću, u nekom lutonskom zapećku,
ugrabiti prvi sljedećejutarnji let,

no uvjerih na koncu samoga sebe da će dva i pol sata biti dovoljno da se iskrca, prođe procedura, i ukrca u drugi avion.


Kakav glupan.


Sjedeći na podu zagrebačkog aerodroma, čekajući avion,
u hladnom sam znoju slušao kako mi satne skazaljke govore -
"Glupane".



Kada je avion naposlijetku, sa sat i pol vremena kašnjenja, došao i
izbljuvao stare putnike i primio nove i
zadržao smrad znoja starih i
stjuardese koje su međusobno pričale na nekom grguravom jeziku,
a s putnicima na nerazumljivom, krivo naglašenom engleskom,


na najzadnjem sam sjedalu, odmah kraj ćenife


"Jeste li spremni pomagati nam u slučaju nesreće? Ovo je, naime, sjedalo odmah uz izlaz za nuždu", upitala me koka.
"Može", rekoh.

Nazdravlje.



gledao u podrugljivi sat i znojeći se računao da mi od slijetanja

do trenutka kad ističe šansa za podizanje druge karte preostaje

nemogućih 15 minuta.



Između mene i karte, stajali su dugi hodnici, imigracijska kontrola, podizanje prtljage, i
još dugih hodnika...

Sve je vodilo ka zaključku
da se mogu oprostiti od leta za Dublin.

I možda u drukčijim okolnostima to ni ne bi bio neki problem,
možda tijekom tog mučnog dvosatnog brujanja kroz europske oblake
ne bih grozničavo kombinirao kako spasiti stvar
da:

a) karte za sljedećih nekoliko dana nisu koštala 2/3 mog ukupnog budžeta,

b) nisam krenuo na put s novcima koje snalažljiviji londonski prosjak isprosi u dva dana.

...

Čelo se rosilo od bezizlaznosti,

i gotovo sam povjerovao u samoobmanu da

"ćemo se već nekako snaći...
Recimo, prespavamo, pa sutra vlakom do Liverpoola, pa otamo brodom - Hej, možemo posjetiti Cavern!"


Odlučio sam trčati i
gristi sve ispred sebe,
čim mi noge dotaknu tlo.


...
Niski start pri slijetanju,
...
izlijetanje iz aviona - čelna pozicija,
...
trčanje dugim hodnicima do imigracijskih časnika,
...
ulazak u dvoranu za zaprimanje ljudi,
...
pogled na stotinjak metara dugu, vijugastu zmiju putnika koji čekaju pregled,
...
i očaj
...
... očaj.
...
...
...
...
I onda slučajno primijetih da
Svi putnici stoje u redu "UK and EU" -

red "Non-EU" bio je potpuno prazan.
I na njega je čekao jedan krasan, samotan šalter.

Da nisam doživio, ne bih vjerovao kako je
ponekad zgodno imati hrvatsku putovnicu.


Trčanje.

Prolazak.

Trčanje do okrećućeg remenja s prtljagom.
Još jedan sretni obrat - naše naprtnjače prve guraju njušku iza onih gumenih trepavica.

Opasavanje.

Pentanje pod teretom.
Trčanje. Jedna minuta do zatvaranja.
Jedna minuta.



Dvorana za čekiranje duga je i nepregledna, trčim naslijepo.
Tamo je - zadnja lijevo.


u daljini vidim kako dvije gospođe zatvaraju šalter za naš let,
i izlaze kroz stražnja vrata.
Ostala joj je vani još samo ruka

I onda, taj kliše,


WAAAAAAAIIIIIIIIT!

WAAAAAAAAAIIIIIIIIIT!!!!!!

WAAAAAAAA.....



Virila joj je još samo crna ruka iza debelih vrata,

ipak,
krik se probio kroz pukotinu.

Izašla je.
Nećkala se, ali prihvatila je nagovaranje.

Izdala prokletu kartu.

Primila prtljagu.

***

Mislio sam da takve pizdarije postoje još samo u filmovima.

13.08.2007. u 19:46 • 7 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (9)
Ožujak 2015 (8)
Veljača 2015 (23)
Siječanj 2015 (30)
Prosinac 2014 (30)
Studeni 2014 (23)
Listopad 2014 (26)
Rujan 2014 (30)
Kolovoz 2014 (10)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (9)
Lipanj 2007 (6)

Komentari da/ne?

Popis obavezne literature

Pijesni bijesa Žavijera Osloboditelja Masa

* * *

Las Canciones Desaparecidas de Xavier Libertador

* * *

Unfathomable Hymns Of The Unforfeitable Xavier the Liberator


Predak

Predak Žavijera Osoboditelja, Hugo, odlazi u mirovnu misiju - linorez nepoznatog umjetnika, XIV.st.






Popis dodatne literature:

Svijet u boci
Rutvica
Dmj
Žiola
Rahatli
Petar Pan Glazbeni Čovjek
Čovjek Vadičep
Blini
Zrinsko pismo
Prevoditelj Želibiti
Ribafiš
Sisa
Hibrid
Pusta zemlja
Kao Dylan
Hiperborealni vjetrovi
Nemetz
Marisi
Parlament
Atenski zrak
Vjetrasta
There'sAFunnyStory
Apartčik
Dida
EduardP.

Sobre todo, sean siempre capaces de sentir en lo mas hondo cualquier injusticia cometida contra cualquiera en cualquier parte del mundo.
Es la cualidad mas linda de un revolucionario.




Zapah Minulosti
1926


Dodaci

Life is not a succession of urgent 'nows'.
It's a listless trickle of 'why should I's'.


***

There is no pleasure in having nothing to do;
the fun is having lots to do and not doing it.



***

zavijer@gmail.com


***


online
Online Casino

IZREKE ŽAVIJEROVE

- Ako si bogat, daj siromašnome. Ako si siromašan, daj bogatome.

- Ako imaš, daj. Ako primaš, uzmi.

- Tko dvogrbu devu imade, neka je zamijeni za devu jednogrbu jer deva dvogrba neće proći kroza igle ušicu.

- Tko dvogrbu devu imade i zamijeni je za devu jednogrbu, neka je zamijeni za grbu

- Tko želi, neka zaželi. Tko zaželi, neka duhne u svijeću. Tko duhne u svijeću, neka baci srebrenjak u bunar. Tko baci srebrenjak u bunar, neka zaželi.

- Tko hrani slona, neka prvo nahrani djecu svoju. Tko prvo djecu svoju nahrani, neka nahrani i slona.

- Tko nema, neka kaže. Tko ima, neka šuti. Tko nema, neka ima. Tko govori, neka šuti. Tko šuti, neka sluša. Tko sluša, neka šuša.

- Tko nikada dobro ne učini, neka ponekad učini dobro. Tko ponekad dobro učini, neka svaki dan učini dobro. Tko svaki dan učini dobro, neka svaki dan učini dobro.


I'm watchin' you, Gandhi





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se