the one who never sleeps

ponedjeljak, 09.10.2006.

kapetan i crni psi

Južni obronci travnatih brežuljaka su se sve više primicali desnoj obali rijeke, tjerajući puteljak da se bliže primakne vodi. Ovaj dio puta mi je bio dobro poznat. Još jedna okuka, pa ću ugledati hrastov šumarak na vrhu jednog od brdašaca, iza čijih su se stabala sakrile zidine najsjevernije stražare u nizu. Puteljak, koji je vodio od sela, nekada stalno nadziran, spajao se ispod obronaka brežuljka sa cestom, kojom se odlazilo prema sjeverozapadu.

Pratio me pogledom. Rezao je nožem neku grančicu, sjedeći na kamenu, koji je, uz samo raskrižje, izranjao iz trave. Kada su me vidjeli da se primičem, oba njegova crna psa su se podigla s mjesta na kojima su ležali te su se udaljila, pognutih glava i repova. Nije dobro postupao s njima. Jedan je ostao bez oka, pri jednom od njegovih naleta bijesa. Rastrgali bi ga, da nisu ovisili o njegovoj milostinji. Mene su se bojali.

-A kuda si ti naumio, ha? -zaviče, kada sam mu se primakao na desetak metara, cereći se, istovremeno.

Bio je petnaestak godina stariji od mene. Visoki kapetan, koji se nadao promaknuću, u vrijeme kada sam se ja tek priključio njegovim postrojbama. Izjeden strahovima i nesigurnošću, u meni je gledao glavnu prijetnju za svoj položaj. Skovao je plan te me je, spletkarenjem i lažima, izložio Negledljivom užasu.

Nisam se htio dovikivati s njim. Ne htjedeći čekati moj odgovor, zausti ponovno, ne prestajući se ceriti:

-Još jedan koji misli da će u dalekim zemljama naučiti neznam kakve mudrolije? Ha! Obišao sam ja sve te zemlje i nigdje nisam našao ništa, osim lakih žena i gramzivih trgovaca! Idi, ako se želiš malo razuzdati i potrošiti ono što si uštedio! A tvoja štićenica, što li će s njom biti, sada kad ti odeš? Tko li će je sada štititi? Ha, ha, ha...!

-Nisam siguran da postoji tako dubok očaj, u kojega bi mogla upasti, pa da se tebi obrati za zaštitu, -uzvratih u prolazu.

Htio je još nešto dobaciti u odgovor, no lice mu se iskrivi pa se zagrcnu, prostrijeljen mojim pogledom. Uslijed nemoći i bijesa, ošine jednog od neopreznih pasa, koji se previše približio.

Sunce se polako primicalo zapadu, a zrak je postajao svježiji.

-Rastrgat će te, jednom, -pomislih.

- 00:39 - komentar? (1) - ode toner - #