subota, 22.03.2008.
KAKO UHVATITI KAIROSA?
|
Kod starih Grka, Kairos je bog sretnog trenutka. Na glavi ima samo jedan čuperak kose za koji ga moraš uhvatiti kada projuri pored tebe. Veoma je brz i treba reagirati trenutno jer nitko ne zna kada će opet doći prilika da uživaš u svom sretnom trenutku.
Zašto sam odlučila opet pisati na blogu i to baš o Kairosu? Dva su razloga: Prvi je da mi je Kairos postao simpatičan od kad sam prvi put čula za njega i u mojoj glavi izgleda kao mali lukavi patuljak sa mudrim i pronicljivim očima. Čudno zvuči ova rečenica ali mislim da svatko od nas ima u svojoj glavi spremljene neke likove, bar Snjeguljicu i Pepeljugu iz vremena kad je bio klinac. Pa tako imam i ja spremeljenog Kairosa. Drugi razlog je što me lupila u glavu činjenica o prolaznosti života. Svi mi znamo da je život prolazan. Susreli smo se sa smrću voljene osobe ili jednostavno oduvijek znamo da nećemo živjeti zauvijek... Bar ne tu u ovom fizičkom svijetu... Ali to ponekad zaboravljamo. Uđemo u monotoniju života koja nas sve manje zadovoljava. I zato moramo tražiti svoje sretne trenutke. Život se sastoji od sitnih sretnih trenutaka. Spektakularne stvari ne događaju se sveki dan i ako čekamo na takvo nešto... postajemo tužni.... Ljudi se često zbog jedne strasti u životu odriču druge. Život je takav, moraš raditi ustupke. Ali moramo i riskirati i pogriješiti da bismo shvatili. To je škola života. Svatko lovi Kairosa na svoj način.... Uhvatila sam danas svog Kairosa... Slušala sam riječi James Blunta u jednoj njegovoj pjesmi.... Tih par minuta koliko pjesma traje odvojila sam samo za sebe i pustila da me obuzmu osjećaji... prolazili su me srsi... .i pisala sam na blogu....bili su to trenuci moje male srećice... a dan još nije gotov... |
