the one who never sleeps

Najcrnju rupu sad sebi potraži
Da sakriješ u njoj gnjusobu svoju
Hitaj! Požuri! Jer prezren ćeš biti
I s gađenjem strt, od svakog na putu
Crve, u bijedi, dok gmižeš po tlu

Zar drznu se mislit' da vrijedan ti jesi
Gledati suton i svitaj, u isti čas?
O ludo, luda, u drskosti svojoj
Božanskoga djelo da tebi je dano?
Željaše l', stvarno vinut se u vis
Vjetru na rame, međ' oblake, ptice
Što kliktajem zivlju lakovjerne lude?
Od mjeseca srebro, zlatnik od sunca
Iskat li htjede, od zvijezda sjaj
Govori, što nijemiš?
Utušiti smijehom od ludosti tvoje
želim se jako, kazuj sad, daj!

Kusato pseto, razbijene njuške
Ništarija, ništa, o, jadniče jadni
Što vuć' se po cesti tek jedva da znaš
U jadu svome, jad'ma se žderuć'
Mora je vječni počinak tvoj
U rovu od blata, tebi je mjesto
Da strepiš i bdiješ kad doći će čas
Da strunut će meso, zabijelit se kosti
usahnut i raspast
U zemlju i prah