H.A.N.N.A.H.

"Prljavi ples". Moj najdraži film. Pogodan je za svako moje raspoloženje. Kada sam tužna oraspoloži me, kada sam sretna još me više usreći...

60-e su godine...
Baby je mlada cura, puna ideala i vjere da može promijeniti svijet. Sa roditeljima i sestrom ide na odmor u jedno obiteljsko odmaralište. Tamo upoznaje hrpu novih ljudi tako različitih od sebe. Među njima je i Johnny, dečko koji u odmaralištu radi kao instruktor plesa. Njih dvoje čiste su suprotnosti; Baby vjeruje da može svijet napraviti idealnim mjestom za život dok je Johnnya život naučio da nikome ne treba vjerovati osim sebi samome...
Spletajem okolnosti oni se bolje upoznaju i započinju ljubavnu vezu. Te suprotnosti koje ih na početku razdvajaju sada postaju karika koja ih spaja... Jedno drugom otvaraju nove poglede na život...
No, s njihovom vezom nitko se ne slaže i Johnny odlazi...
Ipak, ljubav na kraju pobjedi sve prepreke i Johnny shvati da se predajom ništa ne rješava i vraća se po Baby...

Možda nisu živjeli sretno zauvijek, ali provodili su vrijeme svog života. Postali su svjesni koliko im vrijedi ono što imaju SADA.

Za svaku Baby stvoren je njezin Johnny i za svakog Johnnyja stvorena je njegova Baby... I mene na nekom plesnom podiju čeka moj Johnny... Negdje će nam se pogledi sresti, zasvirat će pjesma " You´re just too good to be true, can´t take my eyes off you..." dogodit će se onaj "klik" i znati ću da je to ono pravo...

Ali, ljudi se s vremenom mjenjaju i možda vječna ljubav ne postoji. Ne znam... Do tog zaključka nikako da dođem... Ja se samo nadam da će mi nakon predivnog plesa Johnny moći pogledati u oči i reći "I had time of my life. Thank you."

Zašto je čovjeku važnije juriti za novcem nego pogledati mekani bijeli oblačak na blistavo plavom nebu?
Zašto dobri ljudi umiru, a zločesti vladaju svijetom?
Zašto shvatimo što smo imali tek kada to izgubimo?
Zašto je tako malo ljudi spremno boriti se za neko drugo živo biće?
Zašto se ljudi ne znaju iskreno smijati?
Zašto ljudi odustaju od svojih snova?
Zašto moramo živjeti u strahu da će nas netko povrijediti pokažemo li svoje osjećaje?
ZAŠTO je tako teško biti čovjek?

Da li ću ikada pronaći odgovore na ova pitanja?