the one who never sleeps

Izliječila me od rana, kako od onih zadobivenih sječivom, tako i onih unutrašnjih, nastalih nakon što sam izveden pred Negledivog, našeg gospodara, nepravedno optužen za poraz i gubitak ljudstva i položaja uz obalu rijeke. Nisam bio još dovoljno iskusan pa sam, misleći da sam ipak mogao učiniti nešto više, preuzeo na sebe svu odgovornost i krivnju.

Poslije sam slušao o tome kako je psećji kapetan odlazio Negledivom i lažima iskrivljavao sliku o svemu što se događalo, hvaleći se kako je spriječio pad utvrde i kako nas je on spasio od još težeg poraza. Nikada nije spomenuo da se kukavički povukao s položaja, bez ikakve prethodne najave, ostavljajući prostor neprijatelju da nas iznenadno napadne s dvije strane.

Nepravda i krivnja. Dvije stvari, imaginarne, koje sam doživio i preživio. Prevladao. Više mi nisu mogle ništa.

Pod nogama mazge i konja više nije bilo pijeska. Zvuk kopita, koja su sada udarala o šljunkom prekrivenu cestu, postade jači te me natjera da ponovno postanem svjestan trenutka i mjesta na kojem sam se nalazio.

I tad mi padne na pamet da sam o ovoj ponovno proživljenoj bitci razmišljao prilično često te da su se osjećaji vezani uz taj događaj vremenom mijenjali.

Prvotno sam osjećao jad zbog neuspjeha i izdaje te izjedanje oko pitanja da li sam mogao poduzeti nešto više kako bih spriječio neuspjeh.
Prevladao sam jad, kada sam se oporavio i ponovno postao spreman za borbu. Tada sam počeo kovati planove kako da se osvetim za izdaju i nepravednu osudu.

Ponovno sam izgradio svoj utjecaj i on je rastao kroz djelovanje u maloj jedinici, u koju sam bio raspoređen. Izviđali smo i pratili pokrete neprijatelja, a na moju inicijativu, izvodili smo i manje napade, unoseći nemir u neprijateljske redove.
Nakon što smo u jednoj takvoj akciji uspjeli povratiti izgubljene položaje uz rijeku te preći na drugu stranu, zadobio sam znatno povjerenje onih koji su se borili uz mene. Glas o tome je dopro i do Negledljivog.
Psećji kapetan nije nalazio argumenata kako bi oblatio ovo postignuće, već je morao svoje trupe prebaciti na drugu stranu rijeke, kako bi utvrdio i zadržao novostećene položaje. Nije bio sretan zbog nove odgovornosti koju sam mu natovario na leđa.

Uspio sam se podići s dna. Zadobio sam povjerenje ljudi i uspjevao u ostvarivanju svojih planova. Pravda i nepravda za mene više nisu postojale, tek lukavstvo u borbi. I nije osveta više bila ta, kojoj sam težio. Kaznu i nagradu će ionako svako sebi priskrbiti, u mjeri koju si sam odredi.
Ja sam, u međuvremenu, između prstiju počeo osjećati baršunasti dodir neke magije, istovremeno razorne i neodoljive, gorke i sladunjave, uspavanke i grmljavine.

Moć.

Kišama izderana cesta se sve brže uspinjala, gotovo neprimjetno skrećući k jugu. Travnata ravnica je ustupila mjesto niskom raslinju i grmlju.
Kasnog poslijepodneva, stao sam na uskoj zaravni uz cestu, u usjeku između dva obronka koja su se spuštali jedan prema drugom. Istočni se prelijevao bakrenim i zlatnim sjajem, okupan zrakama sunca koje se približavalo obzoru. Višlji oblaci su izgarali, od narančaste k ružičastoj, u hladnoći sivo-plavih zapadnih nebesa.

Pogledao sam dolje, prema kotlini. Magla, iz koje sam izašao, je ostala iza mene, a s njom i sjećanje, kao i besmisleni osjećaj krivnje, vezan uz davni događaj.