moja priča... moji snovi... http://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

subota, 30.07.2016.

Dosta mi je idiota, kretena i propalih veza...

Kada to kažem, još više shvaćam da mi je toga dosta. Jeste li ikada čuli pitanje:'' Kako si toliko savršena, a sama?''
Što ste na to odgovorile? Molim vas, recite mi, jer ja na to pitanje nikada ne znam reći pravi odgovor.

M.je spavala kod mene sinoć. Pile smo vino, pričale o svemu. Poslu,dečkima, Gospodinu Savršenom...
M.i ja znamo da odlazim u Australiju, da sam gotova sa Hrvatskom, da je ovo sve premalo i prejadno za mene.
Znamo da je Gospodin Savršeni savršen za mene. Ok, možda ne znamo. Ali uvelike nagađamo i želimo da to tako bude. Ja njega volim, on mene voli. Rekli smo si to tisuću puta. On mi je to rekao više puta nego svi muškarci s kojima sam do sada hodala ZAJEDNO! Kako je uopće moguće voljeti osobu koju nemaš fizički kraj sebe, koju ne možeš poljubiti kada joj to kažeš, s kojom se nisi seksao, ljubio, dirao.... NEBITNO! Samo, kako je to moguće?
Je li u to sve upetljana sudbina? Bog?Ili mi sami stvaramo sliku kakvu želimo vidjeti?
Kao prvo, rekla bih da sudbina ima svoje prste u svemu, no ona nas ne može spriječiti da se zaljubimo deset puta na dan ako to želimo. Kao drugo, Bog... Hm, Bog i ja imamo svoju priču, no to ostavljam za jedan drugi post. Ukratko(da ne izostanem), smatram da Bog odlučuje tko je onaj pravi za nas, tj. on bira samo jednoga kojeg ćemo zbilja voljeti, a sve ostale biramo mi, jer ih on također šalje kako bi naučili na njima određene stvari. Kao treće, najvećim dijelom MI stvaramo sliku kakvu želimo o određenim osobama. To se zove ta glupa zaljubljenost! Slike mozga pokazuju kako su neki aktivni dijelovi kod zaljubljenih jednaki kao i kod onih koji su uzeli kokain ili druge opijate. Kad smo zaljubljeni, naš je mozak doslovno zatrpan hormonima. Dopamin i norepinefrin zaslužni su za euforiju. Zato novi ljubavnici pričaju cijelu noć, putuju stotine kilometara samo da se vide za vikend, i slično. I to nisu moje riječi, to su znanstvene činjenice. Ne znam kako vi, no ponekad mi ide na živce što se brzo zaljubim i onda ne znam je li to taj pravi i, naravno, nikada ne bude tako da završim slomljena srca s praznom korpom u ruci. S druge strane, bilo bi apsolutno dosadno živjeti tako da točno znamo u koga se moramo zaljubiti i samo s tom osobom budemo cijeli život. Sve dogovoreno i po PS-u?! Ne, hvala.
E sada mene zanima kako će izgledati naš prvi susret. Dogodit će se na aerodromu. OK, romantika u planu. Dalje... Bit ću najzgodnija što mogu, plus da je on uvijek zgodan. Hm, naravno da ću se zaletjeti i skočiti na njega kao u filmovima. No, to su sve sitnice. Pitanje je šta će biti u mom srcu kad se prvi puta vidimo. Hoće li biti onaj osjećaj: '' Jebo te, to je to! Vodi me me sa sobom odmah!'' ili će biti ipak ''Fuck, mislila sam da će biti bolje osjećaj kada ga zagrlim, no dobro bit će bolje za sat vremena...'' ili(u najgorem slučaju) ''Jebem ti mater, kako je moguće da je to još jedan u nizu onih krivih?''

Zašto sam još sama? Ne zato što stalno privlačim krive frajere, nego zato što se ja lijepim na krive frajere. One hladne, one koji foliraju, one koji varaju, one koji su previše emotivni(kako Gospodin Savršeni kaže- plačipičke) ili jednostavno su dobri dečki koji nisu za mene i ne osjetim kemiju među nama. Eh, Gospodine Savršeni, imam za tebe odgovor. Sama sam jer sam čekala tebe.

Pisat ću vam...sretan

30.07.2016. u 18:23 • 1 KomentaraPrint#^

srijeda, 20.07.2016.

Sudbina je kurva!

Dobar naslov, je l'?
U iščekivanju gospodina australca, ili kako bi moja rodbina(koja ga ni ne zna) rekla Gospodina Savršenog, saznala sam jutros da mu šef neda godišnji,odnosno da mora ići u Ameriku prezentirati neki jebeni projekt koji je on napravio. Prva pomisao je bila-ok,nema veze,idem s njim u Ameriku i tamo ćemo se vidjeti. No, odmah nakon toga došla je relanost-starci. Ubili bi me i da im predložim takvu ludu ideju bez obzira što ne moraju uložiti ni lipu za mene.

Sad vi recite da starci ne uništavaju veze mladim ljudima. Možda svjesno,možda nesvjesno. Ali oni to čine! Sto puta mi se desilo dok sam bila mlađa da sam znala prekinuti veze s dečkima jer jednostavno nisam smjela ići van ili sam bila u kazni ili mi nisu dali da ostajem koliko želim vani. Ista stvar je bila i sa suprotne strane. Kako je vrijeme odmicalo, ja sam odrasla, moji starci su se promijenili,ali ne previše. Ja sam smjela raditi što želim, a ako nisam, lagala sam i opet sam radila što sam željela. No, smatram da sam imala na to pravo jer sam stvarno bila dobra kćer i sa mnom nikada nisu imali problema. No, sada kada sam ponoljetna u cijelom svijetu, želim otići vidjeti(možda) ljubav svog života, srodnu dušu, ja to ne mogu jer me starci prijeće. Rekla sam Gospodinu Savršenom da se ne boji za to hoću li doći za Božić u Australiju, jer da me okovima vežu ja ću otići. Tada ćemo se mi već debelo dopisivati i vidjeti, ja se nadam. Onda će biti lakše suprodstaviti se starcima. Sada stvarno nisam spremna svađati se s njima ponovo. Nije li dosta da sam prije godinu dana pobjegla od kuće i time nam drastično promijenila odnos. Ne želim se svađati s njima, a pogotovo odlaziti na drugi kraj svijeta posvađana sa cijelom obitelji. Moji roditelji su divni ljudi, volim ih svim srcem, ali u nekim stvarima bih ja radila puno drugačije. Dijete se mora pustiti, kad tad. No, hajde recimo da nije u pitanju Gospodin Savršeni, nego neka prijateljica koja je u Americi i plaća mi kartu da ju posjetim, odmah bi pristali. To je stvar koju mrzim! Gospodin Savršeni je danas rekao da je zaljubljen u mene, u sve što radim, u moj govor, u moja razmišljanja, u moj odnos prema njemu. I ja sam zaljubljena u njega, možda prvi puta u životu mogu reći da sam na dobrom putu da nekoga zavolim. Prvi puta zavolim. I to čovjeka kojem bih sutra rekla DA. Sutra. Odmah. Sada. Ove sekunde.
Baka mi je jednim rekla:'' Nađi muškarca koji te vidi.''
Savršeni me vidi. On kod mene vidi i ono što ja kod sebe sam ne mogu vidjeti pa čak ni pretpostaviti da imam i da sam spremna imati. On me vidi takvu kakva jesam sada, ovog trenutka i ne želi me mijenjati. To je ono što svaka dobra žena zaslužuje. Ljubav, koja sve vidi čak i kada je slijepa. Možda on ne može vidjeti moje luckaste navike ili zapamti ti moj ritual prije spavanja i nakon buđenja. Možda još nije čuo moje disanje i udahnuo miris moje kose. No, znači li to da on automatski nije taj pravi. Moja sudbina.
Mislim da ne znači. On i ja smo previše slični, previše se poklapamo i previše se, nakon mnogih krivulja, opet nalazimo na pravom putu. Našem putu,jednakom.

Voljela bih reći da ćemo uspjeti, ali kao što rekoh, sudbina je kurva i on dolazi tek u 9.mjesecu. Čekat ću ga. Izgubit ću samo mjesec dana više i nekolicinu živaca. Sve će to biti obnovljeno kada dođe i pruži mi sve što sam htjela i o čemu sam sanjala. I za što sam, u ostalom, živjela ova dva mjeseca.

Pisat ću vam... sretan

20.07.2016. u 14:22 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 15.07.2016.

Kako znati je li to "to" ?!

Danas sam se probudila,javila D.-u skuhala kavu i razmisljala o njemu. To zapravo radim zadnjih nekoliko dana konstantno. Najbolja frendica,M.me to jutro probudila porukom kako decko s kojim se cula nekoliko tjedana konstantno,nije taj kojeg moze voljeti i misliti da je to njezina srodna dusa.

Nisam mogla ne pomisliti, kako je to jebeno moguce? Ok,nisu se vidjeli uzivo. No, komunikacija im je bila na vrhuncu, kompatibilni u svemu. Isti. Stalno su se culi, ona je bila gotovo uvjerena da je on bas ono sto ona trazi. No,kada je dosao, kada su se vidjeli, komunikacija je zanijemila. Oni su postali stranci. Stranci koji su bili "savrseni" jedno za drugo.
Pitala sam se, sto ako se ista stvar dogodi s D.-om? On i ja smo predobri prijatelji, komunikacija nam je na vrhuncu, o svemu mozemo razgovarati, fizicki se toliko privlacimo da imam osjecaj da ce nam seks biti toliko strastven da se nece moci odvijati od strasti! ...Salim se. Ali opet...sta ako?
Danas sam mu to ispricala i on je brinuo oko iste stvari. Pitao me kako cu znati da je to to?
Jednom davno dok sam bila u jednoj vezi,pricala sam baki kako ne znam je li to to? Kako cu znati je li on taj pravi? Pitala me pitanje:" Jesi li spremna s njim na sve? Na primjer, pobjeci? Sad,od svega." Gledala sam je i nakon dugo razmisljanja rekla:"Pa,ovaaaaj..." Prekinula me i samo se nasmijala. Razmisljala sam o tome dugo. Pitala sam, kako me moze pitati tako nesto,imam samo 19 godina, sta ce moji misliti... Bila su to samo glupa pitanja koja su davala odgovor na njezino jedino PRAVO pitanje.
Rekla sam D.-u da mislim da cu, ako je to to, imati vec nakon dva tjedna osjecaj kako zelim pobjeci s njim, vjencati se, imati djecu, makar u paklu. Ma ni dva tjedna, mozda i prije. On se slozio s mojim razmisljanjem.
"Ako je to to, osjetit ces!" Kazu svi ljudi u sretnim brakovima. Zbilja vjeruje da hocu. Ne znam kakav je to osjecaj i moze li se definirati, ali mislim da je nesto slicno ovome.

Javit cu vam kad saznam i ako saznam. Makar to bilo za deset godina. Jednom hocu. Vjerujem u ljubav, vjerujem u to da sam u proslom zivotu bila ptica i vjerujem da jos uvijek imam krila.

Pisat cu vam... sretan

15.07.2016. u 12:41 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 14.07.2016.

Ljubav... čudna stvar.

Danas je bio moj dan! Upisala sam fakultet koji mi je bio drugi izbor, D.dolazi za deset dana,brat mi potpisuje ugovor s jednom glazbenom kucom. Ludnica! Jedva cekam ljeto! Pocelo je,ali ne skroz. Imam puno obveza ovih dana i sve mi je stresno. No, zivim za iduci vikend kad cu ga napokon moci zagrlit i vidjeti je li to to i je li on moja srodna dusa. Ok, barem privremena srodna dusa.

Ljubav je cudesna stvar! Bila sam na kavi s frendicom koja je bila totalno anti tip za veze i sad je vec dvije godine u vezi s frendom a kojim je isla u srednju cetiri godine u isti razred. Znam curu koja je prohodala s likom kojeg je mrzila tri godine na faksu. Znam cak i curu koja je prohodala sa svojim prijateljem s povlasticama. Jebeni filmovi ovo mene! Valjda cu i ja dozivjeti svoj film. I sad sam ja na redu. Mozda nema filma jer ga previse forsiram. Ne trebam to raditi. I D.se javio kad mi je najmanje netko trebao! Voljela bih za tri godine biti u Australiji i da se nasa prica stvarno razvije i ostvari. On se jako boji da me ne razocara i stalno to spominje. Ne zelim da se boji ne zelim da smatra da me nije dostojan koliko ja smatram da ja nisam njega dostojna. Ponekad imam osjecaj da je jedini nacin da mu dokazem koliko mi je stalo taj da se preselim kod njega. Ali to ne mogu. Moja buducnost je pocela. Tek sada. Ja bih najvise od svega da mogu odustati od faksa i odmah krenut radit to sto zelim bez diplome, ali bojim se da je cak i u Australiji to nemoguce. Ja bih to voljela i poznavajuci sebe mozda tako i bude. Kod mene se nikada ne zna. Ja sam ptica.

Zivot je bajka i svako prozivljava svoju. Neko malo.manje netko malo vise zanimljivu.

Pisat cu vam... sretan

14.07.2016. u 00:16 • 1 KomentaraPrint#^

utorak, 12.07.2016.

neću odustati

Odlučila sam danas. Neću odustati od australskog Hrvata. Nema šanse! To je moj muškarac. Idelan. Imamo savršenu komunikaciju, imamo savršene razgovore. Razumije me,spreman je za mene i u vatru i u led. Spreman mi je platiti fakultet jer me moji ne mogu financirati. Spreman se vratiti u Hrvatsku zbog mene. Zbog nas. I to nisu moje predpostavke. To su njegove riječi. I mislim da me voli i ja mislim da ja njega volim, ali je to prerano za reći. Tako on kaže.
Plus sve to,savršenog je izgleda. Visok je skoro dva metra, crna kosa,građa predobra jer ide u teretanu. On je moj muškarac. Koji je spreman mene trpjeti,skidat mi zvijezde s neba i kada najmanje zaslužujem. Točno ono što želim.

Jedva čekam da dođe ovo ljeto. Trebao bi doći za najviše dva tjedna. On mislim da neće moći otići nazad ako dođe, a iskreno, ni ja ne znam kako ću ga pustiti nazad. Zanima me hoću li osjetiti da je on taj pravi. Nikada nisam upoznala ovakvoga. Ali ovakvoga stvarno nisam. Ja sam za puno njih govorila da su savršeni, ali nisu bili jer ja sam znala sve mane koje sam svjesno pretvara u vrline i to je problem te zaljubljenosti. Nikada ne gledaš realno na njega i na svijet. S D.-om je drugačije( nazovimo ga D.). Ja sam se s njim krenula dopisivati ne znajući uopće ishod svega. I bila sam JA od početka. Vjerojatno bih glumila barem malo ili bih igrala neke male igrice da sam znala da će se ovo sjesno razvijati u nešto. No,toliko mi je drago da nisam imala tu potrebu glumiti. Glumiti neku hladnoću i neosvojivost. Bila sam JA i svakom rečenicom sam mu se sviđala sve više. Obožavam ga. I nadam se da je on taj s kojim ću moći djeliti zajedničku budućnost i imati djecu i stan i sve što ide uz to. I nadam se da će on biti ta osoba koja će samnom letjeti visoko u sreći i kopati rupe u tugi. Želim ga voljeti i pokloniti ovo krhko srce koje imam da ga čuva i zacijeli koliko god uspije i stigne idućih 70 godina. I više. Ili manje. Briga me. Samo da je s njim.

Život je nepredvidljiv. Pun stanica na kojima čekamo one prljave vlakove i one vlakove prve klase. Pun rupa koje moramo preskakati. Pun mraka koji moramo zaobići i sa hrpom svijetala koja moramo slijediti. Ja ih krećem sljediti. Možda u Hrvatskoj , možda u Australiji. Samo da je s pravom osobom.

Pisat ću vam... sretan

12.07.2016. u 00:49 • 1 KomentaraPrint#^

srijeda, 06.07.2016.

preko veze... plus australski Hrvat

Prešla sam cestu. Srce je počelo jako lupati. Znala sam da ne pripadam ovdje. Znala sam da trebam otići. Došla sam pred tu plavu ustanovu da čujem zašto nisam prošla u drugi krug prijemnog ispita. Dok sam čekala da me pozovu unutra gledala sam hrpu licemjernih profesora pred tim fakultetom. Mozak je rekao da ih odem sve nabiti na kurac, a srce je reklo da oni to ne zaslužuju. Čak ni toliko malo moje energije.
Poslušala sam srce kao i uvijek. Okrenula sam se i otišla.
Mrzim ovo u šta se pretvorila naša država. Lijepa. Hrvatska. Ljudi sve rade zbog novaca. Ljudi će zbog novaca 5 godina na fakultetu raditi s 10 netalentiranih ljudi nego primiti one talentirane s kojima vrijedi raditi.

Sve je danas preko veze. Ne biste vjerovali koliko je toga danas nepravedno. I još kada ste u tom svijetu u kojem sam ja od malena i kad vidite sve što sma i ja u deset godina... Shvatite ljudi! Idite van! Hrvatska je propala. Možda ne još, ali polako tone. Volim ja lijepu našu, ali ona više nije naša i nije sigurna i polako postaje ružna. Sjedim u autobusu za Zagreb i gledam ovo ružno vrijeme vani koje je preslika moje duše.
S australskim Hrvatom se čujem stalno. Mislim da sam se opet po stoti puta zaljubila ko koza! E sada želim voljeti! Želim osjetiti ljubav. Ono kad zavoliš više mane nego vrline i kada shvatiš da je život napravljen od ljubavi. Ljubav je tu i tamo i sada i onda. Šta znači kad muškarac kaže:" Želim da mi budeš prijatelj. Djevojka. Žena. Želim da s tobom letim visoko u sreći i tonem duboko u tugi. Želim te razveseliti svaki dan jer ako to ne uspijem smatram da mi je dan loš. Želim da volimo i mrzimo iste stvari, ako ti volišgle ili mrziš i ja volim ili mrzim. I na poslijetku, želim te ovdje danas,sutra...UVIJEK!" ?
Je li to ono što želim?

Da. Jest. Točno to. E sad... Ne smijem to sjebat. Ovakva se prilika jednom u životu dobiva. Ili možda dva puta. Ali ja sam ju dobila sada. On je muškarac kakvog ne mogu u ovom blogu dešifrirati. On je poseban. On je drugačiji. I sve više idealan. Iako je s "Plutona",ipak je blizu. Mene. Možda ljubav može pokrenuti svijet. Voljela bih biti plaćena da volim. Idealan posao za mene. Poslao mi je svoj duks iz Australije preporučenom poštom. Imat ću to dok on ne dođe.

Pisat ću vam... sretan

06.07.2016. u 10:35 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 01.07.2016.

Želim, želim...

U životu želimo puno stvari. Želimo biti zdravi, želimo biti sretni, želimo imati dovoljno novaca, želimo imati dobar posao, želimo imati muškarca koji nam skida sva moguća sazviježđa i slično.

Neki kažu da u životu možeš imati samo dvije stvari-dobar posao i ljubav svog života.
Neki ipak kažu da ne možeš imati oboje. Najme, tvrde da ljubav i posao ne idu zajedno. Ako je to sve tako, zašto onda ipak želimo oboje?!
Stvar je u tome da čovjek ne može živjeti bez bilo koje od tih stvari. Trebamo posao kako bi imali siguran život, dovoljno novaca, da radimo ono što želimo.
S druge strane, trebamo ljubav svog života koja će nas u tome poticati i s kojom ćemo jednog dana od tih novaca i te ''bajne'' karijere podizati obitelj i djecu.

Pitam se zašto neki ljudi smatraju da nemamo dovoljno vremena i energije boriti se za sve u isto vrijeme.
Mislim da su ljudi kukavice. Znam da neki ljudi dožive ljubavne brodolome nakon kojih odlaze u poslovne vode i počnu se bazirati samo i isključivo na karijeru. To im pomaže živjeti dalje, ne misliti o tome. Neki čak napuste i državu u kojoj žive.
Ali, vodi li nas to sve ka nečemu dobrome? Ljubav je svuda oko nas i od nje se ne bježi isto tako kao što ju se ne traži. Ona dolazi sama. No, moramo li stvarno stajati prekriženih ruku i samo se nadati da će se pojaviti?
Možda je ljubav baš taj slatki lik iz trgovine ili tvoj kolega iz suprotne kancelarije. Daje li nam život na pravo da biramo pravo vrijeme za ljubav?!

Ljubav ima vremena čekati,dok posao nema. To je istina, na neki način. No, moramo li zbog toga baš sve prepustiti sudbini?
Pitanje koje me muči i mučit će me stoljećima čak i dok budem u drugom životu je- kako ljudi prepoznaju tu ljubav? Ali ne one leptiriće, ne ona srceta i pusice za laku noć utopljene u omot od bijele čokolade nenadanja. Nego pravu ljubav,onu za koju se vjenčaš, budete u braku 60godina i umrete isti mjesec u 85-oj. Kako se to vidi? Najgore mi je kada ljudi kažu:'' Vidjet ćeš, osjeti se to!'' Ja ne želim to tako vidjeti. Ja ne želim riskirati još deset propalih veza i beznačajnih noći u krevetu ''stranca''. Ja želim pravu ljubav koju ću osjetit, a ne ''osjetit'' !

Iako sam se protivila o ovome u sadašnjem blogu, moram priznati da se idući tjedan baziram samo na posao.Točnije, na prijemni za fakultet. Ako upišem fakultet koji želim,mogu se slobodno bazirati na pronalazak ''onog pravog'' koji je ''tu negdje'' i koji me ''čeka'' makar na kraju svijeta. I osjetit ću. Ne ''osjetit''.

Pisat ću vam... sretan

01.07.2016. u 23:00 • 1 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se