Kome treba naslov neka ga smišlja

01 veljača 2012

































A nego što, ovo će biti još jedan u nizu "nakeljimasufotkiipostjegotov" post. Gdje su ona stara dobra vremena kad sam zaista PISALA...

Elem, ima tome već dobra godinica kako pičim pjege od Opatije do Lovrana kad god mi obaveze i vlastita lijenost dozvole. Nekad sama, nekad s frendicom, nekad s kćerkom, nekad s Boni. Najčešće hodam s frendicom, ali ona je trenutno na putu pa mi je u zadnjih par dana u ekipi Boni. Istina, malčice me koči dok obavi sva pišanja, sranja, njuškanja, socijalizaciju s drugim džukelama i slično, ali sve u svemu junački ona odradi svih petnaest kilometara.

Većina ljudi ne vjeruje da ja zaista hodam sve do Lovrana. A pogotovo i natrag. I većina misli da nisam normalna. Ali ja sam u godinu dana skinula dvadesetak kilica i stekla neke naznake kondicije pa mi većina može fino popušiti ono što nemam.

A najviše volim hodati po orkanskoj buri. A može i po orkanskom jugu. Ima nešto seksi u elementarnim nepogodama. I onda nema sporih smetala koji se rašire šetnicom i plaze puževim korakom uparađeni u najljepšu obleku jer vidjeti i biti viđen draže je 'Rvatima nego da im daš milju eura.

U ponedjeljak nije bilo ni orkanske bure ni orkanskog juga, ali nije za divno čudo bilo ni puno šetača. Ponjela sam digitalac da spojim ugodno s korisnim i eto vam sada ovo sranje od posta:

SJAJ I BIJEDA OPATIJE

Onako na prvi pogled reklo bi se da je opatijski park fensi-šmensi i zrihtan. Malo morgen. Osim što od zelenila skoro da više nema ni "z" pojedini dijelovi su sramotno zapušteni.

Photobucket

Dvije malo svijetlije točke:

Photobucket

Photobucket

Kažu da će kupalište Lido dovesti u red i navodno je u planu rekonstrukcija starog drvenog kupališta koje je izgorjelo u požaru tamo negdje u osamdesetima (imam negdje i fotku kako gori ali mi je se ne da sada tražiti i skenirati).

Photobucket

Photobucket

Marina ispred "Admirala" nikad nije bila pustija....

Photobucket

Kad se Boni dobro ispišala, israla i ponjuškala sve što se ponjuškati dalo (drugim riječima, kad je prestala zajebavati) odjednom joj se jako žurilo i moje fotkanje joj je počelo ići na živce . "Idemo više..."

Photobucket

Ne znam čemu služi ova imitacija bazena na plaži hotela "Istra", ali mora da turistima jako privlačno izgleda:

Photobucket

Smatram se prvoklasnom izjelicom, ali od ovih izbljedjelih fotki hrane koje izgledaju kao da je već prožvakana i poluprobavljena i ja izgubim apetit:

Photobucket

IČIĆI

Marina u Ičićima je u puno boljem stanju nego opatijska.

Photobucket

Čuvar plaže u zimskom periodu:

Photobucket

Bilo je i dobrih komada za Boni:

Photobucket

Ovdje je ljeti zgodan mali restorančić blizu lučice, a zimi to izgleda ovako:

Photobucket

Konačno nešto za pohvalu:

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

A more je divljalo.... a ja nikako ovjekovječiti najspektularnije trenutke. Treba mi ili bolji digitalac ili više strpljenja. Po mogućnosti oboje.

Photobucket

Photobucket

IKA

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

LOVRAN

Photobucket

Ovo je cilj. Točnije, ovdje se okrenemo i piči natrag.

Photobucket

U povratku....

Photobucket

Iako trenutno navijam za Hajduk moram priznati da je lovranska Armada ovo dobro odradila....

Photobucket

Photobucket

I vraćamo se tako nas dvije sportašice i stižemo u našu Opatiju bajnu i sve mi nešto čudno i nekako mračno. Kad ono, čitava Slatina u totalnom mraku! Sva ulična rasvjeta pogašena sve negdje do hotela Milenij. Kao da smo negdje u Mrduši Donjoj a ne u drugom po redu najpoznatijem turističkom gradu 'Rvacke. Nemam fotku, ali i da imam ne bi se i onako ništa na njoj vidjelo.

I što da vam kažem za kraj, niš... to bi bilo to. That's all falks.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.