the one who never sleeps

četvrtak, 04.01.2007.

tunel

Ostao sam sam u tami, ćuteći samo udahe i otkucaje srca. I tek kada sam se približio otvoru u stijeni, postao sam svjestan značenja postavljenog mi pitanja o želji za životom. Iz otvora me zapuhnuo hladan i vlažan zrak, popraćen smradom plijesni i strahom od neizvjesnosti koja je vrebala iz tame uskog prolaza. Poželih se vratiti i skutriti uza stijenu, što dalje od otvora te se sakriti u lažnoj sigurnosti niše, koja se sada činila tako udobnom i toplom.

No, unatoč neugodi, puzajući četveronoške, uvukao sam se do pola tijela u otvor, kada sam pod dlanovima osjetio da je cijeli tunel obložen mekim i vlažnim, klizavim lišajevima. Instinktivno sam trznuo glavom prema nazad, ovog puta još jače želeći pobjeći iz odvratnosti tunela. Kako je tunel bio uzak, zatiljkom sam udario od stijenu iznad mene, gubeći na trenutak svijest, posrnuvši prema napred, tako da sam, na kraju, licem zaronio u prljavu smrdljivost lišajeva na podu kanala. Uspio sam se sabrati i povući nazad u nišu, u kojoj sam, što od bola u glavi, a što uslijed odvratnosti u nosnicama i na dlanovima, povratio gorku tekučinu.

Kratkotrajno olakšanje, a onda ponovo osjetih bol u glavi. Rukom sam prešao preko mjesta koje sam udario, pipajući razderotinu iz koje je potekla krv. Dovoljan razlog za inat i povratak k otvoru.

Odagnao sam gađenje i odvratio pozornost od lišajeva koji su mi se ljepili za kožu, kad god bih ih dotaknuo.

Tunel se, u početku, lagano spuštao. Polako sam napredovao, kada sam, u jednom trenutku, dlan uronio u lokvu s vodom. Lokve su se počele nizati jedna za drugom, a svaka slijedeća je bila dulja i dublja. Kanal se lagano proširio, no još uvijek nedovoljno da bih se mogao uspraviti. I dalje sam rukama pipao ispred sebe, kako bih u tami pronašao put.
Slijedeća lokva, na koju sam naišao, je bila dublja nego prethodne. Pipajući tako ispred sebe, odjednom više nisam mogao dokučiti dno kanala, a da glavu ne uronim u vodu. Instinkt se probudio i kroz glavu mi proleti niz pitanja.

-Koliko je duboka voda? Kuda vodi? Što ako zaronim, a na kraju nema izlaza? Tunel je uzak i možda se u vodi neću moći okrenuti da bih se vratio nazad? Da li ću moći dovoljno dugo zadržati dah?

Strah.

Oslobodio sam ga se, onog trena kada sam spoznao da me je obuzeo. Nekako sam morao doći izvana do niše, a ovo je, valjda, bio jedini put? Osim toga, nisam imao šta izgubiti. Druga mogućnost, vjerojatno bolnija, bi bila vratiti se i strunuti u niši.

Pokupio sam mrvice hrabrosti i nade s poda moje duše te duboko udahnuo.

- 14:32 - komentar? (4) - ode toner - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se