Mrežnica u jesen u 4k VIDEO

12.11.2017.

Jesen je čarobno doba posvuda, no negdje uvijek više nego drugdje. Plitvička jezera su uvijek divna, ali i Mrežnica ima svoj udio jesenske ljepote. Kada listopad udahne u lišće rumenilo (u stvari kada propadne klorofil u listovima koji daje zelenilo i kad se onda istaknu i ostali pigmenti), Mrežnica zablista. U kanjonu dominiraju grabove, a sasvim uz vodu johu pa prevladava žutilo. Mjestimice javor svojim crvenilom zasjaji kao mali vatromet. Dalje, iznad kanjona ima i bukve, otud rumene smeđe nijanse. Sve se to zrcali u vodi koja malo gubi ono gotovo tirkizno ljetno zelenilo.



No, teško je ikoje godišnje doba na Mrežnici posebno istaknuti, jer sva su doista prelijepa. Bijeli zapjenjeni slapovi izviru iz neizmjerno duboke zelene rijeke, stisnute u mjestimice strmi, stjenoviti kanjon. Voda se prelijeva preko nekoliko sedrenih stepenica, divnih slapova. Ljepota koja se na kratko ukazuje nisu izuzetak. To je tek jedan od stotinjak slapova, natiskanih u svega 64 kilometara toka. Iako relativno kratka i u relativnoj blizini Zagreba, Mrežnica je mnogima najljepša hrvatska rijeka, jer spaja fenomene krša s zelenilom panonskih rijeka. Hrvatska je obdarena svojim rijekama koje su u europskim okvirima iznimno očuvane, a dobar dio njih krasi svjetski fenomen – sedra. Jadranska obala postaje sve više betonirana i nakrcana turistima, no rijeke su još uvijek oaza prirode i mira.

Mrežnica izvire kod Slunja, a ulijeva se u Korano kod Karlovca. Prvih trinaest kilometara skriva se u vojnom poligonu kod Slunja, no i po izlasku iz njega, Mrežnica još dugo odolijeva pogledima usred brdovitog i slabo naseljenog Korduna. Samo su najhrabriji i najvještiji imali čast kliziti čamcima kroz njene uzburkane mladenačke vode, u dubokoj sjeni tamnih kamenih zidova kanjona i visokih slapova. Nakon Tržačkog mosta njen se kanjon širi i tek donekle smiruje. Mirne dionice postaju duže, a slapovi pravilniji, prepoznatljivog polukružnog oblika. Rijeka postaje krotkija i manje stidljiva te otvoreno pokazuje svoje draži ljudima.

Čaroliju slapova stvorila je sedra, tvar koja pretvara naše krške rijeke u svjetsku atrakcije. Sedra (engl. travertine) je najpoznatija po Plitvičkim jezerima, ona nisu jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se nalazi sedra. Turistima su poznati slapovi Krke, raftingašima Zrmanja, boljim poznavaocima prirode i putovanja rijeke Una, Cetina te brojne manje riječice u u Lici i Dalmaciji. Tu na Mrežnici je sedra još uvelike očuvana, naročito u njenom nepristupačnom kanjonskom dijelu. Mrežnica je s razlogom prirodni fenomen naše Hrvatske, baš kao i mnogo slavnija turistička odredišta. Slapovi na Mrežnici nisu divovi kao na Plitvičkim jezerima, ali ih zato ima skoro sto. Najviši je Šušnjar s visinom od petnaestak metara, a za njim slijedi Milkovića slap od osam i pol metara. I ostali veći slapovi imaju svoja imena: Rončevića slap, Jagodića slap, Klarića slap, Rebića slap, Vitasov slap... Do najljepših slapova se međutim može samo čamcem što je već doživljaj sam za sebe. Zvuci zaveslaja odjekuju u kanjonu, tolika tišina caruje ovdje. Tu je u srednjem toku Mrežnica u svom najboljem, prepoznatljivom izdanju. Mjestimice se iz mutne zelene dubine uzdiže mliječno zelena stijena iz koje usred rijeke raste trska. Ta stijena ostatak je negdašnje sedrene barijere, sada većim dijelom pod vodom. Drugdje trska probada vodu i viri na suhom stvarajući otočiće obrasle drvećem. Sa strane su izdužene luke, male naplavne ravni, obrasle šumom ili male livadice.

Oznake: rijeke, mrežnica, generalsko stol, Karlovac, rijeka, kanjon, jesen, slap, voda, šuma, boje, lišće

VIDEO: Jesen na Velebitu

06.11.2017.

Jesen na Velebitu, a posebice na dabarskim kukovima, carstvu stijena i šume može biti čarobna.

Pogled sa istaknute stijene na samom rubu te provalije, iznad vrhova krošanja bukvi i jela pruža zapanjujući pogled na vrvenožuti jesenski krajolik. Kamena kralježnica izdigla se iznad zeleno-žutog krajolika travnjaka i šuma, kao ostatak nekog davno preminulog, ogromnog dinosaurusa, godzile ili sličnog čudovišta. Samo što je ova kralježnica dugačka kilometrima, a visoka stotinama metara. Geolozi se ne bi složili s time, a njihov opis je sljedeći: vapnenačke, gledano u dugom vremenskom razdoblju stijene sklone eroziji elemenata prirode. Tektonika je pak poredala stijene u pravilan niz poput zida koji se izdiže iznad divovskih zelenih dolina, a one najviše monolitne stijene nazivaju se kukovi.

Izduženu prostranu udolinu Crni Dabar perma unutrašnjosti ispunila je magla. Hladni noćni zrak nabio se u nisko područje i opire se jutarnjim zrakama izlazećeg sunca. Istini za volju, pola doline još je u sjeni kukova, a ni na suncu još nije previše toplo, sada već sredinom listopada.



Ovo je jedno od najljepših predjela Velebita, mitske hrvatske planine čijim gudurama, livadama, gustim šumama krstare medvjedi i čopori vukova, dok suri orao iz visine nadgleda svoj teritorij. Brojnim utabanim stazama generacije planinara iznova otkrivaju draži ove planine koju se čini se ni cijeli životni vijek ne mogu zasititi. I dok su većina velebitskih vrhova blage rudine (travnjaci) tek sa kamenom kapom na samom vrhu, ili obrasli šumom, Dabarski kukovi su carstvo gole stijene. Možda im samo Hajdučki i Rožanski kukovi konkuriraju krševitošću, ali ne i monolitnošću i tolikom dominacijom nad okolnim okolišem. Do Dabarskih kukova pak ne treba neki poseban trud. Iz Gospića se penje cestom na Velebit prema Karlobagu i dakako obrnuto. U mjestu Baške Oštarije potom kreću planinarske staze na nekoliko strana, a za kukove treba odabrati one na sjever.

Krećem dalje prema Kizi, jednom od vrhova Dabarskih kukova. Žuti i crveni listovi ukrasili su drveće i grmlje, a hladniji dani postali ugodniji za hodanje danju , ali zahtijevaju debelu odjeću ujutro i navečer. Jutarnja rosa svjetluca po žutim travkama, a inače nevidljiva paučina sada bliješti kao ogrlice bisera. Svjež zrak puni pluća, a osim mirisa vegetacije, donosi i neku aromu divljine. Zreli plodovi šipka crvene se u travi, na radost životinja, ali i ljudi. Stijene su u ovom okruženju romantične, ali iz podnožja.

Neprestano se izmjenjuje šuma stamene bukve koja odolijevaju velikoj strmini, s već požutjelim travnjacima. Stabla su svinuta pri dnu, od teškog bremena snijega koji je ovdje zimi vrlo obilan. Izbliza, monolitnost stijena ustupa tipičnoj krškoj razlomljenosti. Prema vrhovima, sve je manje suhe trave, a sve više gole stijene. Čas sije sunce na otvorenom, čas dolazi sjena uskih prolaza, kao u podnožju nebodera neke metropole , samo što su umjesto visokih zgrada stijene i ni jedan umjetni zvuk ovdje ne remeti mir, čuje se samo šuštanje trave na povjetarcu i povremen pjev ptica. Svako malo izbija se na strmoglavu provaliju, podno stijena koje izgledaju poput ogromnih tornjeva ili čak zgrada, ravne i glatke kao da ih je divovsko dlijeto rezbarilo.

Uskoro se pojavljuje na vidiku Kiza, a čovjek na vrhu izgleda kao mrav. I najotpornije biljke su potpuno ustupile pred ispranim bijelim kamenom koji bliješti na žarkom suncu. Trpe oči, ali i koža, jer isijava i toplinu. Ipak, uz malo pentranja, dijelom i uz pomoć sajle, dolazi se do vrha. Pogled je odavde veličanstven, ali pokazuje da nije ni jedini – tu je cijeli niz vrhova, kukova. Neke od njih obilaze planinarske staze dok ostali ostaju u tišini Velebita. Bačića kuk je gledano od sjevera prvi u nizu i najviši, a s njega se po mnogima pruža najljepši pogled na cijeli niz: Kukaline, Butinovaća, Kiza, Grabar, Ljubičko brdo, da se nabroje samo najmarkantniji u nizu od gotovo skoro deset kilometara.

Sunce se već jače dignulo, isparilo je jezero magle, a unatoč naponu jeseni, sada je u zavjetrini tako toplo. Prepuštam se u miru i tišini, sam na planini, dok me sunce grije….

Pratite me na Instagramu: Instagram
Pratite stranice na Facebooku Wild Croatia
Pretplatite se na moj Youtube kanal

Oznake: Velebit, planina, jesen, film, video, putovanje, izlet, dron, lišće, planinarenje

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se