Vještičije Kronike
29.01.2006., nedjelja
Abracadabra...
|
Ja sam Sandra Eypolova Milin III. vjerovatno se pitate vau koliko ime, ali ja nisam obična, ja sam žvještica rodom Divljih Vrbi a sada ču vam ispričati tragediju moga života u rodnoj Transilvaniji... Rođena sam davne 1501, u dvorcu Divljih Vrbi moga oca Vladislava i majke Morgane...  , nakon nekoga vremena svi su primjetili da neču biti kao moja majka lukava i kao moj otac snalažljiva več da težim licu običnog djeteta, smrtnika ( tako ih nazivaju moje bake )  , majka je brže bolje povukla sve veze i dobila dopuštenje da me prekrsti u vješticu duhom i tjelom a ne samo tjelom i tako me jednoga dana odvela ja labuđe jezero i tisla me, sva u vrisku sam se digla iz vode i vidjela da se kupam u jednorogovoj krvi, pomješanom sa djevičinom vodom  majka se smijala i izgovorila SADA ČEŠ NAPOKON BITI DOSTOJNA PRESTOLJA... GLEDALA SAM JE SA TUGOM U OČIMA I NEVJERICOM DA MI JE TO REKLA VLASTITA MAJKA... Kada sam došla u dvorac otac mi je priopčio da me je upisao u  školu kod ujaja Vladislava Dracule III poznatijeg kao vampira... Darovali su mi knjigu čarolija staru 3000 godina koju je mom ocu poklonila baka iz egipta... , mislila sam da ču umirati od dosade ali mogu vam reči da sam odmah naučila dvije čarolije Fyrqus  i Staryqu  ... Kada sam napunila 120 godina krenula sam k ujaku i teti u zamak na školovanje...  , putovala sam 10 dana niz rijke smrti, i napokon sam stigla, mislila sam da če to biti nešto ljepo avanturističko a kada sam vidjela kakav je to zamak ostala sam ružno zatečena, i čim sam ga vidjela nisam ni očekivala dobrodošlicu a bilo je i dobro da je nisam ni očekivala jer je nisam ni dobila... Jedino čega sam se željela uporno sjetiti je tatina čarolija koju mi je šapnuo na odlasku a nisam je se mogla sjetiti  , na ulazu u zamak me dočekala sestrična Eylonic Eypolova Milin IV Dracula  i rekla mi je JOJ KAKO SE SMRTNO VESELIM DRUŽENJU SA TOBOM... Kada mi je to rekla ja se prepala da smrti a ne veselila... Odvela me do sobe koja je bila na vrhu uklete kule ( tako su je zvali ) i dala mi uniformu koju trebam nositi za školovanje  , kad sam se pogledala u zrcalo zaključila sam da izgledam ko kurvica, ali to je uniforma i svi su je nosili, pa i muški su imali slične... Dan je prošao dobro a za večerom sam napokon upoznala tetu Viloniuq  i ujaka Draculu  , bili su to mračni ljudi ali i zli prema drugima ali ja sam osjetila da me vole ( pa za pravo ja sam im nečakinja i moraju me voliti ) pa kada sam ih vidjela bilo mi je sasvim jasno zašto im je kćer onakva kakva je... Počela sam se baviti crtanjim i ovo su jedini crteži koje mi teta nije uništila jer je tvrdila sa šire smrtnost...    ... Poslala sam roditeljima pismo da ne mogu više izdržati ovdje jer sam očajna, što sam i zapravo bila, svaki dan ubijati nedužne čarati po živim smrtnicima itd. Nisam samo ja bila očajna več svi, zapravo poslala sam im pismo u obliku nota  jer mi je teta provjeravala svako pismo, pa izgleda da je i ovo odgonetnula i ubila mi roditelje ali ja to još uvijek nisam znala... primjetila sam da mi ne odgovaraju i jedne sam noči pobjegla... Kada sam stigla u dvorac vidjela sam ih zakamenjene  a potom i tetu kako mi se smije... Tada sam svatila da je cijelo vrijeme htjela taj dvorac i rekla mi je TI DERIŠTE MALO, DA TE MAJKA NIJE OPRALA SAD BI BIL SMRTNICA A JA VLADARICA E PA NEČE IČI SADA ČEŠ I TI UMRIJETI I BACILA JE QUMOS, od straha nisam znala što ču i mislila sam to je to, umirem ali ne ujak je došao i zaustavio čarolij u ubio ženu, iz nje je izašao dim đavla i nestao... Ispričao mi se i odveo natrag, vidjela sam da je dobar i da mi želi pomoći, ali sam pomisao da mu žena nije mrtva izluđivala me i odlučila sam je ja ubiti... Pošla sam do tamnice gdje se skrivao đavolji liksir  i popila ga , taman je sav u strahu ušao ujak ali bilo je kasno ja sam bila na podu sva u krvi, nakon što me je uhvatio i ponio na ledeno predstolje vidio je da se preobražavam u vampira  kada je vidio da je gotovo poželio mi je sreču i rekao mi gdje da je počnem tražiti... Svagdje gdje vidim ovaj znak znači da je bila  ta spoznaja mi je uvelike pomogla... Pronašla sam je na svetištu mrtvih duša zajedno sa smrtnikom koj ju je držao na životu a on sigurno nije znao da če ga ubiti kada se ponovno rodi  , nisam puno čekala, odmah sam bacila kletvu Firequms i lonac joj se prevrnuo i ona je ponovno bila duh, izmeđa nas je započela borba, čarolije su prštale, vidjela sam da je jača i brzo bacila čaroliju u zrak kao znak za pomoč, nakon nekog vremena iza leđa joj se prišuljao ujak i ubio je za čarolijom RoseRed i to je bilo to pretvorilase u plavu ružu umrla je... ponudio mi je smještaj u dvorcu, ali ja ga nisam prihvatila htjela sam se svratiti svojim makar bili mrtvi...Ujak mi je svaki dan dolazio i brinuo se za mene...  , Jednoga dana mi je došao reći da mu se kći ubila od tuge, ja sam samo sjedala i šutila i nakon dva dana sam otišla  u svijet, cviječe mi je govorilo da me je dolazio tražiti i da je nakon deset dana što me nije bilo postao krvopija onakvog kakvog danas poznajete, u pismu je ostavio da nije imao nikoga osim mene i da me je istinski volio kao kći, meni je bilo žao jer sam mu upropastila život i ljudi su ga proganjali i na kraju ubili, ali život ide dalje i ja nisam mogla živjeti sa tolikim teretom iz prošlosti, danas naš dvorac ne postoji samo dvorac moga ujaka koj je muzej u Rumunjskoj u Transilvaniji... |
