white lilith http://blog.dnevnik.hr/whitelilith

ponedjeljak, 18.12.2017.

Stvarnost

To je ona slika kojoj ne dozvoljavam da obitava, više nego je potrebno, u mojoj glavi.
Ona i ja, vodimo razgovore.
U mojoj glavi.
Ovo je sasvim izmišljena fikcija.
Nepostojeći dijalog.
Neodživljeni likovi.
Plod moje ne-mašte.
Jer ne smatram se niti maštovitom niti kreativnom.
Mogu samo pisati o onome što znam, poznajem, što sam srela, vidjela, proživjela, bilo ja bilo moji u bliskom okruženju.
Opasno susjedstvo. Iseli se! Pod hitno!
Jer ako je bolest zarazna, u karantenu!
Stoga, ne čitaj ovaj post, po cijenu vlastita zdravlja!
Odlučila sam se u toj borbi za taktiku tišine.
Ne po svom genskom opredjeljenju već po životnim okolnostima.
Umorna sam više, od uzaludnog trošenja riječi.
Onima koji ih ne čuju,
onima koji ih ne mogu ili ne žele čuti,
onima koji ih ne razumiju------
Pa nisu moje riječi dragocjenosti koje uzalud trošim kao biserje...
Može li nam tišina reći više od riječi?
Vjerujem ponekada da da, kada su riječi pripremile teren i postale izlišne.
Ali nisi rekla čarobne riječi, reče mi ona.
Ne želim , rekla sam, jer nitko nije u mojim (udobnim) cipelama (s obzirom na broj :P)...
I vrijedi ona narodna stara: Sit gladnom ne vjeruje.
Stoga:
Zašto?
I kome?


Oznake: stvarnost

18.12.2017. u 19:00 • 59 KomentaraPrint#^

petak, 08.12.2017.

Božić dolazi!

Jedno sam vrijeme vodila bitku: priznati ili ne priznati. Bilo je to vrijeme prije vremena, vrijeme za vrijeme vremena i vrijeme poslije vremena označavanja dolaska Božića.
Sjećam se kako bi se roditelji u javnosti došaptavali. Glasno smo ga slavili samo kod kuće. I ništa, ali baš ništa nije ga moglo otkriti do Badnje večeri, večere, žita, trobojnice svijeće, obiteljske molitve i blagoslova te ukrašavanja bora, snimljenih božićnih pjesma, pečenice i hladetine poslije ponoćke...u toplini doma. Znali smo, mi djeca, da je to to tajnovito i posebno veče, ta noć. I nije bilo pokona pod bor, sjajnih papira i ukrasnih mašni, ali....osjećala se neka mističnost dolaska Božića.
Danas ću obići svoj grad, kada padne mrak, po slikama s lokalnih portala čini mi se ljepše i bogatije uređen nego do sada. Zanimaju me svjetla u gradskom parku, možda dodam i sličicu poslije. I pitam se: gdje je čar Božića?
Kao i čar čovjeka samog, skrivena u njemu, nespoznata mnogima, voljena od rijetkih, prepoznatih, ja danas sanjam Božić bijeli dolazi.....prvi puta nakon više godine da mi se srce puni tom blagoslovljenom energijom.....možda što je moja najmlađa danas , nakon duuuuugo vremena, došla sretna iz škole, možda što čekam posjet nekoga koga smatram obitelji, možda što sam si nakon duuuugo vremena dozvolila luksuz u mojoj glavi zamisliti da je sve bolje nego što stvarno(st) je. Možda što Božić opet dolazi . I nije bitno hoćemo li ga dočekati u hotelu luksuzne kategorije ili samoći doma, bitno je da njegov dolazak prepoznamo u svom srcu.
Božić dolazi!



p.s. iako nisam baš neki fun Srebrnih krila, ova mi je sasvim ok uz ovaj post!

Oznake: " božić dolazi "

08.12.2017. u 15:49 • 19 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (8)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (9)
Svibanj 2014 (14)
Travanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)