..people aren't afraid of darkness, they are afraid of things hidden in it....
29.04.2007., nedjelja
It was nice to know you were here...
|
zelene oci..crna kosa..osmijehom koji obasjava..heh..tko bi rekao da ce se to i meni jednom dogoditi..napokon sam pronašla osobu koja mi odgovara, koja mi se sviđa. dosada su sva moja ljubavna iskustva bila tipa dečko se zaljubi ja nista ne osjećam..ali sad, sad je drugačije. napokon sam i ja osjetila one yebene leptirice u trbuhu .napokon sam i ja tražila nečiji pogled preko puta. i našla sam ga. naše poruke..smijala sam se curama koje su vrištale na zvuk poruka koja je stizala od njihovog dragog..a ja sam pocela iskakati ispod tuša da bi vidjela što bi mi odgovorio. nisam te mogla gledati a da se ne nasmiješim. nisam te htjela gledati kako pricas s nekom curom. bio si samo moj i nisam te htjela dijeliti. zavoljela sam tvoje pokrete, način na koji si me gledao. zavoljela sam tvoje usne, zagrljaje. obožavala sam kad mi šapćeš na uho, uhvatiš i ne puštaš. zavoljela sam tebe. minute s tobom prolazile su bezobrazno brzo a sad cine cijeli moj svijet, univerzum snova i uspomena. taj četvrtak..dan koji ću pamtiti do kraja života..osjećala sam da će se moj život promijeniti. znala sam da ce taj četvrtak promijeniti mene iz korijena. osjetila sam čežnju, snažnu želju, nešto što me je vuklo prema tebi. nazvala me prijateljica i rekla da si me prevario… nisam to mogla podnijeti..nestrpljivo sam sjedila i čekala te onoj klupi kraj spomenika . vidjela sam te…dolazio si k meni.. zvuk tvog koraka prepoznala bih bilo gdje..dubok u sebi nadala sam se da to nije istina...i nije bila..zli ljudi su nas pokušali rastaviti. opet. svojim pricama. osjećala sam da ti trebam vjerovati. nikad necu shvatiti zašto sam se borila protiv vjere u tebe.. stara ja trebala je malo drame… zašto sam rekla ružne stvari..nisam htjela..zašto sam potrčala…zašto nisam gledala…shvatio si sto se se dogoditi..vikao si moje ime ..jer si vidio taj prokleti auto…ignorirala sam te..trčala sam i plakala…htjela sam se maknuti od tuge, htjela sam pobjeći tamo gdje smo ja i ti bili sretni, tamo gdje sam ti vjerovala....zašto..sjećam se tog četvrtka..kad si me odgurnuo od auta….i izgubio život poda njim..zašto..zašto su moje posljednje riječi tebi bile tako ružne..zašto si ti umro pokušavajući reći mi da me voliš.. ..da nisi to učinio.. zašto nisam imala priliku oprostiti se od tebe..i reći ti da ti vjerujem..na koljenima..u suzama..držala sam te u rukama i po posljednji put gledala tvoje oči.. izgubila sam tvoje pokrete, način na koji si me gledao. izgubila sam tvoje usne, zagrljaje. izgubila sam tvoje šaptanje ,zauvijek sam izgubila ono što sam osjećala kad me uhvatiš i ne puštaš. izgubila sam tebe. Naravno da ovo nije istinito..a da objasnim zašto JA napisah ljubavnu priču..tj OVO PATETIČNO SRANJE...napisah samo zbog mr. dreadnoughta koji me neprestano kritizira zbog mojih priča. Sad samo za njega ljubavna prica, bas onako kako on želi. Maknem ja to vjerojatno, preprerozno mi izgleda.a i prva verzija je tako da nije bas nest knjizevno ispravno. |
