the one who never sleeps

četvrtak, 19.10.2006.

skelarova pjesma-dopunjeno

Osedlao sam vranca i natovario mazgu. Iako mrki, izgledali su kao sive sjene, uplašene hladnom bjelinom. Stajali su pored bunara u središu dvorišta, čekajući me, dok sam kročio prema vratima skelarove kuće.
Jutro je objesilo vijence inja o grane triju oraha, koji su rasli ispred štale, u dvorištu obraslom nepokošenom travom. Sve je bilo bijelo, zgrčeno od mraza i magle.

Prostorija je bila mračna, crna od čađi i dima. Kroz prljave prozore se teškom mukom probijalo malo svjetlosti, uzaludno pokušavajući pobjeći od bolne studeni i mrtvačke bjeline, koja je vladala vani. Po zidovima su bila obješena razna oruđa, a s drvenih greda, iznad ognjišta, visjeli su komadi suhog mesa.
Miris dima prodre mi kroz smrznute nosnice.

Na sredini prostorije je bio nevelik drveni stol, na kojemu je stajala prazna čaša, uz kruh i prljavi komad sira.
Čučao je uz ognjište, zguren, gotovo neprimjetan u svom crnom ruhu, dok je pokušavao razjariti vatru. Jedini zvuk, uz slabašno pucketanje vatre, bilo je tiho skelarovo mrmljanje neke pjesme.

Nije se osvrnuo kada sam ušao.

-Ostavi novce na stolu, -reče.

Spustio sam bakrenjake na stol i krenuo prema vratima.

-Morat ćeš se požuriti natrag, ako želiš da te uskoro vratim na drugu stranu. Počet će kiše, a ja nikoga ne prevozim kad rijeka nabuja, -upozori.

Okrenuo se prema meni, dok sam izlazio kroz vrata, na trenutak otkrivajući žeravice koje su zasjale pod kapuljačom.

-Al' ti se ionako nećeš vratiti, bar ne ovakav, kakav jesi, ha, ha! -zakrešti kletvu kroz nekoliko žutih zubi, pa se ponovno okrene ognjištu, nastavljajući mrmljati svoju pjesmu.

Izašao sam bez riječi u neprozirnu bjelinu. Duboko u sebi, znao sam da je u pravu.

Cesta se jedva nazirala, no znao sam da će uskoro početi zavijati prema jugu. Nadao sam se da će magle biti sve manje, kako se budem uspinjao prema gorju i udaljavao od rijeke. Izgubljenom u bjelini, u misli mi se vratila skelarova pjesma, kojom je dozivao svoj usud:

"od mraka k danu
prevest ću svakog
za dva bakrenjaka
da naplatim trud

iz tame u svjetlo
hitajte samo
tamo gdje čeka
konačni sud

dok ne pođem i ja
niz rijeku, niz rijeku
što ne prašta nikom,
u zaborav taj

hladna i brza
što plavi i nosi
sve ispred sebe
tu bit će moj kraj

iz raja u pak'o
za dva bakrenjaka
iz svjetla u tamu
prevest ću svakog..."

- 10:38 - komentar? (25) - ode toner - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se