Wolfwood's Crowd

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Why?
Kritika il' hvala hrvatskog informatičkog košmara.

K R A T I C E

JPKBN - je.eš programera koji bloga nema

PHP
e-mail: stjepan at gmail dot com

2:381/161 RIP

Jezici i alati
Mono dan
Clarion dan
PHP dan
Python dan
Java dan




Linkovi

Literatura

06.02.2006., ponedjeljak

Laptop za svako dijete

Kad sam prvi put pročitao vijesti i nagađanja o laptopu za 100$ kojeg bi koristili đaci i studenti u nerazvijenim zemljama pomislio sam kako bi to bilo vrlo korisno, ali smatrao sam da je to utopijska zamisao i da se takav projekt ne može ostvariti u potrošačkom svijetu gdje proizvođači cijelo vrijeme potenciraju za novim i jačiim stvarima iako potrošačima one možda nisu potrebne. Ako danas i kupite najjači procesor od 64 bita (ili možda više njih) nećete dobiti ubrzanje proporcionalno razlici u cijeni između njega i običnih procesora jer aplikacije i operativni sustavi ne slijede razvoj očvrsja (tvrdih dijelova računala ili kako to uobičajeno nazivamo hardware). Zahvaljujući tom napretku dosta programera ne optimizira (ili nema vremena optimizirati) svoje aplikacije za brži rad već korisnicima preporučuju kupnju jačeg očvrsja. Imperativ brzog izdavanja novih inačica programa uglavnom nema uporište u potrebama korisnika ili novim funkcionalnostima već je potenciran željom za većom zaradom ili borbom s konkurencijom. Zašto bi inače neki programi u brojevima inačica preskakali brojeve? Svojevremeno je MS Word skočio s broja 2 na broj 6 samo da bi bio ravan s tada vodećim WordPerfectom. Da li bi vi u takvom svijetu očekivali da se ostvari projekt laptop za 100 dolara, laptop za svako dijete?

MIT Media Lab je izradio projekt i generalni sekretar UN-a Kofi Annan je krajem prošle godine predstavio prvi prototip ultra jeftinog prijenosnika. Iza cijelog projekta stoji organizacija One Laptop per Child (OLPC). Računalo bi tjerao 500MHZ procesor, a imao bi i 4 USB porta, mogučnost bežićnog umrežavanja, 7” LED ekran, baterije kao izvor energije i polugu za navijavanje koja bi nakon 1 minute vrtnje davala energije za 30 minuta rada. Proizvodnja bi trebala početi ove godine, a prvi kandidati za laptop su Egipat, Nigerija, Tajland, Indija, Kina, Argentina i Brazil.

Nicholas Negroponte, voditelj projekta, razmatrao je mogućnost korištenje i nekog od komercijalnih operativnih sustava. Po nekim navodima Microsoft je bio spreman ustupiti na korištenje svoj Windows CE, navodno je bio spreman izdati i njegovu open source inačicu. Govori se da je i Steve Jobs ponudio besplatnu inačicu OS X-a. Negroponte je odabrao Linux.

To je prevelika potencijalna korisnička baza koju Microsoft ne može ignorirati. Prošli mjesec je Bill Gates predstavio prijedlog posebno konfiguriranog mobilnog telefona (cellular phone) koji bi se spajao na televizor (uz pomoć jeftinog adaptera) i uz posebnu tipkovnicu pretvarao u osobno računalo. To bi trebala biti jeftinija alternativa klasičnim PC i laptop računalima, i bolji način za masovno informatičko opismenjavanje za države u razvoju, barem prema škvadri iz Redmonda. Pretpostavka da će svi imati mobitel te da svi imaju tv pokazuje da nemaju uvid u pravo stanje u nerazvijenim zemljama.

Spomenuti laptop mogao bi se koristiti u nastavi, na svakom satu, mogao bi služiti za laki prijenos i distribuciju nastavnog materija, nastava bi dobila jednu novu kvalitativnu i kvantitativnu komponentu, svako dijete moglo bi ga koristiti kad god to poželi i stvarno bi moglo odigrati značajnu ulogu u općoj informatizaciji društva. Ako bi se projekt pokazao uspješnim, zacijelo bi se proširila mogućnost njegove primjene.

Rješenje iz Microsofta zapravo i nije rješenje. Učenici ne bi mogli svoje mobitele na optimalan način iskoristiti u nastavi (trebao bi im tv na svakom stolu), a i doma bi najvjerojatnije ratovali s ostatkom porodice koja želi odgledati sapunicu, dnevnik ili novi reality show. Jedina korist od takvog rješenja bila bi ta što bi lijenčine imale savršenu ispriku baš svaki dan. U zemljama gdje jedan tv gleda pola ulice mogao bi se svaki dan organizirati bingo, a dobitnik bi bio u prilici taj dan koristiti svoje računalo.

Nema sumnje da će mobiteli dobijati sve više mogućnosti dok jednog dana ne postanu prvo, pravo osobno računalo, cijelo vrijeme spojeno na svjetsku mrežu, s univerzalnom mogućnošću primjene. Ali taj dan će najprije svanuti u razvijenim zemljama, dok će nerazvijeni čekati malo duže. Do tog trenutka zeleni laptop, s ručkom za navijavanje, ipak je bolje rješenje.

- 07:21 - Komentari (12) - Isprintaj - #