Bijesni Žavijera Osloboditelja
ponedjeljak, 04.06.2007.
Oh Oh - trideseta!
Svašta bih mogao napisati.
Palim cigaretu, u pola tri ujutro
jer ne znam otkuda početi i kako nastaviti
jer ne znam otkuda početi i kako nastaviti
Treba li mi uopće retrospektiva?
Vremenska crta od kasnih sedamdesetih naovamo?
Ne znam bi li pomogla, ali red je da se nešto napiše
pa ću pokušati s tim.
Vremenska crta od kasnih sedamdesetih naovamo?
Ne znam bi li pomogla, ali red je da se nešto napiše
pa ću pokušati s tim.
...
Slabo se sjećam petog, ali ako je suditi po onoj smiješnoj fotografiji,
dan je bio sunčan,
obukli su me u plavu košulju kratkih rukava i
zavezali mi bijelu, usku kožnu kravatu.
Počešljan kao u češljaonici, s elektrostatičkim suhim čupercima koji su se dizali od glave i pucketali.
Pored pet svjećica na prekrasnoj torti,
u kontralihtu sunčanog popodneva i obitelji na kauču,
ja se crveno durim i prekriženih ruku pljačljivo pućim usne.
Mislim da je problem bio u kravati. Možda me žuljala.
...
Deseti?
Nemam pojma. Uistinu nemam pojma.
Svi su osnovnoškolski rođendani izblijedili poput role razvijenog Fotokemičinog kolor-filma pod lipanjskim suncem,
ostavivši samo sepijaste anticipacije kraja školske godine, mora i stripova, i
nadolazećeg ljeta koje je
osamdesetih uvijek bilo toplo i žutonarančasto.
...
Černaesti-Petnaesti-Šesnaesti je bio čudan i tinejdžerski bolan i ratno siv i isfrustriran, ograđen kavezom sirena i logom Gardijade, maskirnim uniformama i kalašnjikovima u gradu, ograničenih i ponekad riskantnih izlazaka zbog naoružanih i zamračenih ulica,
imao je prljave slušalice bijelog walkmana, i Alice In Chains, Mudhoney, Soundgarden i Nirvanu u ušima, i
glasno u ušima sve što je bilo novo i mlado i bolno i gnjevno i mučno, otrcano i flanelsko i martensičasto i podrapano grandžerski i iz Jabuke i što je pružalo nekakvu distrakciju od utupljene, histerične, kriptofašističke zbilje...
...
Osamnaesti je bio radostan.
Zbog buđenja uz dugi, lakirani drveni vrat u prozirnom celofanu i glavu sa metalnim vijcima za ugođavanje i vitičastim slovima Fender, i šest prekrasnih žica koje su tog dana i
mnogo mjeseci i godina dalje
brenčale i cviljele, prepune distorzije.
...
Devetnaesti je bio lijep, zbog prijatelja i pića i radosti. Zbog puno prijatelja.
...
Dvadeseti. Ah dvadeseti,
Zabrinjavajuće okrugao.
Kontemplativan. Patetičan.
Zaokupljen budućnostima, sjećanjima na efemerne minulosti, dvadeseti je u ponoć stavio ploču na gramofon i pustio svoj guilty pleasure "Good Bye Teens",
da vidi što će se dogoditi.
Ništa se nije dogodilo. Pomalo ga je, zapravo, živcirala.
Dvadeseti je zaključio da
tinejdžerska pop-patetika više ne djeluje u istom obliku.
Dvadeseti je postao blaziraniji.
...
Dvadeset i prvi je bio nekako tup, dvadeset i drugi tuplji - a još i zaposlen...
...
Dvadeset i treći je bio prekrasan
Nalazio se u na jednome od zadnja dva slobodna mjesta u prvome redu kina, i
gledao je Gladijatora iz donjeg lijevog kuta, ne uspijevajući vidjeti radnju na drugom kraju višemetarskog platna.
Nije smetalo jer sam je držao za ruku cijelu večer.
A onda mi je, usred filma,
u ponoć dala "Hard Days Night", jedini album koji je nedostajao, i onda smo hodali
od Kaptola do Jaruna u noći i bilo je stvarno
prokleto lijepo...
...
Zanimljiv je, možda, bio još samo dvadeset i osmi,
na smiješno burnoj večeri zadvoje, u smiješno pompoznom restoranu suptropskog južnoameričkog restorana,
u buci i previranju nemira, blokada i najava građanskog rata,
uz smiješne razgovore o bježanju iz uskiptjele zemlje.
Konobar je mijenjao pepeljaru svaki put kada bi je dotaknuo i trunak nježno lebdećeg cigaretnog pepela, a stol je u tom pompoznom restoranu bio mekane plohe, da se ne nažuljaju ruke... bilo je vruće, vruće...
...
...
Hark! Hark! - Noćas Je Kucnula I Trideseta!
Trideseta!
Napismeno, uistinu izgleda ozbiljno.
Oženjeno, roditeljski, zaposleno, kreditnozabrinuto..
Upravo kako sam je i zamišljao osunčanih lipanja ranih osamdesetih...
...
U stvarnosti je, ipak, podnošljivija.
Prilično neodgovorna.
Samozaposlena je, ima dugu kosu i pušta bradu.
Nema prstenje.
Sluša muziku, svira. Čita nešto manje. Putuje - daleko.
Voli.
Voli još uvijek i jako.
Malo je izgubljena, doduše, i nedostaje joj usmjerenja.
Posjeduje ipak još neiscrpljenu zalihu infantilne vjere.
Nisam znao što bih, ali
Želio sam da nešto pod datumom ostane zapisano.
Pa nek i glupo.
...
Zrelost za kraj:
Napomenut ću još i to
da me punjenje tridesete malo snuždilo
No onda sam se sjetio da se gotovo svi davnašnji
razredni sudruzi iz Križanićeve
već bliže trideset i prvoj.
Ha-ha!
