"Krv tako osobit je sok."
FAUST: Mefistofeles


THE RASMUS: No fear

Girl,
you lived your life
like a sleeping swan
your time has come
to go deeper

Girl,
your final yourney
has yust begun
but destiny chose
the reaper

No fear
destination Darkness
no fear
destination Darkness
no fear

Girl,
rain falls down from the
northern skies
like poisoned knives
with no mercy

Girl,
close your eyes for the
one last time
sleeples nights
from here to eternity

No fear
destination Darkness
no fear
destination Darkness
no fear...





WHERE THE WILD ROSES GROW
Image hosting


They call me The Wild Rose
but my name was Elisa Day
why they call me it i dont know
but my name was Elisa Day

From the first day I saw her I knew she was the one
as she stared in my eyes and smiled
for here lips were the colour of the roses
they grew down the river all bloody and wild

When he knocked on my door and entered the room
my trembling subsided in his sure embrance
he would be my first man, and with a careful hand
he wiped the tears that ran down my face

They call me The Wild Rose…

On the second day I brought her a flower
she was more beautiful than any woman I have seen
I said «Do you know where the wild roses grow
so sweet and scarlet and free?»

On the second day he came with the single red rose
said: «Will you give your loss and your sorrow?»
I nodded my hand, as I layed on the bed
he said: «If I show you the roses will you follow?»

They call me The Wild Rose…

On the third day he took me to the river
he showed me the roses and we kissed
and the last thing I heard was a muttered word
as he stood smiling above me with a rock in his fist

On the last day I took her were the wild roses grow
as she layed on the bank, the wind light as a thief
as I kissed her goodbye, I said: «All beauty must die»
and lent down and planted a rose between her teeth

They call me The Wild Rose
but my name was Elisa Day
why they call me it I dont know
but my name was Elisa Day…

KYLIE & NICK CAVE




ALONE

From childhoods hour I have not been
As others were - I have not seen
As others saw - I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone.
Than -in my childhood- in the dawn
Of a most stormy life - was drawn
From every depth of good and ill
The mistery which binds me still:
From the torrent, of the fountain,
From the red cliff of the mountain,
From the sun that «round me roled»
In its autumn tint of gold-
From the lighting in the sky
As it passed me flying by-
From the tunder and the storm,
And the cloud that took the form
(when the rest of Heaven was blue)
of a deamon in my view.
(EDGAR ALLAN POE)




Zato što sam ja prva i posljednja
Obožavana i prezirana
Prostitutka i svetica
Supruga i djevica
Majka i kći
Ruke svoje majke
Neplodna, i s mnogo sinova
Časno udata i sama
Ona koja rađa i koja nikada nije dala roda
Ja sam utjeha u porođajnim mukama
Supruga i suprug
Stvorena od muškarca
Ja sam majka svoga oca
Sestra svoga muža
A on, moj odbačeni sin
Poštujte me uvijek
Jer ja sam skandalozna i veličanstvena

(Himna Izidi; 3 st. pr. Kr. u Nag Hammadiji)




I MISS YOU

I step off the train
I am walking down your street again
And pass your door
But you dont live there anymore
Its years since you have been there
But now you are disappeared somewhere
Like outer speace
You have found some better place
And i miss you
Like the deserts miss the rain

Could you be dead?
You always were two steps ahead
Of everyone
We would walk behind while you would run
I look up at your house
And I can almost hear you shout down to me
Where I always used to be
And I miss you
Like the deserts miss the rain

Back on the train
I ask why did I come again?
Can I confess I have been hauging round
Your old adress
And the years have proved to
Offer nothing since you moved
You are long gone but
I cannot move one
And I miss you
Like the deserts miss the rain…



Long Vampire Nights...

ponedjeljak, 19.03.2007.

Dok je Ana sjedila i gledala u vatru, približila sam joj se tiho s leđa. Preplašeno me pogledala, a kad je shvatila da sam to ja, umjesto da osjeti olakšanje, počela je plakati još više. Kleknula sam do nje.
- Ana što je, što se desilo?
- Tina… - šmrcala je dok su joj se suze obilno lile niz lice-… Tina, napravila sam nešto strašno…
- Što Ana…? - bila sam zbunjena.
- Ne… - odmahnula je glavom - …ne mogu ti reći.
- Ana, znaš da meni možeš sve reći… - lagano sam joj brisala suze.
- Trebala sam te slušati., Tina, ovo se nikad ne bi desilo…
- Gle, gotovo je sad… Ne ljutim se uopće na tebe. Postupila si normalno, kako bi i svatko drugi… Nitko mi ne bi povjerovao!
- Da, ali… Znaš, Tina… ja sam… ja sam… - nije prestajala plakati.
- Što?
- Tina, pogledaj. - pokazala mi je na svoj vrat. Približila sam joj se. Na svjetlošću vatre vidjela su se dva mala ugriza. Vampirska ugriza! Digla sam se istog trenutka i bijesno krenula pronaći Francisca.
- Gadovi! Rekao mi je da ti ništa nisu napravili!
- Ne Tina, nemoj! - čvrsto me primila za ruku i povlačila da ne idem.
- Pusti me! Ne mogu vjerovati da su to STVARNO napravili!
- Tina, ne!
- Ana, pusti me…! - pokušavala sam joj se otrgnuti, ali bila je nevjerojatno snažna.
- Tina! Ja sam kriva!
- Molim? - zbunjeno sam ju pogledala - Nisi ti kriva, Ana.
- Jesam! Tina, ja sam to htjela!
Prestala sam povlačiti i blesavo sam zurila u nju. Ništa mi nije bilo jasno. Što je ona to htjela?
- Ana, nije mi baš jasno!
- Tina. - spustila me ponovno pred sebe - Tina, ja sam htjela postati vampir.
Bila sam potpuno zbunjena. Toliko zbunjena da nisam uspjela ništa reći. Doduše, pokušala sam nešto izustiti ali usne su se samo nijemo micale. Ana me napeto gledala, bez treptaja.
- Tina. Htjela sam to.
- Ana, zašto?
- Ne znam. Jednostavno jesam. - okrenula je pogled od mene i nastavila gledati vatru, lice joj je i dalje bilo mokro i presijavalo se, ali nije više plakala.
- Pa ako si to htjela, zašto onda sad plačeš?
- Ah… Shvatila sam.
- Shvatila što?
- Pa da je gotovo. Da je gotov moj dosadašnji život. Da sve sad moram ostaviti za sobom. Svoje prijatelje, svoju obitelj, tebe Tina. Moram ići s njima. Moram ostaviti Luku.
Luka je bio dečko u kojeg je Ana godinama bila zaljubljena. Ja sam to najbolje znala. Znala sam kako joj je teško. Ali svejedno ju nisam mogla shvatiti.
- Nikad neću imati priliku biti s njim. Sad je gotovo. - nije treptala. Vatra joj se presijavala u plavim očima.
- Ana, ne znam što da kažem…
- Ništa. Nemaš što reći. Bolje da me se kloniš. Nisam se još potpuno preobrazila, ali kad se to uskoro desi, ne znam kakvo ću biće biti, kakvi će mi biti nagoni.
Šutjela sam i gledala u nju. U moju najbolju prijateljicu, koju znam cijeli život. Gledala sam ju i pokušavala predočiti sebi činjenicu da sam ju stvarno izgubila. Nju, jedinu osobu koja me razumjela. Kao da je umrla. Zapravo i je umrla.
- Tina, sad nas već vjerojatno svi traže. Nismo se vratile. Nitko nas nije vidio od sinoć. Ti se moraš vratiti.
- Kako Ana? Što da im kažem? Što da kažem, gdje si ti? Ana, ne mogu te napustiti. - bila sam očajna. Bila sam nespremna. Nespremna na sve ovo.
- Ne znam. Ali ne smiješ biti ovdje. - pogledala me. Bila je odlučna. Kao i uvijek.

Sjedile smo tako u tišini, u mraku. Vani je već mogao biti sumrak, ali nisam to mogla znati jer su posvud u kući bili navučeni zastori. Vampiri, naravno, ne podnose svijetlo.
Nakon određenog vremena, u prostoriju je ušao Leon. Sjeo je u naslonjač nasuprot Ane, a ja sam nastavila sjediti na podu. Netremice je piljio u nju, a ona je i dalje gledala u vatru. Na kraju se malo nagnuo prema njoj i pitao:
- Kako se osjećaš?
- Bajno. Hvala. - Ana je sarkastično odgovorila.
Leon se ponovno zavalio u naslonjač i nije rekao više ništa, ali ju je nastavio promatrati, kao da pokušava nekako na osnovu njenog izgleda zaključiti nešto. Ja sam gledala u pod i osjećala se čudno. Za tugu je još bilo rano. Još nisam sve dobro shvaćala. Zatim je pogledao mene:
- Kad ćeš ti kući?
- Ne znam. - zbunjeno sam ga pogledala. - Nisam uopće razmišljala o tome…
- Pa trebala bi. Ovdje ti nije mjesto. Bar ne za sad.
- Ma nemoj? Sad odjednom mi nije mjesto?
Leon je zaustio da nešto kaže ali u tom momentu je došao i Francisco. Odmah se ubacio u razgovor:
- Da, moraš kući. - stao je iznad Leonovog naslonjača i promatrao me.
- Neću ju ostaviti! - živčano sam pokazala na Anu.
- Njoj treba mir.
- Ma nemoj!
Francisco me još intenzivnije pogledao. Oči su mu zeleno zaiskrile. Stresla sam se. Strah se ponovno javio. Tek tad shvatila sam da sam zapravo sama s tri vampira, jer Ana je sad već bila više vampir nego čovjek. To više nije bila moja Ana, koliko god je meni bilo teško pomiriti se s tim. I sama je to izabrala. Nježno me pogladila po kosi:
- Tina, idi. Molim te.
- Neću te ostaviti!
- Njoj se sad ne može više ništa desiti! - Leon je nervozno odgovorio.
- Da! Vi to stalno govorite, a ipak se stalno nešto dešava! - prkosno sam odgovorila.
- Ona je to sama htjela. - Leon je hladno odgovorio pa pogledao najprije nju, a zatim mene. Ana je samo spustila pogled.
- Bolje da odeš. - Francisco je rekao nešto blažim tonom.
Gledala sam jednog, pa drugog, pa Anu, pa ponovno redom. Nisam znala što reći, a onda sam više za sebe promrmljala:
- Pa da nije postala to što je, vjerojatno bi ju ubili.
- Vjerojatno. - rekao je Francisco. - Ali to se nije desilo.
Došao je do mene i pružio mi ruku. Nesigurno sam ju primila, a on me povukao prema gore:
- Idemo. - rekao je tiho.
- Ana… - okrenula sam se prema njoj.
- Idi Tina. Tako je bolje. - ponovno je počela plakati.
Francisco me je vukao prema van dok sam ja gledala u nju. Činila se tako nestvarna, onako uz vatru, u crnoj dugoj haljini, sjedeći nasuprot Leona. Bila je to moja Ana. Jedna i nezamjenjiva, a sad ju moram ostaviti samu s tim hladnim vampirom. Onda sam pogledala Francisca. Stajao je nasuprot mene, sad smo bili već u velikom mramornom predvorju, gledao me napeto.
- Idemo. - rekao je tiho.
A onda se sve oko mene izgubilo i za par sekundi stajala sam pred svojom kućom, ne znam kako, ali tako je bilo. Vjetar je nosio snijeg, ali noć je bila mirna i tiha. Božićna. Male lampice što su stajale na prozoru moje kuće svjetlucale su na Franciscovu licu i sad se ono činilo još privlačnijim. Pitala sam se koja je njegova priča.
- Francisco…
- Ha? - naglo me pogledao.
- Ona je još tako mlada… Ima samo 18…
- Pa i ja sam bio mlad. Kakve to veze ima.
- Koliko mlad?
- 20 godina. Tek sam se vratio iz rata.
- Rata? - namrštila sam se.
- Da. Križarskog. - ozbiljno me gledao.
- Bio si vitez?
- Hm… - sjetno se nasmijao - Da. Bio sam vitez. Ali bilo je to davno… Nije više bitno. Valentina, ona je mlada, ali mlada će ostati zauvijek. Ne brini za nju. Njeni će umrijeti, djeca njenih, unuci, možda i cijela porodica… A ona će uvijek imati 18.
- To je bolesno!
- Ha ha ha… Ljubomorna si.
- Nisam!
- Jesi. Ajde spavati.
Okrenuo se i nestao, a ja sam ostala stajati pred kućom. Tad su se iza mene otvorila vrata i mama me zabrinuto gledala:
- Tina, gdje si ti? Dušo, tako smo se zabrinuli za tebe…
Mama me zagrlila i vukla u kuću, a ja sam i dalje gledala iza sebe, na mjesto gdje je maloprije stajao Francisco. Zauvijek. Za vjeke vjekova.


- 22:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2007.

Probudila sam se sljedeće jutro. Ali ne u svom krevetu. Zapravo, nisam znala u čijem sam uopće krevetu i u čijoj sobi. Prostorija je bila velika, raskošno uređena. S moje desne strane bili su veliki prozori potpuno prekriveni velikim, grimiznim zastorima tako da je soba bila u polumraku. U lijevom kutu nalazio se antikni toaletni ormarić s velikim okruglim ogledalom i malim stolčićem ispred. Na sredini sobe bila je velika crvena sofa i stari stakleni stolić. Sve je bilo staro, ali prelijepo, i u jako dobrom stanju. Moj krevet nalazio se blizu prozora i ormara, a bio je to veliki francuski ležaj, izdignut visoko od tla i sa puno mekanih jastuka. Sve je bilo tamno, i posteljina, čak je i baldahin bio od crne svile. Na zidu je visilo par slika, jedna i iznad kreveta. Prikazivala je neku ženu okrenutu leđima kako gleda u suton, cijela atmosfera oko nje bila je tužna. Osim velikog ormara, nije više bilo ničeg unutra. Polako sam se dignula iz kreveta i vidjela da sam još uvijek u odjeći od jučer, trapericama i crnoj majici uz vrat. Zbunjeno sam hodala okolo, dok nisam vidjela još jedna vrata, osim onih ulaznih. Otvorila sam ih i našla se u prekrasnoj kupaonici od crnog mramora. Ostala bi zauvijek unutra da nisam čula kucanje na ulaznim vratima. Polako sam došla do njih i otvorila. Bio je to Francisco:
- Dobro jutro!- rekao mi je veselo.
Samo sam ga mračno pogledala. Ušao je unutra za mnom i zatvorio vrata. Bio je još u kućnom ogrtaču. Sjeo je na krevet. Ja sam stajala kraj prozora.
- Gdje sam ja ovo?
Smješkao se ali nije rekao ništa.
- Gdje je Ana?
- Ana je dobro.
- Nisam pitala kako je nego gdje je?
- U svojoj sobi, oporavlja se.
- Od čega se oporavlja? - sumnjičavo sam ga pitala.
Ponovno nije ništa odgovorio. Gledao je on mene i ja njega, s pristojne udaljenost.
- Francisco, što ste joj napravili?
Zbunjeno je slegnuo ramenima:
- Ništa.
- Francisco, nemoj se zezati sa mnom!
- Ha ha ha…- smijao se -…ili što??
- Francisco! Ovo nije smiješno! Ako ste joj nešto napravili, ubit ću te!!!
- Ha ha ha… To bi volio vidjeti!
- Francisco! GDJE JE ANA!!!?
- Pa rekao sam ti.
- Što joj je? Što ste joj napravili!? - polako sam mu se približavala bijesna kao ris.
- Ništa. - on se i dalje smijao.
- Odvedi me do nje!
- Neću. Zašto bi?
Poludjela sam. Došla sam skroz do njega, uopće ne razmišljajući, primila ga za ramena i počela ga povlačiti za ogrtač:
- RECI MI GDJE JE!!!
- Pa tu. U kući. - smijao se i dalje, nije ga uopće nerviralo to što sam ga tako povlačila. - Nije joj ništa, daj se opusti, samo smo se malo zabavljali!
Bijesno sam ga pogledala. Glave su nam se nalazile u ravnoteži:
- Zabavljali jeli??
- Da. - pokušao se uozbiljiti.
- Kako?
- Hoćeš da ti pokažem? - sad je bio ozbiljan, ali bilo bi mi draže da nije. Nisam znala što mu odgovoriti na to. Nisam htjela pokazati strah, ali morala sam znati što je sa Anom. On je nagnuo glavu u stranu i promatrao me. - Dakle, hoćeš ili ne?
- Zašto mi jednostavno ne možeš reći? - odmaknula sam se malo od njega.
- Ovako je zanimljivije…
- Pa tebi sigurno je!
Uzeo je moju ruku u svoju ali je i dalje sjedio na krevetu. Ja sam stajala nad njim i gledala u pod. Privukao me sebi, a ja sam ga prestrašeno pogledala. U trenu kad su nam se pogledi sreli, smirila sam se. Jedan glas u glavi govorio mi je da je to opasno, da moram otići, a drugi da se prepustim, da je sve u redu, i ja sam više slušala onaj drugi. Kako sam slaba bila, bar tih prvih dana. Kasnije sam se donekle naučila suprotstaviti, ali najčešće je to na samom kraju bilo neuspješno.
Sve oko mene našlo se u magli, nisam vidjela ništa oko sebe, samo njega i njegove oči. Primio me i za drugu ruku i povukao sebi u krilo. Gotovo da se nisam mogla pomaknuti. A onda me polegnuo na krevet. Imala sam osjećaj da sam sletjela lagano kao pero, i utonula u one crne jastuke. Glavom mi je prošla misao da možda Ani i nije bilo tako loše i da sam se bezveze brinula. Osjetila sam da leži na meni i vidjela sam njegovo lice kako me ozbiljno gleda, njegove zelene oči kako iskre. Javio se prvi glas u glavi; ali obećao je da neće, da će me čuvati, a zatim odmah drugi; pusti da sve ide svojim tokom… I onda ponovno njegove oči i ja u izmaglici… Tonem duboko… Njegovo lijepo lice bivalo je sve dalje i dalje…
Dok ga odjednom ponovno nisam jasno vidjela. Ali nalazila sam se u nekom mraku, i tu je bio i Leon i Ana. Francisco je klečao nad nekim tko je ležao na snijegu. Kad sam malo bolje pogledala bila sam to ja. Bila je to jučerašnja noć, nakon što sam pala u nesvijest. Francisco se smješkao i govorio mom beživotnom tijelu:
- Eh, mala, ti mi uvijek pokvariš zabavu.
- Pusti ju! - Ana je viknula. Suze su joj tekle niz lice.
Francisco i Leon su je pogledali, i Francisco je rekao:
- Neće njoj ništa biti.
- Ne vjerujem vam!!!
- Trebala si vjerovati njoj kad ti je govorila. - Leon je rekao ozbiljnim glasom, a Ana ga je samo prestravljeno pogledala i u nevjerici odmahnula glavom, kao da sebe i dalje pokušava uvjeriti da ovo nije istina. A onda se naglo okrenula i počela trčati prema selu. Zašto je trčala? Kako me mogla ostaviti takvu, u nesvijesti, s njima? Uglavnom, nije joj uspjelo. Prije nego se i snašla Leon je stajao pred njom, sudarili su se i on ju je uhvatio rukom za zapešće i upitno pogledao. Ana je imala izraz kao da će povratiti od straha. - Nisi baš vjerna prijateljica, ako smijem primjetiti…
- Znam da njoj nećete ništa!!!
- A jeli…? - Leon joj se unio u lice. - Kako možeš biti sigurna?
Ana nije rekla ništa, samo je počela plakati i vratila se natrag k mome onesviještenom biću. Francisco me digao u naručje, Leon je Anu zagrlio oko ramena:
- Malo romantike, što kažeš?
- Isuse Bože… - Ana je promrmljala.
I tako smo krenuli negdje prema šumi. Da nas je netko vidio mislio bi da smo čudna povorka… Francisco je nosio mene, dok mi se jedna ruka klatila zrakom, a kaput visio na sve strane, ali nosio me kao da uopće ne osjeća moju težinu. I Leon i Ana, zagrljeni, dok su se njoj lile suze niz obraze, on je odsutno zviždao neku pjesmicu, čini mi se «Zvončiće».
Onda sam se ponovno našla u tami.
Nakon par sekundi vratila sam se natrag u sobu i ugledala Francisca iznad sebe, smješkao se. Ali sad mi je um bio čist pa mi se nije svidjela ova situacija u kojoj sam se našla, priklještena njegovim tijelom za krevet:
- Ok, shvatila sam, možeš se sada maknuti s mene?
- Ma jeli? Želiš možda da ti donesem čašu soka? - upitno me pogledao.
- Pa, može… - gurnula sam ga sa sebe, odnosno, više se on sam otkotrljao. Nastavio je ležati, podbočivši lice jednom rukom. Ja sam sjela uspravno. - Koliko je sati?
- Oko pet… uskoro će večera! - oči su mu sijevnule.
- Francisco!
- Što? - zbunjeno me pogledao.
- Prestani s tim!
- Čim?
- Tim! O večeri, doručku, ručku!
- A dobro. Kako hoćeš… - ravnodušno je rekao.
- Pokazao si mi što se desilo kad sam pala u nesvijest…
- Što si ti mislila kad sam rekao da ću ti pokazati što se desilo Ani?- upao mi je u riječ. - Što si mislila sa ću napraviti?
- Mislila sam da ćeš na meni pokazati… - rekla sam nesigurno.
- Daj molim te, Valentina! - rekao je razdraženo - Rekao sam da te neću ni pipnuti!
- Da i rekao si i da nikad ne vjerujem vampiru!
Pogledao me ljuto, ali nije ništa rekao, ovaj put je moja bila zadnja.
- I zašto si uopće morao leći na mene?
- Pa moraju nam oči biti blizu kad ti šaljem sjećanje!
- Pa nismo zato morali ležati!
- Pa nismo. Ali tako je , hm… kako da se izrazim…
- Vatrenije? Uzbudljivije? Smrtonosnije?
- Da! - zadovoljno me pogledao.- Shvatila si.
- Pa bilo je i vrijeme, valjda… - suho sam rekla. - I gdje je Ana?
- A odi i pronađi ju…
- Nećeš ti sa mnom?
- Ne, ovako je zanimljivije. - nasmijao se.
- Da, s tobom iznenađenjima nikad kraja…
- Mala, sa mnom ti nikad neće biti dosadno. -vragolasto me pogledao.
- Toga se i bojim… - zaključila sam i digla se s kreveta. - Idem naći Anu.
- Baš si partybraker!
Izašla sam iz sobe smijući se. Partybraker! I da se jedan normalan vampir tako izražava! Leon je govorio profinjeno, uvijek je zvučao aristokratski, a imao je i naglasak, dok Francisco… Ponašao se kao luđak.
Hodala sam dugim hodnikom obasjanim svijećama koje su visjele po zidovima zajedno sa slikama. Na kraju hodnika bilo je veliko, prostrano stubište sa crnim mekim tepihom. Na krajevima rukohvata, u podnožju, stajala su, sa svake strane, po dva lava. Kuća je bila ogromna i… prekrasna.
Spustivši se dolje čula sam kako u obližnjoj prostoriji neko jeca. Ušla sam unutra. U daljini kraj kamina, obasjana samo vatrom sjedila je plavokosa cura. Suze su joj se lile niz okrugle obraze. Bila je to Ana.

(nastavlja se) no

- 23:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


"Znao sam, s prvim dahom ovog novog života, da će biti zao, deseterostruko opakiji, samo sluga mog prvobitnog zla;i ta ideja, u tom trenutku, opi me i oduševi poput vina...
...Moj demon dugo je bio zatočen, on izađe- ričući."

ROBERT LOUIS STEVENSON:
"Čudni slučaj dr. Jekylla i gosp. Hydea"


Htjedoh reći nešto o ovim tekstovima... ali u ovom trenutku ne pronalazim riječi. Tko želi neka ih čita, tko ne želi... koga briga! Naravno, sve što ovdje piše je istina, samo istina i ništa drugo do istine.yes



"Sam si svoju bol skrivio,
sam si opet oživio,
i ljubio svog vampira."
(BAUDELAIRE)


CLOSE TO THE FLAME

The kiss sweetest
And touch so warm
The smile kindest
In this world so cold and strong

So close to the flame
Burning brightly
It won’t fade away
And leave us lonely

The arms safest
And words all good
The faith deepest
In this world so cold and cruel

So close to the flame
Burning brightly
It won’t fade away
And leave us lonely
(HIM)




RADOSNI MRTVAC

Za svoje ću kosti sam izdupsti raku
U tlu masnih gruda, gdje puževa ima,
Zaboravljen ću spavati u mraku
Ko pas morski skriven u dubokim dnima.

Oporuke mrzim, mrzim sjaj grobova;
Ne prosim od svijeta suze žalosnice,
Živ, prije bi pozvo jato gavranova
Da raskljuju moje truplo nemilice.

Crvi! Slijepi druzi, ogluhi u tami,
Gle, mrtvac se k nama pun radosti sprema:
Mudri sladokusci koje trulež mami,

Bez kajanja leš mi prorujte posvema
I recite: patnje ima li još koje
Za taj trup bez duše, za to tijelo moje.

(Charles Baudelaire)




GONE WITH THE SIN

Gone with the sin
I love your skin
Oh… so white
I love your touch
Cold as ice
And I love every single tear
You cry
I just love the way you are losing
Your life

My baby, how beautiful you are
My, darling completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are

You are gone with the sin
My darling
I adore the despair
In your eyes
I worship your lips once
Red as wine
I crave for your scent
Sending shivers
Down by spine
I just love the way you are
Running out of life

My baby, how beautiful you are
My darling, completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling

(HIM)


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


Cursors

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se