wonder

11.02.2018., nedjelja

datulje



kada bih iz tvojih očiju ukrala klasje
a ti pojeo crvenilo sa mojih usana

bi li me dotakle tada svjetlosti izvirile iz tvojih nosnica

izgubljena, prema tebi, u gnijezdu zmija
uvaljanih u brašno,

naše trake vijore, kao krijesnice ludih noći,
i
kao vampiri koji u snijegu traže proljeće
...s mirom, u urnama spavaju, naše prestale, darovane, izmoždene...

a u zraku, leprša vino boje hortenzije, i listovi arapskih pustinja,
turbani zavičaja, koji proscima ne opraštaju svitanje

gdje si, ako ne u meni, ako ne na padinama vilinskoga praha
ako ne u začaranom podneblju daždevnjaka

sjaji odavno tvoje poslanje, i dodaje se ružama tvoje prokapano, dlanovsko, divovsko...

a ti si kao
prkosan jarac, umanjen od plaštova koji ne skrivaju

zabilježena udica, u rukama starca
ti si kao izgubljeni, nađeni samotni palmini kotlovi, puni datulja,
i mirisa ispiljenog drveta,

ti si sjekira umjesto mača, tratinčica umjesto božura...
okrenuti suncokret prema zapadu

i ostaje, sve što ostaje, ...sve što si ostavio, i sve...
što nisi htio




- 01:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>










Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se