white lilith http://blog.dnevnik.hr/whitelilith

nedjelja, 27.09.2015.

Srela sam Matu pitiespijevca iz našeg malog mista

Zadnje što smo čuli o njemu je da je, nakon duhovne obnove, prestao prijetiti bacanjem bombi iz ruksaka, tražiti Sarah B. i onog njenog kuhara da ga ubije i skrasio se s nekom (ne znam već s kojom iz excaygove priče).
I time je izvještaj o Mati pitiespijevcu iz našeg malog mista bio gotov.

Sve dok ga nisam srela....uživo!

Neki već ovdje znaju da ja baš nisam ptica trkačica, a bogme ni divokoza pa da eto mogu uz uspon od 60% duljine 50 metara stići za 3 sekunde, na gornju cestu za uhvatiti bus, a sve nakon pristajanja broda s moga otočkog raja (s kojeg, naravno, iskačem prva da bi sve to stigla).

Tako ja grabim, jer najčešće bus ode, pa si misli kako ćeš u "civilizaciju"!
A pogotovo mi je to bilo bitno to veče jer sam morala uhvatiti jedini večernji bus u gradu za Slavoniju, sutra ono glupo testiranje, runda treća (nikako da loše napišem te testove pa da me više ne zovu!), inače ode naknada sa HZZ-a!

I tako ja grabim uz uzbrdicu, daha nestaje, stižem, al' nema busa.
Mislim: Možda je već otišao!
Odjednom se čuje škripanje guma i iza okuke od 90 stupnjeva ulijeće neki prastari bus, skoro k'o u flmovima, samo na dva kotača u krivini.
Skačemo da nas ne pomete, nas nekolicinu hrabrih.

Staje, istovremeno se otvaraju vrata, vozač sijeva očima, već sijedim brcima štuca i cigareta zalijepljena za donju usnicu, tek upaljena, dimi.
Meni ne smeta. Dok se ukrcaju svi, on će je ugasiti.

Dobar dan, jednu molim! ulazim na prednja vrata i smještam se, s prtljagom, odmah na prvo sjedalo.
Za mnom bakice i jedna mama s bebom svezanom onom maramom za sebe, a na zadnja vrata neka djeca i mladi.
Otvorite srednja vrata, kaže mlada mama, imamo kolica za utovariti.
Štas navalila, otvorću!
I nemojte pušiti, ne smije se pušiti u autobusu!
A jel' ti smeta, jes' trudna?
Smeta mi, reče mlada mama i kupi još troje djece na srednjim vratima, zajedno s kolicima i bakom, ili kako bi vi Dalmatinci rekli, babon.
Na to će jedna lokalna baba, što se odmah smjestila naprijed: Ko zna čija su joj ta dica! Biće svako drugog ćaće!
Ugasite tu cigatretu, viče mlada mama iz sredine autobusa.
Vozač puši na vratima, gleda lijevo desno, ima li koga još i viče:
Evo, ne pušin u busu, i otpuhuje dim van.
Jeste se svi utovarili?

Baca cigaretu, sjeda i kreće.
Uz turiranje, brundanje i deranje motora da misliš da će se raspast' autobus
Gas, gas, samo gas.
I lokalne krivine.

Gotovo izlijeće na magistralu bez stajanja, u zadnji tren vidi da netko čeka ispred turističke zajednice i...naglo koči.
Sreća da prva sjedala imaju vodoravne šipke ispred pa sam se prihvatila, ostali skoro pa popadali po busu.
Na dva slijedeća lokalna stajališta nikog nema i ne staje, al' na benzisnskoj preko puta šoping centra, opet uz zaglušno kočenje, staje nekih 20 metara od matere, babe i diteta šta su čekali.
Trče oni na prva vrata, mama zadihana pita: Idete na pijacu?
Šta tebe briga di ja iden, izdera se on.
Ipak ulaze, ta to je jedini bus za grad koji tu stane.
Jel' vidiš da stajen di ko oće, ni stanice nema?! objašnjava ljutito.

Zaglušno kreće naglo dalje. Promet gust u kolovoško predvečerje.
Samo sam čekala da u vožnji počne bacati bombe kroz otvoreni prozor, da raščisti gužvu na cesti.

Uz takvu formula 1 vožnju brzo smo u gradu.
U gradu par stanica i onda:
Izlaz'te van svi, ovo je zadnja (a znam da nije!) ne vozin dalje, moran odma na autobuski!
I svi poslušnici, van prije pijace koja je zadnja stanica.
Ja se ohrabrim: Idete na autobusni?
Da, kratko, jasno i odriješito.
Mogu onda ja s vama jer moram dalje uloviti bus?
A di ćete? pita sad već mirnije.
U Slavoniju, odgovorim.
Samo kimne glavom.

Ma nije van ovo moja linija, kaže, ovo su me natirali da vozin,a moran odma u osan nazad na svoju.
Vidim da je i drugi bus, nije inače onaj koji vozi na ovoj liniji, kažem ja.
Jedva san stiga, veli on.

I dolazimo do autobusnog.
E, sritan van put! ljubazno mi kaže.
Hvala, kažem ja, i Vama! uz osmijeh.

Mate pitiespijevac je vozač autobusa na lokalnoj liniji (ne dužoj od 13 km!).


Oznake: mate pitiespijevac iz našeg malog mista

27.09.2015. u 14:47 • 56 KomentaraPrint#^

utorak, 15.09.2015.

As ti gospe ća smo digli buru, a puše....jugo!

Nikada, nikada, nikada ne bih rekla (ma ni pomislila!) da će naš blogerski susret (nisan ELD-jev i moj) u mome "raju na zemlji" oli ti "mojoj divljini" prouzročiti takav urnebes.

Moj zakoniti, k'o normalan čovik, odreagirao normalno, a tek moja najmlađa kad vidi poklon:)))))) (kada se vratim, nisam joj htjela ništa unaprijed reći).

No, vratimo se mi mome, privremenom, domu di svi sve znaju, čak i prije mene!

Prvi susjed nije me pozdravljao ravno 4 dana (kao ne vidi me?!) jer me je vidio s nepoznatim muškarcem posli podne na kavi u loklanom kafiću! (I da, taj muškarac nije bija moj zakoniti?!?! A nije mi ni sin, al' dal' mi je ćaća (jer i ja sam neprocjenjive dobi zbog bijelih:)) - ne zna se!!!! Al' muško definitivno je!!!!!)

Vlasnik lokalnog birca (bolje reći njegov sin, koji nas je posluživa) razbija je glavu ravno 5 dana da otkud mu je poznat moj su-kafedžija!
Dok se nije dostitija i direktno me pita.
On je bar otvoreno pita!
Eto. dokaz da se uči dok si živ!

Dotad, pala sam u nemilost lokalnog okruženja!
Jadna sam ti bila.
Sama.
Izopćena.
Bez veze?!

A kada sam tek počela hodati po otoku s laptopom (tražeći "vezu" tj. signal) proglasili su me - neuračunjivom!
Pa nisu znali bi li oli ne računali sa - mnom!
Od sve te tuge sam se i spakirala ća!

Hvala Bogu, večeras se bura, pardon jugo, stišala, svi se nesporazumi izgladili i...opet je sve - u normali......

A sve zahvaljujući mom odgovoru:

To je moj bloger!:))))))))

Oznake: moš mislit!

15.09.2015. u 21:21 • 27 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 07.09.2015.

Sažetak u tri toma.....

Naslov je namjerno ovakav, jer sve ono što mi se, ovo ljeto, izdogađalo, ne stane u jednu objavu, jedan post.
Tko će to čitati? pitam se i razmišljam kako da sve to (efikasno! ups! učinkovito!!!) skratim.

Eto, summary (ups ...sažetak!!!!) jednog ljeta bi bio:
izgubila centimetre (ne struka nego dužine kose:))
bila s vezom (rijetko jer moj zakoniti tek malo mogao biti sa mnom!:()
bila bez veze (počesto! j...š internet i stickove gdje nema signala'!?!!"#$%&/()=?%&(/)=?*?=)(/&%$#)

Al' ukratko:
eto me, imam vezu sada, popratila neka događanja na blogu za koja sam ustvrdila da bolje i da nisam imala vezu.

Ljudi moji, toliko problema svatko ima u svom životu da, kada dođe na blog, ne želi ih još i više!
Sad' mi drago da sam bila "bez veze"!

Došla sam na blog radi pisanja, izricanja emocija, opuštanja, druženja, lijepe riječi, riječi razumijevanja i podrške!
Teško mi je zamisliti blog podijeljenosti, ne želim to!
To me podsjeća na politiku, u kojoj, na žalost, mi mali obični smrtnici, uvijek smo - gubitnici, bez obzira na pobjednika.
Jesam li ja Cervantes, uzalud opet jurišam na vjetrenjače?! Ili sam samo djetinje neodrasla i idealistički raspoložena, unatoč svome iskustvu i godinama?!, ne znam, al' znam da nisam ovdje radi grupiranja, prepucavanja, vrijeđanja, korespondencije "iza" bloga.....
Ovdje sam da iskažem sebe, da to podijelim s vama.
Ako ima istomišljenika, ili onih koji razumiju - ok, a ako ne, molim bez vrijeđanja!
Dosta mi je zakulisnih, nepoštenih i perfidnih igara u stvarnosti, da bih se upuštala u nešto takovo i na blog.hr!

Dakle,
dobronamjerni - dobordošli ste!
Ostali - molim, zaobilazite me u širokom luku!

Tom (ne nije Tom Sawyer!) drugi:
Eto da s vama podijelim lijepe događaje:
Starija mi kći rasturila na maturi! R-a-s-t-u-r-i-l-a!
Upisala medicinu (po svom izboru! ovo je izuzetno važno za mene jer meni je umirućebolesna majka diktirala profesionalnu budućnost!) u Rijeci,
sada muku mučimo sa konstrukcijom faxa jer ja ne radim:(
sin mi maturirao tj. obranio završni rad u 4-godišnjoj školi (doduše kod njega trajala 5 godina jer nije htio učiti?!?!) s odličnim!
Najmlađa, genijalka, umjetnica, njen sam vam rad poslala uz želje za dobro ljeto:)
Ponosna majka, što drugo reći:)
Ukratko, kod kuće sve, uglavnom, ok!

Tom treći (superjunior!!!!)
tj. ja......ne znam što da kažem...
još sam na Orionovom putovanju,
zahvalna Bogu za svaki novi dan i sve što imam (ovdje sebično mislim i na supruga i obitelj, prijatelje itd. iako ljude ne možeš posjedovati, naravno!)
borim se sa svojim demonima usput ubijajući one male "kućne" što truju atmosferu!
proučavam, još uvijek samo proučavam kako i na koji način promijeniti život da bih svoj (sada već dobrano iscrpljeni) organizam dovela u kakv-takav red.....
Ali,
dobro sam.
Bog mi je ovo ljeto na put poslao prekrasne ljude!
Jednu novu i vrijednu prijateljstva - prijateljicu,
razmijevanje moga zakonitoga (iako ni sam ne razumije)
toleriranje mojih prijatelja,
i...sazrijevanje moje djece.
Naučio me, da (opet) na svaki dar (i kada mi nije po volji u tome trenu) razmislim i kažem.
Hvala!

Poneki detalj (zabavan i slično, možda drugi put:)
Love Y All!

Oznake: sažetak moga ljeta

07.09.2015. u 17:52 • 53 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2015 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (8)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (9)
Svibanj 2014 (14)
Travanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se