moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

srijeda, 07.12.2016.

Karijera ili ljubav...

Sjedim, učim. Kao učim... Ništa ne pamtim i ništa mi ne ulazi u glavu. Znate, ima jedna stvar koju vam nikada ranije nisam spomenula. Još kao mala počela sam glumiti u kazalištu i od tada moja želja i talent nikada nisu bili smanjeni. Rasli su iz dana u dan, iz predstave u predstavu, iz godine u godinu. Poneki profesori s umjetničkih akademija su se raspitivali za mene da dođem na njihov fakultet. Naravno, ja sam to i sama htjela. Tako sam se prije tri godine odlučila prijaviti na prijemni za glumu u Osijeku. Kako to sve ide preko veze, nisam upisala. Iako se profesor(koji je među glavnima tamo) također raspitivao za mene.

Prošla je godina dana od tada i ja sam otišla na prijemni u Rijeku u kojoj također nisam imala sreće iz istog razloga. Nakon Rijeke sam dobila ulogu u jednoj profesionalnoj predstavi i tako se zaokupirala do sljedećeg prijemnog 2016.godine. Odlučila sam pronaći i ja vezu i tako sam došla do jednog poznatog glumca koji je pristao pripremati me za prijemni ispit. Rekla sam mu da mi je Zagreb ove godine prvi izbor, ali da ću otići i u Osijek za svaki slučaj. Došavši u Osijek, nisam prošla.
Ne mogu reći da sam izgubila svaku nadu jer sam polagala nade da će taj glumac ipak nešto riješiti u Zagrebu, a uz to sve hvalio me i rekao da brzo napredujem. U tom periodu svog života došao je D. koji je okrenuo moj cijeli svijet naopačke, postao moje sve i ja sam odlučila da ne želim ići na prijemni u Zagreb znajući da ako upišem glumu nikada je neću moći prekinuti i otići za njim u Australiju jer bi mi bilo previše žao tolike godine truda napustiti. I tako sam odlučila ne ići na prijemni i upisati drugi fakultet kojim ću se pozabaviti dok ne dobijem vizu. Danas, točno na ovaj dan, saznala sam da mi je taj glumac riješio upis na Akademiju u Zagrebu i da sam se doslovno samo trebala pojaviti tamo...
Moje srce još uvijek kuca na 160, a to sam saznala prije nepunih pet sati. Odmah sam se morala zapitati, jesam li napravila pravu stvar zatvorivši vrata (možda)zauvijek svom snu i svojim željama zbog D.-a?! Jesam. Barem mislim da jesam. Ljubav se događa jednom i može trajati zauvijek i biti tu uz mene. A gluma...Iako ju nikada više neću upisati(barem ne u Hrvatskoj) nije mogla ispuniti prazninu u mom srcu koju je ispunio on. I možda odlazak u Australiju nije najpametniji potez i možda time zatvaram vrata svojim biznis željama, ali otvaram vrata nečeg puno boljeg. Zar ne?

Ako birate između ljubavi i karijere znajte da je karijera bolji izbor... Ali imajte na umu da s njom ne možete spavati. I ona vas neće tiješiti i brisati vaše suze i smijati se s vama i padati s vama i biti vam potpora u životu. Zato ja biram njega.

Pisat ću vam... sretan

07.12.2016. u 20:31 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.