H.A.N.N.A.H.

U blizini moje kuće nalazi se šuma, a u toj šumi sakrivena je ruševina stare kamene kuće. Kad poželim pobjeći od ponekad prebučnog svijeta prošećem do te šume. Uvijek pogledam u ruševinu i pomislim kako je tužno što stoji tako napuštena i sama. Prošlo je sigurno više od 70 godina od kad je netko tamo živio. Ali netko je slagao to kamenje i stvorio zidove koji su pružali zaštitu jednoj obitelji. Zidovi koji su čuli i smijeha i plača. Vrijeme uporno radi protiv kuće i na kraju će od nje ostati samo hrpa kamenja...

Danas sam opet otišla u šetnju. Došla sam do ruševine i zastala. Odjednom sam je pogledala nekim drugim očima. Shvatila sam da u sredini kuće raste drvo. Drvo je tu već godinama samo ga ja nisam primjećivala. Zidovi mu pružaju savršenu zaštitu dok se bori za svoje mjesto pod suncem. Dakle kuća je ipak nekomu važna ma kako to beznačajno izgleda na prvi pogled.

Koliko puta donosimo krive zaključke i ne pogledamo dublje u ljude ili situacije? Previše puno puta...

Svatko zaslužuje drugi pogled jer ponekad stvari nisu onakve kakvim se čine... Najljepša kuća može biti prazna i beskorisna, a među ruševine može se skrivati blago koje tražimo cijeli život... Samo treba dobro pogledati...