white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

utorak, 14.10.2014.

Ekspresija impresije

Sada ovaj naslov zaista zvuči veleumno, a nije. Jednostavan je. Ono što osjećaš....izraziš,
kažeš, naslikaš, spjevaš, napišeš, obojiš, uslikaš, ovjekovječiš...trenutak, u svim duginim bojama, pa i onima kojih nema (i crnoj i bijeloj - koje su ponekad moćnije od ostalog spektra).

Ne čini li vam se da je ponekad "nepostojeće" moćnije od postojećeg?!

Postoje li "nepostojeći" ljudi, životi, sjećanja, osjećaji?!

Nepostojeće vrline uzele su maha....pa je on i dobar, i zgodan, i stručan, i velik, iako je ustvari ni dobar, ni zgodan, ni stručan i ....mali!
Koliko smo u svjesnoj zabludi da vremenom, dok dovoljno dugo "lupaju" našom glavom o beton (a mi odolijevamo stvarnom postojećom vrlinom mišljenja svojom glavom) nećemo reći:
Pa vidiš, možda ipak je on u pravu?!

Kakav je to život koji se odvija samo u riječima i pričama samoreklame i samoslušanja, uživanja u moći (to se tako misli) ispiranja mozga onih koji misle drugačije?
Nepostojeći.

A sjećanja? Nisu nepostojeća, bar tako mislimo na prvu, a onda....vrtlog životne prašine i eto, nedostaju djelići, sekunde, trenutci....pa ih naš uma i mašta i nesvjesno i svjesno nadopuni. Jednom riječju, ni sjećanja nisu nevina, i ona su iskonstruirana i nisu pouzdana potpuno.

Pa što nam onda ostaje: osjećaji?
Ima li išta varljivije u životu:
u jednom trenu te obožavam i zvijezde bih skinio s neba za tebe, a u drugom.....(nadopunite sami!)
vidi ova mala slatka bića što moja su krv, od mene nastala, sve bih dala za njih, a u drugom.....(nadopunite sami!)
je, znam, život ste mi dali, bez vas ni mene bilo nebi, ali.....(nadopunite sami!)
ovo moje tijelo, meni dano, njegovano, čuvano, paženo i maženo ili pak ne, a vidi sada.... (nadopunite sami!)

Koliko smo u pravu, a koliko u zabludi (da ne kažem u krivu) kada mislimo da je samo naša
riječ, priča, muka, slika..... jaka, dobra, ispravna, obojana duginim bojama, a ako baš mora biti onda - bijela, ne nikako crna, ta mi smo dobri.......istina jedina.....?!

Oznake: čovjek

<	ožujak, 2024
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity

Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***