H.A.N.N.A.H.

Priča se da su se jednom na Zemlji susrele sve ljudske osobine i osjećaji.

Ipak, Dosada je u tom neobičnom društvu stalno zijevala. I kad je zijevnula već po treći put, Ludost je, luda kao uvijek, predložila:

- Hajdemo se igrati skrivača!

Spletka je značajno podignula obrvu, a Znatiželja je u nemogućnosti da se suzdrži, upitala:

- Što je to igra skrivača?

- To je igra u kojoj ja pokrijem oči i brojim do tisuću, dok se vi ne sakrijete. Kad izbrojim krećem u potragu i koga zadnjeg pronađem, taj je Pobjednik. – objasnila je Ludost.

Oduševljenje je poletno zaskakuta, dok je Radost gotovo bezuspješno trudila uvjeriti Sumnju, koja nikome ne vjeruje, Mrzovolju, koju nikad ništa nije uspijelo zainteresirati, da sudjeluju u igri

No, bilo ih je još nekoliko koji se nisu željeli igrati…

Istina se pitala zašto bi se ona skrivala kad će je ionako, na kraju, pronaći.

Oholost je držala da je igra glupa (a zapravo ju je ljutilio što zamisao nije bila njezina).

Kukavičlik nije želio riskirati.

- Jedan, dva, tri… - počela je Ludost brojati.

Lijenost se skrila iza prvog kamena na putu, Vjernost je potražila zaklon na nebu, a Zavist je čučala u sjeni Uspjeha, koji se vlastitim snagama popeo na najviši vrh stabla.

Velikodušnost se umalo nije ni uspijelo sakriti jer joj je svako mjesto koje je naašla izgledalo prekrasno za nekoga od njezinih prijatelja. Kristalno jezero prepustila je Ljepoti, hlad drveta Sramežljivosti, mekoću leptirova leta ustupila je Osjećajnosti, kretanje vjetrova Slobodi… A sebi?
Ipak, na kraju se i ona sklonila i to u zraki sunca.

Sebičnost je, što se naravno moglo i očekivati, pronašla najudobnije mjesto na svijetu, idealno samo za nju.

Laž se sakrila na dnu oceana, a zapravo je bila iza duge.

Strast i Požuda zavukle su se u jedan vulkan, a Zaborav… zaboravio je gdje se uopće sakrilo, no to i nije bitno.

Kad je Ludost došla do broja 999, Ljubav još nije bila pronašla niti jedno mjesto za sebe, jer joj se svako činilo zauzeto. Tada je ugledala prekrasan ružičnjak i zavukla se među crvene ruže.

Kad je Ludost izbrojala do tisuću i počela tražiti, prvo je, naravno, pronašla Lijenost, koja je bila iza najbližeg kamena. Potom je začula kako Vjernost na nebu razgovara s Bogom. Strast i Požudu otkrilo je podrhtavanje uznemirenog vulkana, a Zavist je pronašla pošto je ugledala Uspijeh.

Sebičnost nije ni trebala tražiti jer se sama otkrila bježeći iz svog skrovišta, točnije, iz osinjeg gnjezda.

Tražeći dalje, Ludost je došla do Kristalnog jezera i odmah otkrila Ljepotu. Sumnju je vidjela kako sjedi na jednom kamenu, otkrivši se da ne bi morala nikome govortit gdje se sakrila.

Doskora su svi bili otkriveni.

Darovitost je čučala u svježoj, mirisnoj travi, Tjeskoba u tamnoj spilji, Laž ih je sve uvjeravala da je bila na dnu oceana (a virila je iza duge).
Zaborav je već zaboravio da se nečeg uio igrao. Ludost jedino nikako nije mogla pronaći Ljubav. Tražila ju je po cijelome svijetu, iza svakog stabla, grma, cvijeta, na dnu svakog potoka i na vrhu svake planine, a kad je skoro već odustala pogled joj se zaustavio na prekrasan ružičnjak. Uzela je štap i počela razmicati ruže.

Odjednom je začula bolan vrisak. Ružino trnje se zabilo Ljubavi u oči i silno je ozljedilo. Ludost nije znala što bi od jada. Ispričavala se, plakala, molila da joj dopusti iskupljenje, a onda se sjetila…

Obećala je Ljubavi da će od tog trenutka zauvijek ostati s njom.

Dakle, otkad se igra skrivača prvi put igrala na Zemlji, Ljubav je slijepa, a Ludost joj je vjerna prijateljica.


- meksička narodna priča -



Ovu priču pronašla sam davnih dana i odmah mi se svidjela. U svojoj jednostavnosti sakrila je puno životnih istina...