moja priča... moji snovi... http://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

subota, 21.04.2018.

Otkazno pismo i jednosmjerna karta

Ako ste pomislili da se D.vratio varate se. Nije. I neće kako stvari stoje. Ne znam zašto baš uvijek dobijem inspiraciju za pisanje kad je on vani pije. Dakle, kod nas je sada 14:25 kod njega je 22:25. Ja sjedim na terasi, jedem burek, oči pune suza. On sjedi u birtiji, nemam pojma s kim, i pije. Kako znam?! Zvala sam ga prije 10minuta i rekao mi je.

Ne mogu nikome objasniti koliko se jadno osjećam i koliko sam ljuta prvenstveno na sebe što sam si to sve skupa dopustila. Sve što sam željela je imati normalnu skromnu obitelj. Dijete koje je zdravo i odgojit i ga najbolje što mogu(za što još nije kasno) i muža koji će me podržavati, bit uz mene i imati iste planove(što očito nije moguće). I sad se ja pitam, kao i svaka žena, šta sam napravila krivo. Voljela bih reći da sam nešto skrivala jer bi onda ovo sve skupa imalo smisla, ali na žalost, sve se na kraju svede na to da sam samo izabrala dobar put, ali s krivom osobom. Toliko ste se toga načitali o meni i D.i svima se činilo kao priča bez kraja jer je sve divno i ne može završiti. Ja se bojim da će moja priča završiti, prerano, i pretužno. Nisam se s D.čula nekoliko dana i prije dva dana sam toliko bila izvan sebe i samo sam mu napisala:"Aj samo sjedi na avion i dođi." Nakon nekoliko dana šutnje to je bilo jedino što sam uspjela izustiti.

Rekla sam:"Dok mi ne pokažeš otkazno pismo i jednosmjernu kartu, ne želim ti ništa vjerovati." Ne znam zašto, ali on me nikada ne smatra ozbiljno. On misli da ja njega toliko volim da ću bit luda za njim i da dođe za 3 godine. On ne razumije da se tu ne radi o ljubavi. Tu se radi o sreći i ozbiljnosti i odgovornosti koju on ne daje ni u kakvom slučaju.

Pisat ću vam... sretan

21.04.2018. u 14:23 • 7 KomentaraPrint#^

petak, 13.04.2018.

It's a boy!


Nakon zadnjeg posta jako sam se iznenadila brojnim komentarima. Hvala vam na iskrenosti i savjetima. Odlučila sam vas poslušati i misliti trenutno na sebe i dijete i koliko god bilo teško za reći, moram malo zanemariti D.

Napisali ste da držite fige za curicu, ali moram reći da moja doktorica tvrdi da je muško. Nije još sigurna da kaže službeno, ali da.... Dečko. Nakon tri brata i brojnih propalih veza, još jedan dečko u mom životu. Htjela sam curicu, ali samo zato što me strah da neću moći sina odgojiti da bude pravi muškarac. No dobro. Ja sam jako sretna što je dečko. Možda i sretnija nego curica jer se nisam nadala. Pa hajmo malo vedrije teme. Dakle, trudnice moje zanima me svašta nešta. Kako ste podnjele prvu trudnoću? Ja se bojim svega i paranoična sam čak i kad je voda u tušu prehladna.
Ima li možda koja mama frizerka među vama? Ja sam krenula sad na praksu za frizera. Upisala sam vanredno pa me zanima ima li kakvih zapreka u radu s bojama i kemikalijama? Nisam se raspitala, iako moja frizerka stalno provjetrava salon. Puno razmišljam o budućnosti svog sina. Želim mu pružiti sve što mogu. Naravno, ne svo bogatstvo svijeta nego sve što mu je dovoljno za normalno odrastanje. Kad on krene u vrtić, a ja raditi bit će nam dobro, ali prvih par mjeseci će biti pakao. Pogotovo ako budemo bez oca. Ali opet kažem, spremna sam doslovno na sve! I znam da sam osoba koja će sve dat za svoje dijete.

Još jednom se želim svima zahvaliti za korisne komentare i savjete i što će te mi, ne sumnjam, i na ovo dati svoje iskreno mišljenje. Hvala vam!

Pisat ću vam... sretan

13.04.2018. u 09:21 • 5 KomentaraPrint#^

nedjelja, 08.04.2018.

Trudna sam... Čuješ li me?!

Znam da nisam pisala mjesecima... Toliko toga se desilo, a ne znate. A možda vas i ne zanima... Bilo kako bilo ja ću vam ukratko reći šta me muči i šta želim... Naposljetku, nema nitko tko me razumije kao ja sama sebe.

Dakle, došao je taj 12.mjesec kada sam prestala pisati. Imala sam dobar razlog, obećajem! Najme, D.i ja smo se odlučili vjenčati. Trebao je doći u Hrvatsku 19.12., a vjenčanje je trebalo biti 30.12. Sve je bilo po planu, sve sam sama morala organizirati, no dobro. Nije mi teško palo. Ah, žene i organizacija. I tako je on došao. Dočekala sam ga s njegovim tatom i bratom oko 1 na aerodromu u Zagrebu. Dani prije vjenčanja bili su ok. Dosta stresni, ali on je bio tu pa više nisam morala sve sama. Oko pola 6 popodne, točno dan prije Stare godine, bili smo muž i žena.
Poslije vjenčanja, sve je bilo dobro, ali imala sam stalne mučnine. Nije me čudilo, ako sam trudna, tako sam napravila test nekoliko dana prije vjenčanja. Bio je negativan. D.i ja samo se rastali 5.1.i on je otišao nazad za Australiju. Dogovorili smo se da će otići riješiti papire i ako ne uspije riješiti papire i za mene, vratit će se do 4.og mjeseca.
Taman nekoliko dana nakon što je otišao napravila sam još jedan test. Bio je pozitivan. I zatim još jedan. Opet pozitivan. Ok, počela sam plakati. Ne zato što nisam htjela dijete nego zato što on nije bio tu da zajedno saznamo.
"Halo, šta se dogodilo?!" javio se D., dok je kod njega bilo 3 ujutro. Plakala sam. Nisam mogla doći do riječi, a kada sam napokon došla...
"Trudna sam, maco. Trudna sam."
"Stvarnoooo?!" rekao je, nekako nedefiniranim tonom.
"Da, evo sad sam napravila test. Pozitivan je. Dvije crte. Ne jedna."
I tako smo D.i ja saznali da ćemo postati roditelji.
Sve je to bilo uredu, dok on nije postao svjestan toga. Nikada neću moći reći da nije sretan što će dobiti dijete, ali definitivno nije spreman na to.
Počela sam ga malo po malo ispitivati kada će se vratiti jer mjeseci su prolazili, ali od papira za mene ni traga. On se počeo jako zivcirati i ponašati se kao da mene krivi što su mu planovi propali. I tako je naš odnos i cjelokupan brak došao na veliku kušnju koju ni jedno nismo mogli podnjeti. Ja nisam htjela biti osoba koja će mu "uništiti život", a on nije htio mene učiniti nesretnom. I tako smo pričali i pričali i ja sam osobno zaključila da je bolje da onda svako vodi svoj život jer očito ja ne mogu bez njega sve prolaziti, a on ne želi doći tu, u zemlju bez budućnosti i krenuti sve iz početka. Naravno, on se bunio jer ne želi prekinuti naš brak, ali ja sam ga zamolila da me ostavi na miru da razmislim što ćemo, jer kompromisa u ovoj situaciji očito nema.

Prošlo je od toga već 6 dana. Čujemo se radi reda tu i tamo. Ništa novo se ne događa. Ja plačem danima, on je počeo piti. Ne znam sta će biti, ali nisam zamisljala da cu ostati bez osobe koju volim najviše na svijetu i koja me jedina ikada razumjela. Niti sam sanjala da će moje dijete odrastati bez oca. Nadam se i molim Bogu da se to neće dogoditi.

Pisat ću vam... sretan

08.04.2018. u 09:07 • 13 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.