..people aren't afraid of darkness, they are afraid of things hidden in it....
24.05.2007., četvrtak
i should know this from the start...and this is how it ends..
|
BLOG JE U MIROVINI..AL AKO TKO NAIDE SLUČAJNO..MOŽE CITATI PRICE U ARHIVI..ZATO SAM GA OPET OŽIVJELA..JEDNOM SE VRATIM...POZZ...AKO ME TKO TREBA MOŽE ME DOBITI NA PREALL@NET.HR ..valjda... |
07.05.2007., ponedjeljak
voice from inside of me..e da, NEMOJTE ČINITI USLUGE
|
da se objasnim.......nemojte nikad braticu tipkat maturalnu radnju cijeli dan dok grmi i sijeva jer bi vam moglo udarit u modem..i modem bi vam mogao otić kvragu. a vi ionako ne smijete na net pa vam starci nece kupiti novi. ali kolika je slučajnost da se to dogodi????!?!?!?!?bas se pitam.. ajd evo neka nova prica..malo glupa al prezivcana sam da prepravljam.. Hej !poslušaj me! učini što sam ti rekla! Čula sam opet taj prokleti glas…Već nekoliko mjeseci je sa mnom. Kraj mene. Postaje sve glasnija. Sve moćnija i snažnija. Isprva sam ignorirala. Nisam se obazirala na ono što mi je glas govorio. Zato me kažnjavala. Zadavala mi je razne bolove, neopisive glavobolje, vrtoglavice…Bila je u mojoj glavi. Vodila me u ludost ali borila sam se s njom. Ali onda sam se počela buditi s plavicama po nogama, rukama a nisam se sjećala gdje sam se ozlijedila. Uvjeravala sam se da umišljam, haluciniram ali tada je i prijateljica primijetila moje ožiljke na rukama. Zato sam se počela skrivati od ljudi, u osami. Bojala sam se da će nauditi i drugima. Predala sam joj se, počela sam činiti ono što mi je rekla. Isprva je od mene tražila sitnice ali onda je počela tražiti da nanosim bol ljudima. Tjerala me je da govorim ružne stvari, povrijedim ljude. Nisam se mogla boriti s njom, bila je jača. Počela sam padati u depresiju, nisam htjela ustajati iz kreveta ali nekako me je svaki put natjerala da ustanem i činim zlo. Pomalo, skrivečki sam joj se divila. Bila je u stanju učiniti, smisliti toliko stvari koje ja nikad ne bi mogla. Kad me je onaj put natjerala da gurnem onog lika pod auto uspaničarila sam se ali ona mi je pomogla. Govorila mi je kako da maknem sve što bi me okrivilo, kako i kamo da pobjegnem .Bila je yebeno pametna. Ali u meni je ostajalo sve manje grižnje savjesti, bojala sam se kamo ce me to sve odvesti. Znala sam da ona to osjeća. Zato je sve češće od mene tražila ono što je htjela. Morala sam to prekinuti. Dosta je ljudi stradalo od moje ruke. Bilo je vrijeme da prekinem to sve. Nisam znala kako je zaustaviti..jer ona je bila dio mene. I onda sam shvatila. Tu večer stajala sam na mostu. Sama. Čekala sam da me netko spasi. Ali svi su me ostavili. Znala sam..nadala se jesam, Ali znala sam da nema drugog rješenja. Ako se želim riješiti djela sebe moram se riješiti cijele sebe. Rijeka me dozivala. Spokoj me čekao u sitnim valovima. Sve što sam trebala učiniti, sve što trebam učiniti je korak naprijed. Tako mali korak, a tako važan. Korak koji sadržava cijeli moj život. Nemoj!!!Nemoj to učinit! Nisam još gotova s tobom! Nisi mi još naplatila sve što sam ti dala!!Vrati se!!Makni se od mosta! Ne želiš to učiniti! Evo je opet. U pravom trenutku. Ovaj put , ja sam jača! rekla sam …i… Ne. Ne smiješ to učiniti…nije se predavala. Ironično. Ona me naučila kako ugasiti život. S podsmijehom na ustima, zlobom koju mi je ona usadila u srž..vidjela sam što me čeka..''see ya in hell, bitch'' rekla sam i odlučila… p.s.slusala sam novi cd od linkin parka...hm..malo razočaranje..mislila sam da ce sad biti bas metal a oni sviraju slabije..al pjesme su dobre..samo ne za njih..preporučam giving up...pozz |
29.04.2007., nedjelja
It was nice to know you were here...
|
zelene oci..crna kosa..osmijehom koji obasjava..heh..tko bi rekao da ce se to i meni jednom dogoditi..napokon sam pronašla osobu koja mi odgovara, koja mi se sviđa. dosada su sva moja ljubavna iskustva bila tipa dečko se zaljubi ja nista ne osjećam..ali sad, sad je drugačije. napokon sam i ja osjetila one yebene leptirice u trbuhu .napokon sam i ja tražila nečiji pogled preko puta. i našla sam ga. naše poruke..smijala sam se curama koje su vrištale na zvuk poruka koja je stizala od njihovog dragog..a ja sam pocela iskakati ispod tuša da bi vidjela što bi mi odgovorio. nisam te mogla gledati a da se ne nasmiješim. nisam te htjela gledati kako pricas s nekom curom. bio si samo moj i nisam te htjela dijeliti. zavoljela sam tvoje pokrete, način na koji si me gledao. zavoljela sam tvoje usne, zagrljaje. obožavala sam kad mi šapćeš na uho, uhvatiš i ne puštaš. zavoljela sam tebe. minute s tobom prolazile su bezobrazno brzo a sad cine cijeli moj svijet, univerzum snova i uspomena. taj četvrtak..dan koji ću pamtiti do kraja života..osjećala sam da će se moj život promijeniti. znala sam da ce taj četvrtak promijeniti mene iz korijena. osjetila sam čežnju, snažnu želju, nešto što me je vuklo prema tebi. nazvala me prijateljica i rekla da si me prevario… nisam to mogla podnijeti..nestrpljivo sam sjedila i čekala te onoj klupi kraj spomenika . vidjela sam te…dolazio si k meni.. zvuk tvog koraka prepoznala bih bilo gdje..dubok u sebi nadala sam se da to nije istina...i nije bila..zli ljudi su nas pokušali rastaviti. opet. svojim pricama. osjećala sam da ti trebam vjerovati. nikad necu shvatiti zašto sam se borila protiv vjere u tebe.. stara ja trebala je malo drame… zašto sam rekla ružne stvari..nisam htjela..zašto sam potrčala…zašto nisam gledala…shvatio si sto se se dogoditi..vikao si moje ime ..jer si vidio taj prokleti auto…ignorirala sam te..trčala sam i plakala…htjela sam se maknuti od tuge, htjela sam pobjeći tamo gdje smo ja i ti bili sretni, tamo gdje sam ti vjerovala....zašto..sjećam se tog četvrtka..kad si me odgurnuo od auta….i izgubio život poda njim..zašto..zašto su moje posljednje riječi tebi bile tako ružne..zašto si ti umro pokušavajući reći mi da me voliš.. ..da nisi to učinio.. zašto nisam imala priliku oprostiti se od tebe..i reći ti da ti vjerujem..na koljenima..u suzama..držala sam te u rukama i po posljednji put gledala tvoje oči.. izgubila sam tvoje pokrete, način na koji si me gledao. izgubila sam tvoje usne, zagrljaje. izgubila sam tvoje šaptanje ,zauvijek sam izgubila ono što sam osjećala kad me uhvatiš i ne puštaš. izgubila sam tebe. Naravno da ovo nije istinito..a da objasnim zašto JA napisah ljubavnu priču..tj OVO PATETIČNO SRANJE...napisah samo zbog mr. dreadnoughta koji me neprestano kritizira zbog mojih priča. Sad samo za njega ljubavna prica, bas onako kako on želi. Maknem ja to vjerojatno, preprerozno mi izgleda.a i prva verzija je tako da nije bas nest knjizevno ispravno. |
22.04.2007., nedjelja
let mercy come...
|
Nisam mislila objavljivat svoja mišljenja ali morala sam ovo napisati..znam da je dugačko ali molim vas pročitajte i komentirajte…jako me zanima vaše mišljenje o tome.. Malo sam čitala neke blogove..i na svakom drugom neke depre, sranja itd. Ne znam što se događa s ovim svijetom. Odjednom je svima nešto teško, mogli bi pisat nova evanđelja, ili muke po ne znam, Matei, Ivani ili Peri. 98% ljudi koji se tu žale kako im je teško seru! Imajte to na umu. Ne znam, užasno me to živcira..s nekim razgovaraš a on samo kuka, žali se..daj neka mi netko kaže kad je postalo normalno cmizdriti cijeli dan i još se time hvaliti svakoj budali koju sretnete? Inače sam ja teški pesimist ali zbilja ne shvaćam neke ljude…Kako se netko može žaliti neprestano..Kako mu je sve u k…život mu se okrenuo, dođe mu da se ubije..a zašto? Zamisli ti, cura/dečko ga ostavila/o. Strašno..za mjesec dana već će imat novu. To je tako teško licemjerje…Ili cura kaže osjeća se tako grozno, pobjeći će od kuće bla bla šmrc ,šmrc a vratila bi se nazad za tri sata jer je toliko razmažena da se ne bi snašla bez mame koja će joj peglat stvari. Zapravo se osjeća grozno a ima dečka, prijatelje, ljubav..sve..ali šta ćeš kad je curi dosadno .Kad vidim na blogu izjave pune želja sa samoubojstvom, rezanjem, smrću…i onda mislim jao nekom zbilja teško. A onda kasnije vidim tu osobu presretnu..neprestano nasmiješenu, nikakvih problema nema. Ono, ajmo se malo žalit pa ćemo biti fora. Priznajem, i ja se nekad žalim..i to nije u redu ali ne pretjerujem. Sigurno ne plačem cijelu noć zbog nekoga. I kad se žalim, odmah se sjetim ljudi koji prolaze kroz prave probleme..i onda se osjećam krivo..Neke osobe govore o nekom velikom iskustvu, što su oni sve prošli u 16 godina svoga života..zamisli, svađali su se s dvije osobe dosada i sad su oni najveći patnici svijeta. Zašto je svima najteži križ onaj koji oni nose? Ako ga uopće nose.. Barem pola tih ''deprimiranih'' blogera su razmažena derišta koja neznaju ispeć jaje a govore kako im je teško…... i! Mrzim ljude koji glumataju stalno..cmizdre..Možeš mislit, neka je cura cijeli dan plakala jer je stara rekla da malo više uči da se smiri. Zamisli..ajmo odmah žilet i reži ruke. Yebote zar je toliko lakše samo cmizdriti nego uzeti stvar u svoje ruke i promijeniti nešto..Zar će ovaj svijet postati natjecanje u kojem je pobjednik onaj koji uvjeri druge da je njemu najteže? Svaki put kad budete loše raspoloženi, i mislite da je vama život gotov, upišite u google Afrika..pogledajte kroz što prolaze ta mala gladna djeca..POGLEDAJTE U KAKVE RATOVE IDU DJECA TVOJIH GODINA U IRAKU SVAKI DAN.. SJETI SE DA SAD, U OVOM TRENUTKU, NEKU DJEVOJČICU PRODAJU U PROSTITUCIJU SA SAMO 11GODINA. SHVATI DA SAD, U OVOM TRENUTKU, NEKOG MALOG DJEČAKA VRBUJU ZA BANDU U KOJOJ ĆE POGINUTI. SHVATI, DA SAD NEKU MALU DJEVOJČICU SILUJU… Misliš da si ti u depresiji, a što bi to jadno dijete dalo za ljepši život..sve što ona ima su batine, bol..misliš li da to malo stvorenje shvaća što taj netko njoj radi? nije to drugdje..to je tu..SADA…upravo sada se to događa u jednoj od onih divnih obitelji koje srećeš svaki dan. A ti misliš da se želiš ubiti.. SAD DOK TI ČITAŠ OVO, NEKI DJEČAK UMIRE OD LEUKEMIJE…umire!!!!bori se za 3 mjeseca života koji ti sebi želiš oduzeti! Srami se!!!.kad misliš da si deprimiran, razmisli malo…sjeti se tih ljudi! shvaćaš li da ovih par primjera nisu ništa u usporedbi što se događa s ovim svijetom .A tebi je tako teško…Zato odmah sad prestani srat kako ti je grozno, ustani se i prošeći. Budi zahvalan što si tu gdje jesi, jer si mogao biti rođen kao bilo koji od njih…Pogledaj probleme kakve ljudi imaju oko tebe, u susjedstvu i u svijetu. Razmisli kroz što sve prolaze tinejdžeri svijeta, daj im barem to dostojanstvo i priznaj da nije tebi najgore. SHVATI ŠTO IMAŠ I JOŠ VAŽNIJE SHVATI DA BI TI MOGAO BITI BILO TKO OD ONIH PRIMJERA..shvati vrijednost života..nemoj se samo žaliti kako je on grozan..jer mogao bi biti puno gori..počni ga živjeti!!!!!!RAZMISLI ŠTO MI SVE ONI UMIRUĆI GLADNI AFRIČKI MALIŠANI UČINILI ZA TVOJ ŽIVOT..ŠTO BI DALI DA BUDU TI!!!misliš li još da je tebi teško????????????????? i što mislite? |
15.04.2007., nedjelja
you only want it cause its over....
|
Iako moje price i pjesme nisu bog zna sta..uvijek ih posvetim nekome (ako niste znali.sad znate).znacilo to njima sto ili ne….tako ovu pričicu zelim posvetiti jednoj djevojci. Do nedavna smo bili samo prijatelji bok-bok. Ja o njoj nisam mala neko posebno mišljenje, ok cura..itd. Ali vjerujem da je ona, kao i vecina ljudi koji me ne pozna , mislila da sam umisljena. U posljednje vrijeme smo se pocele vrtiti u istim krugovima i ta cura mi je sve simpatičnija. U dosta stvari se slažemo, imamo ista misljenja. PA eto, nadam se da cemo postati još bolje jer mi se sve više sviđa tvoj karakter…rekla si da čitaš stalno ovaj blog pa pretpostavljam da ćeš se prepoznat… Teška ruka na mojem licu..Opet..i još jednom. Onako, za dobro jutro koji šamar umjesto doručka. --------------Topla. Crvena .Krv posvuda------------ Lagano dotičem izmrcvareno lice..Ruke mi drhte. Osjećam oštru bol u trbuhu.. Udarac za udarcem. Toliko toga sad želim reći ali ne mogu..želim vrištati od boli..ali glas ne ispuštam. Sa strahom od goreg trpim vruću cigaretu ugašenu na mome vratu. Nisam li dostojna nečeg boljeg? Ne.. ---------------U grijehu dva narkomana rođena..u rukama jednog umrijet ću--------- .. Isprva su me mučila pitanja sa onom famoznom rječicom ''zašto'..zašto ja..pokušavajući naći odgovor, moje pitanje se izgubilo u crvenoj zavjesi straha ,nemoći. Odlazim u svoj mali kutak, sama u svome sramu. Skupljam još jednu bočicu bijesa.. Možda je to i sve što zaslužujem..bol???! Ta riječ. Toliko snažna..urezujem si je u ruku.. mm…fin je okus krvi..duboko uzdišem.. U svom malom kutu tame, samoće.. Osjećam da ludim..zarila sam svoje nokte u ruku.. Bol me hrani. Ali jedva ju i osjećam. S vremenom tražiš više .-----------.svjetlo..smijeh ..sreća..sve ono što ja nemam--------- Skupljam snagu za..ne znam za što ali ustajem…ne vladam sobom…suze mi zaklanjaju pogled ali vidim tvoju sjenu..uzimam nož..ne želim više biti taj koji sjedi u samoći i mraku. NE želim više čupati, otkidati kosu i tkivo. Dok još nije gotovo za mene. -------oh kako sladak osjećaj je ubiti.-------------- Nadljudskom snagom, ponosom ..dižem nož iza tvojih leđa..ti padaš. U crvenu rijeku .ali ovaj put to crveno, nije moje..nije moja krv! Gubim tlo pod nogama .Drhtećim rukama upravljam žiletom.. ostavljam ožiljke na svome licu.. Ogrebotine…Što sam učinila?!?!?! ------Suze ..meni što ostaje sve..u univerzumu ništa.----------- Sjedim, ljuljam se..naprijed-natrag…moje ruke su krvave..ali ovaj put to nije moja bol…Gubim nadzor nad svojim tijelom..padam..pogled u tebe..i u praznu bočicu tableta u mojim rukama .....vidimo se u paklu… I nemojte sad misliti da je ova prica osobna ili da ima veze s ovom curom gore…malo je bolesna pricica ali meni se sviđa… Ps. Većina od onih petero koji čitaju moj blog shvati priče krivo i onda se ja moram živcirat objašnjavajući pa ću ubuduće napisati i objašnjenje ako su priče malo teže kao prošla..a ako netko još nije shvatio prošlu priču..ispričana je iz perspektive duše mrtve djevojke. Duša koja pronalazi sebe mrtvu na podu i prijateljicu čiji bijes joj ne dopušta da ode….ugl.. |
06.04.2007., petak
...21 gram..
|
Vidjela sam jednu od onih mracnih slicica i pala mi pricica na pamet. Ovo je prva verzija i još ću je korigirati ali moram objavit nesto..pa eto.. Probudila sam se na nekom čudnom mjestu. Nisam znala kako sam tamo dospjela..zašto sam tu, i gdje sam to uopće? A sve je bilo tako čudno. To mjesto, nekako mi je bilo poznato…Kuća preda mnom, kao da sam ju već vidjela. Krenula sam unutra..Osjećala sam se tako lagano, kao da lebdim…Rukama sam dotaknula lice i osjetila hladnoću.. Primijetila sam da krvarim..Hodajući sam ostavljala kapljice krvi. Nisam mogla pronaći ranu jer me nigdje me nije boljelo. Počelo me biti strah ovoga mjesta. Trnci su mi proletjeli tijelom, kao da je nešto prošlo kroz mene. A onda najednom, vrisak. Dolazi odozgor. Netko je tamo. Dvoumila sam se, popeti se stepenicama ili se okrenuti i početi trčati. Ravno, bez stajanja..Nešto me je vuklo gore. U zraku se osjećao strah, napetost. Nedorečen vrisak. Čula sam glasan plač..iz sobe pokraj. Ušla sam i primijetila da netko leži na podu..Jedna djevojka je plakala. I onda sam vidjela nju. Djevojku duge crne kose… čije je tijelo ležalo na podu .Nepomično, hladno. Mrtvo. Njezino lice izgledalo mi je tako poznato. Ali nisam je mogla smjestiti nigdje...Razbarušena kosa, krv i suze davali su sklad..savršenstvo mira. Izgledala je nevino, čisto. Slobodno. Pronašla je svoj mir. Osoba kraj nje okrenula se i pogledala ravno u mene, kao da me čula, osjetila. No njezin pogled je prošao kroz mene, kao da nisam tamo.. Očajnički je plakala za djevojkom koja je ležala prerezanih vena. Njih dvije, kao da ih odnekud znam. Djevojka duge crne kose još je ležala bez trunke života.….. Prijateljica je i dalje gajila nade da će se svaki tren probuditi, da je to sve san..Zašto ona? Procijedila je. U očima sam joj vidjela nemoć, nemir koji je neslavnim ,kukavičkim činom poklonila mrtva prijateljica. Zar je mogla biti tako sebična..ostaviti me samu..kako se usudila...??. Spokoj i tuga miješali su se u mraku..Prostoriju je prodorno obuzeo zvuk sirene. Pomoć je dolazila..prekasno. Najednom sam se počela osjećati tako tužno, suze su mi išle na oči. Crvene suze. Pružila sam ruku da se pridržim za vrata i uočila dugu , usku porezotinu na ruci. Ulazak bolničara….Prekasno je za nju, za mene….Moj odraz u ogledalu počeo je blijediti. Moja duga crna kosa prekrila mi je lice… pročitala sam da svatko pri smrti postane lakši za 21 gram. evo specijalno za dariju i weky..beeeeeelj..salim se ..luv ja....biliv it or nat... ps.gle kako je ovaj stih preeeedobar-I'm so ugly, but that's okay, 'cause so are you ... pozz.. |
28.03.2007., srijeda
If I just lay here...Would you lie with me and just forget the world?
|
Vjerojatno ste već shvatili da ja imam zabranu interneta…sad samo nakratko, valjda mi starci nece primijetiti ovih pet minuta na ispisu...tako da ne mogu bas pisati postove i ostavljati komentare..nedavno sam napisala jednu pricu, malo dužu, tako da je moja inspiracija za ovaj tjedan potrošena..a ionako mi je sve ovih dana u k…naopačke, naglavačke itd. Nije mi do ničega a niti imam vremena. A ove promjene dizajna..pomalo sam perfekcionist pa mi je to veliki problem, zato sam dala prijateljici da izabere novi dizajn..ugl… Kao sto sam vec rekla nemam vremena niti inspiracije za pricu pa pisem nesto..svojim prijateljima..deckima naravno..bez ljutnje decki..samo malo gluposti da se malo nasmijete…a cure..eto vam email za frendove..hehehe..pozzz Poštovani gospodine, Želimo vam zahvaliti na Vašem pismu i poslanoj Polaroid fotografiji koje smo nedavno primili. Međutim, žao nam je što nismo u mogućnosti koristiti Vašu fotografiju za "Playgirl muškarac mjeseca". Pri ispitivanju u UNŽ (Udruženju nezasitnih žena) vaše tijelo je, na ljestvici od 1 do 10, ocijenjeno ocjenom -2 (minus dva). Ispitivanje je provedeno među udovicama starosti 50 - 75 godina kojima je uskraćena svaka seksualna aktivnost kroz najmanje zadnjih pet godina. Kako bi potvrdili prethodnu ocjenu, dostavili smo Vašu fotografiju HUD-u (Hrvatske uspaljene domaćice) starosti 25 - 35 godina. Međutim, nismo uspjeli postići da se dovoljno dugo suzdrže od smijeha kako bi Vas mogle ocijeniti. Uvjeravamo Vas da ćemo Vas obavijestiti ukoliko se ukusi hrvatskih žena toliko promijene da dođe do potrebe za muškarcima koji izgledaju poput Vas. Molimo Vas da nas u međuvremenu ne nazivate, mi ćemo pozvati Vas. S poštovanjem, PLAYGIRL INC. P.S. Žao nam je što Vas moramo informirati i o tome, ali ako bi Vašu sliku stavili na duplericu, spajalica koja povezuje listove našeg magazina bi u potpunosti pokrila ono što nazivate "ljubavna alatka dvadesetprvog stoljeća". |
20.03.2007., utorak
hepi brzdej mr.chezz
|
evo jedna mala pjesmica posvecena gospodinu iz naslova...heh..pozz iz knjiznice.. I saw woe in your eyes I saw emptiness in your gaze I heard pain in your voice I felt your captivity I felt fear surrounding you your agony was reaching me I didn't realized Why you didn't try to escape Until i saw it.. I saw woe in your eyes I saw emptiness in your gaze I heard pain in your voice I saw me in you… i na hrvatskom.. Vidjela sam tugu u tvojim očima Vidjela sam prazninu u tvom pogledu Čula sam bol u tvom glasu Osjetila sam tvoju zatočenost Osjetila sam strah koji te okružuje Tvoja agonija pokušavala me je dotaći Nisam shvaćala Zašto ne pobjegneš Dok nisam vidjela.. Vidjela sam tugu u tvojim očima Vidjela sam prazninu u tvom pogledu Čula sam bol u tvom glasu U tebi sam vidjela sebe |
15.03.2007., četvrtak
hepi brzdej mr.Hahn
|
Pozz..ovak-dobila sam telefonski račun i u paketu s njime i zabranu interneta..stoga..nemojte se ljutit sto vas jos manje komentiram..postove cu pisat iz knjiznice,ako ih budem pisala..uglavnom..pozz uz jednu pjesmu. You're here tonight again With broken heart Again you're givin' him yor tears Again in sorrow you're flyin' Your tears pearls are Pearls you give for nothing His heart is black Girl, he'll broke your wings Don't you understand I love the way you’re smilin’ Red lipstick on your lips I love the way you walk Your wistful gaze is strenght for me You're here tonight again With broken heart Again you're givin' him yor tears Again in sorrow you're flyin' Your picture i have I want to carry you on my hand Like drop..lift you to the sky I wanna love you Don't wanna share you My love isn't worth of you But girl, I'll watch you In hard,stormly night ill be your road Hug me, girl Give me at least that You're here tonight again With broken heart Again you're givin' him yor tears Again in sorrow you're flyin' .objašnjenje pjesme-pisana je na engleskom jer engleski ne trazi rimu a subjekt je musko jer da je pjesma upucena decku, autorica bi ispala samo ljubomorna treba..ovako je to nesto sasvim drugo..pozz i knjiznice… |
05.03.2007., ponedjeljak
..jedna priča bez smisla....
napomena:post zbilja nema smisla.nemojte ga čitat.sprdnja na serijske ubojice.ma strašno.uglavnom.neznam ni zašto sam to objavila.ali eto.nemoj čitat. pukla sam .pravite se da ne kužite.to vam je kad gledate previše glupih akcijskih filmova.heh.živio arnold i teksaški rendžer!!!!weeeeeeeeeeeeee()Osjetio sam da je tu blizu. Znao sam da me slijedi. I koliko god brzo trčao, znao sam da će me uloviti. Učinit će mi isto ono o čemu sam čitao. ''Raskomadani u šumi''..da, tako je glasio onaj naziv u novinama, Hm, zašto sam dovraga mislio da se to meni neće dogoditi? Sad shvaćam da sam ponekad stvarno bio idiot. Oštra bol. Zapeo sam za šikaru. Noga me je užasno boljela. Krv je šištala iz maloprije nastale rane. Svaki moj korak povećavao je bol. Ali nisam smio stati. Miris krvi. Razmišljam sam da odustanem. Jednostavno , stanem tu gdje jesam i pričekam. Sad će on. Rane na licu pčele su me peći. Rukama sam odguravao granje pred sobom. Postajao sam sve sporiji. Jeli to bio umor ili psihički uvjetovana reakcija?(to vam je tako kad vas psihologija muči.heh.dobila sam ja 4 iz ogd!weeeeeee.čitaj dalje). Već je počela padati noć .Znao sam da nemam šanse u mraku. I dalje sam trčao. Koliko sam mogao..ali snaga je odlazila svakim novim udarcem. Lagano sam počelo gubiti kontrolu nad sobom. Bio sam umoran, gladan.Ironično je bilo to što sam osjećao da ću ja postati hrana nekome. Heh. Ta pomisao me natjerala u smijeh .Počeo sam se smijati histerično. O očaja pretpostavljam. A onda su me noge odale. Srušio sam se nasred lokve. Shvati sam koliko sam bezvrijedan, moj život trebao je završiti u blatu. Taman sam se počeo smijati sam svojoj očajnosti kad sam ga ugledao. Iznenađenja li, izgledao je bijesan. Usta su mu bila krvava…Sline…sad sam shvatio što je moja prijateljica mislila kad je rekla da joj je zgodan onaj ork iz gospodara prstenova. Maneken naspram ovog ružnog stvorenja. Imao je oči poput moje bivše profe iz latinskg.strašno. Ovo stvorenje je bilo odvratno. A ni malo axa mu ne bi škodilo. I tako ,ležim ja na podu, psujem mater Ini što mi nisu dali besplatno gorivo a ne da ostanem bez njega nasred šume. A onaj leek trči li ga trči. J*** mater, odakle mu snaga više? Valjda je moj prethodnik imao vitamina u sebi. Ne znam…I onda…napokon stigao ,on mene..skočio i….. *** tu se mi fajtamo pa ne mogu sad pričat'' *** pogreb mojih ostataka. (nisu bili svi ukusni) 8.02.20007, mjesno groblje u Cerni. svi ste pozvani. *** pa jesamrekla da je glup?nisam ja kriva što si čitao |
28.02.2007., srijeda
...neznam kako da nazovem..
|
uglavnom..bila sam kod lorda na blogu i vidjela da ima u boxu jednu meni dragu pjesmu..pa sam ja to copy/paste na post..a da ne bi bilo da ja samo copy/pastišem evo vam jedna moja pjesma..nije nest posebno ali eto.. pozz svima koji me čitaju..... Ljubavna pjesma, P. Neruda Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: ''Noć ja puna zvijezda, Trepere modre zvijezde u daljini.'' Noćni vjetar kruži zrakom i pjeva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela. U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio. Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju. I stih pada na dušu kao rosa na livadu. Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati. Noć je zvjezdovita i ona je uz mene. I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Kao da je hoće približiti moj pogled je ište. Moje srce je ište, a ona nije uz mene. Ista noć odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, zaista, ali tako sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho. Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči. Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav. Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju, Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem evo i moja pjesmica.e da..na engleskom je zato što mi je puno lakše pisat na engleskom.i obratite pozornost na ono u boxu!klikaj tamo! Broken inside Standing in raining night Tears are falling Hidden in rain Sick of love My heart is broken With just one sentence ''Don't love you anymore'' Some courage hidden in me Fighting with peculiar love to you Shall i rise above you Or shall i continue loving you Hoping you'll come back Again..and again… |
22.02.2007., četvrtak
ovo nije prica
|
ovo nije prica..ovo je samo kombinirani prijevod moje dvije naj pjesme.posvecen jednoj osobi koja se pod hitno treba zauzeti sa sebe a ne uvijek biti ona koja popusta i kad nije kriva(sto je najcesce tako). I treba prestati plakati zbog ljudi koji nisu vrijedni toga...fight for yourself!!! ne mogu to više podnijeti. ponavljam sve već izrečeno. sve te riječi, nemaju smisla. tražim blaženstvo u ignoriranju. sve što mi kažeš, vodi me korak bliže rubu. osjećam da ludim. trebam malo prostora za zrak jer ja sam korak do ruba. odgovori nisu jasni. želim naći način da nestanem. sve ove misli, nemaju smisla. ništa ne nestaje. opet i opet... sve što mi kažeš, vodi me korak bliže rubu. trebam malo prostora za zrak jer ja sam korak do ruba. ponekad se moram prisjetiti. ponekad trebam da se makneš od mene..ponekad sumnjam da nisam znala. nekako, trebam da odeš. idi, zaboravi naše uspomene, zaboravi naše mogućnosti. mijenjao si me…vrati mi mene natrag i idi.... vrati mi moje snove natrag i idi. odnesi svoje nevjerništvo sa sobom i idi..nekad se osjećam kao da sam ti vjerovala previše. nekad se osjećam kao da vrištim bez glasa..u sebi .nekako, osjećam kao da trebam samoću. shvaćam..ne trebam te više, ne želim biti ignorirana. ne želim još jedan dan provesti u tvom mučenju mene. ne želim biti iskorištavana. ne želim biti ponižavana..bez isprike. mijenjao si me… vrati mi mene natrag i idi..mijenjao si me u sebe…  pozz svima............ |
18.02.2007., nedjelja
...ja sam s tobom..
|
nekada…nekada je ovo bilo lijepo mjesto. nekada je skupljalo naše uspomene, prvi zagrljaj, prvi poljubac…prve suze…ovdje smo postali jedno..ali ovdje smo se i razdvojili. sada tu, na ovom mostu, stojim sama. čekam te u mraku..ali ovdje nema ničeg, ničeg osim ove proklete kiše..nema koraka. slušam ali nema zvuka stopa..zar me nitko ne traži? zar me nitko neće odvesti kući? prokleto je hladna noć…pokušavam shvatiti ovaj život… zašto me nitko ne želi spasiti, uzeti za ruku i reći..''ne znam tko si, ali ja sam s tobom..''.tražim mjesto za sebe, tražim lice koje poznam..ništa ne ide kako bi trebalo..sve je nered….nitko ne voli biti sam…skupljam hrabrost..već dugo želim to učiniti..želim da me voda proguta i sakrije moje tijelo gdje ga nitko više neće pronaći..ali hoće li ga netko uopće tražiti? ova misao mi daje polet. penjem se..mjesec večeras drugačije sjaji…vjetar mi unosi kosu u lice..ali sad mi to više nije važno…moj posljednji tračak nade da ćeš doći gubi se u tišini….puštam ruke..sve je pitanje trenutka..suza mi je kapnula niz lice….''zar je ovako moralo završiti?'' pomislila sam..i napravila posljednji korak u prazno…ali……nisam padala..netko me je uhvatio za ruku…i rekao ''ne znam tko si, ali ja sam s tobom.''….. nekada…nekada je ovo bilo lijepo mjesto.. ne sviđa mi se previše ovaj kraj ali eto da ne ispadne da u svim mojim pričicama netko na kraju umre…hepi end..heh…pozz svima od wistful princess..  |
13.02.2007., utorak
sretno valentinovo..ili ne
|
Hm…eto nam i Valentinovo dolazi…jedna sam od onih koji misle da je to samo komercijalni praznik trgovaca koji se bogate na blesavim ljudima. Dakle, mislim da svi shvaćamo da nisam adekvatna osoba za pisanje o ljubavi…a s obzirom da nisam nikad bila zaljubljena ne vjerujem bas da će mi ijedan post o ljubavi biti uvjerljiv. Stoga..pišem vam jednu pričicu..ovaj put, ideja same pjesme nije moja…koncept sam preuzela iz jedne stare pjesme…ali obrada je original. Često su me zvali divljom ružom. Nikad nisam shvaćala zašto su me zvali tako jer moje ime je bilo Marie. Prvi put kad sam je vidio znao sam da ona je ta. Sjećam se još ,gledala je u moje oči i smijala se. Njezine usne bile su boje ruža što su rasle kraj rijeke, skroz krvave i divlje…. Još pamtim prvi puta..prvi puta kada je pokucao na moja vrata i ušao u sobu. Nesvjesno sam prestala sam drhtati u njegovu sigurnu zagrljaju. Hm…on je bio moj prvi muškarac, i pažljivo…obrisao je suze koje su se slijevale niz moje lice…. slijedeći dan donio sam joj cvijet…odmah sam znao da je bila ljepša od svih žena koje sam vidio…pitao sam je onda:''znaš li gdje divlje ruže rastu…?'' tako slatke….grimizne…slobodne?'' slijedeći dan došao je k meni s jednom crvenom ružom rekavši:''hoćeš li podijeliti svoj gubitak i svoju bol sam mnom?''Klimnula sam glavom…kad sam legla na krevet.. rekao je ''ako ti pokažem ruže, hoćeš li me slijediti? zadnji dan odveo sam je tamo gdje divlje ruže rastu…legla je na obalu… treći dan me je odveo na rijeku pokazao mi je ruže i poljubio me… posljednje što sam čula bila je samo promumljala riječ.. kleknuo je nad mnom držeći kamen u šaci… poljubio sam je za rastanak, rekavši, ''sva ljepota mora umrijeti'' legavši dolje položio sam divlju ružu..kraj njezinog lijepog lica… Često su me zvali divljom ružom. Nikad nisam shvaćala zašto su me zvali tako jer moje ime je bilo Marie. Eto..to bi bilo to..uglavnom..bez obzira sto u ljubav vjere nemam ne bi imala ništa protiv koje čokolade za Valentinovo!!!!!!!!!!!!!! p.s. molite se za mene..sutra idem na pregled(veza čini čuda)..tko zna koji mi je…aaaaaaa.      pozz |
10.02.2007., subota
38 dana
|
Prije sat vremena sam cula da ne smijem vise trenirat..joj kako se nadam da ce se to promijeniti....bila sam inspirirana za ovakvu pricu.. Još jedan dan je prošao otkako ga nije vidjela. Bio je to 38.dan , brojala je. U njoj se odvijala borba. Na neki uvrnut način joj je nedostajao..on joj je bio prva ljubav...ali isto tako prvi koji ju je udario…i koji je pretjerao zaadnji put..ali nekako mu je bila zahvalna sto je prešao granicu, da nije, dali bi ikad pobjegla?uvjeravala je sama sebe da smije misliti da je sve iza nje. Da se smije nadati . Molila je da joj Bog oprosti jer ne ispunjava što je pred njime obećala..dok vas smrt ne rastavi..Ali taj čudan sjećaj u želucu nije joj ostavljao mjesta za mir. Predosjećala je da će se nešto loše dogoditi. Njezina realnost pokušala je pobiti taj osjećaj, govorila je sama sebi da si umišlja. Odložila je još jednu šalicu u kojoj je do malo prije bio vrući čaj na stol, no i dalje nije mogla zaspati. Iako je bilo dosta kasno odlučila se malo vozati gradom. Znala je da je opasno vani , duboko u noć, ali neće izlaziti iz auta ,što joj se može dogoditi? željela je samo osjetiti malo slobode. Obavijena mrakom, zatvorena u autu osjećala je sigurnost. Poslije nekoliko sati besciljne vožnje postala je umorna. Odlučila se vratiti kući. Noć je bila za to doba godine bila neuobičajeno vedra ,bez oblaka, obasjana mjesečinom. Izašla je iz auta. Osjetila je neki val nelagode. Trnci su joj prošli kroz tijelo. Drhtala je iako je vani bilo sasvim pristojno toplo. Nešto ju je tjeralo da požuri. Brzim korakom krenula je u kuću. Osjećala je da nešto nije u redu. Kroz glavu su joj prolazile različite misli. Krivila je sama sebe što je uzela kuću na osami. Shvatila je koliko je glupo bilo očekivati sigurnost u samoći. Učinilo joj se da su vrata pritvorena i sjetila se da je zaboravila ključeve u autu. Potrčala je po njih . Vrata su bila zatvorena..ali ne i zaključana..Valjda sam zaboravila zaključati..pomislila je. Čula je šum. Uplašena, požurila je u kuću. Brzo se pomolila. uvjeravala se da umišlja sve ,unišla u kuću i zaključala. Sama je zaključala svoju krletku. Krenula je prema kuhinji . Primijetila je razbijenu šalicu na podu. Osjetila je poznati parfem. Njegov parfem. Sjena na zidu. Osjetila je njegov dah..na svome ramenu…''ne'',procijedila je…njegova čvrste ruke pritisnule su joj vrat. Nije se opirala. Izgubila je svijest. Probudila se u staroj kući. Opet je bila samo dio statistike. Nakon njegovih sve češćih udaraca, tješila ju je pomisao kako je barem nakratko uživala.38 bez njega.38 dana bez lažnih objašnjenja svojih modrica…38 dana nije govorila kako se poskliznula i pala niz stepenice… Duboko u sebi nadala se da će jednog dana dobiti snagu i hrabrost da ponovo pokuša osvojiti svojih 38 dana. Ali nije znala da ju još točno 38 dana dijeli do posljednje laži u hitnoj…i u zadnjim svojim trenucima, lagat će za njega, jer ju on voli, jer on to čini samo nekad..samo kad izgubi živce..ali ionako je ona kriva jer mu nije dovoljno dobra žena..jer ona njega voli…samo još 38 dana..i on će shvatiti da ju je volio..ali bit će kasno… |
08.02.2007., četvrtak
|
noć se prolila nebom…samoća…..tračci mjesečine petljaju se svađajući oko grana obližnje smreke…..ja sam sama….čujem tišinu…jer tebe nema…jer ti ne shvaćaš da ja tebe trebam…da te želim….magla objavljuje rat….ne vidim ništa….noga naprijed….korak po korak…hodam a ne vidim gdje…slušam ali ne čujem ništa…idem tamo…tamo si ti…ja želim da si tamo ti….ali osjećam…osjećam strah…ne…osjećam bol…ja te trebam….tišinu prekida povjetarac…nosi lišće….oko mene…netko je tu….njegova blizina se osjeća…..strah…tresem se jer znam da je netko tu…a ti nisi..želim da me spasiš…osjećam da kreće prema meni..želi nešto od mene…ne..ne želim to…ali ja ne mogu…ne bez tebe..ja se ne mogu oduprijeti jer ja te želim…želim te kraj sebe…slabost….stojim a želim bježati…želim tebi…ali ono me ne pušta…ne dira me ali me vuče ka sebi…ne mogu se oduprijeti…gubim se…moje oči su pune suza….vrisak ostaje samo u mojoj mašti…bol….jer ja se ne mogu pomaknuti..osjećam da ide prema meni…pruža svoju ruku…sjena na mom ramenu…zašto me ne spasiš???????gdje si????ne ostavljaj me …izdaja…želim te dozvati ali ne mogu…glas ostaje zatočen…suze padaju niz moje lice…i tada…vidim put…ne znam kamo vodi ali ja idem…borba…korak….trčim…osjetim da me prati…ali ja samo želim doći tamo…tamo gdje put vodi…tamo gdje si ti…stiže me…ne…moram ići brže…sjena me prati…osjećam te…jesi li na mome putu? jesi li ti moj cilj…čekaš li me?….sumnja… suze mi zamagljuju pogled …trčim jer se osjećam bespomoćno..znam da ne mogu pobjeći..jer ti nisi tu…dolazim do ruba…ne mogu dalje…spasi me…dozivam te ali ti me ne čuješ…možda ipak nisi tu…ali zašto osjećam da si blizu????kako ne shvaćaš da me trebaš…moje suze se gube u ponor…sjena dolazi…moj strah miješa se sa neobjašnjivim olakšanjem ali ja ne znam zašto….jer ti nisi tu…ponor..samo jedan korak i doći ću ka tebi..strah me vuče dolje …korak ….padam…padam u ponor svojih snova…nestajanje….riječi se tope u zraku…… trebam te…dolazim…čekaj me…gledam gore, tamo gore gdje sam posljednji korak napravila..sjena me stigla….magla je nestala…mjesečina te obasjala….tvoj vrisak….i ja u ponoru…..ne postojim. |
