white lilith http://blog.dnevnik.hr/whitelilith

utorak, 25.08.2015.

Milost

Bio je kraj školske godine. Dobro ste pročitali: kraj, ne početak.
Razred 4., upravni, smjer ukinut prije 2 godine u našem malom gradu reformom RH školstva; 30-ak djevojaka: mladost, ljepota, entuzijazam, vedrina uživo.

Ja, mlada profesorica, ne puno starija od njih, s ukidanjem njihovog smjera, i mog osnovnog - ekonomskog, također, odlazim te školske godine.
Bio je zadnji tjedan nastave maturanata, jedan od zadnjih sati te godine.
Odradili smo sve: testove, ispitivanja, ocjenjivanja, bolje ocjene, pregovaranja, razgovore o budućnosti, maturalac (te zime, skromni, na našoj obali, a ne kao do tada inozemstvo - Španjolska, Francuska, Italija), djeca provela rat u svojim podrumima, sa svojim obiteljima, čekajući povratak očeva, braće, ujaka, stričeva....), krasna mladost!

I danas mi se jave, kada me sretnu, rado, iako godinama i desetljećima nisam u školstvu.

Profesorice, što ćemo raditi?
Idemo pričati viceve, može?
I smijeh i radost preplavi učionicu.
A onda padne prijedlog: Može pjesma?
Može, kažem, ali tiho da ne smetamo ostalima i da nam ne dođe pedagoginja!
Kratak dogovor, a onda........

Nešto najljepše što sam u životu čula.
Dalmatinci bi rekli: šoto voće, a moje curke: ispod glasa!

Kada su se mladi, nevini djevojački glasovi digli u savršenom skladu, ljepoti, radosti, životnosti, vinuli u visine bez granice, kao ptice, slobodne i sretne raširile krila.....imala sam osjećaj da smo u drugom prostoru, da ne postoje debeli zidovi stare Gimnazije, granice, niti vrijeme, da su se srca, glasovi i duše slile u jednu predivnu energiju ljubavi, ljepote, zahvalnosti....za Život.

Trebalo mi je jako puno snage da ostanem stamena i nisam izdržala do kraja, suza me odala.
Samo sam im rekla : Hvala Vam!
I na zvuk zvona, pobjegla iz razreda.

Bio mi je to najljepši poklon, te godine, za kraj.

MILOST

Oznake: milost

25.08.2015. u 14:04 • 32 KomentaraPrint#^

nedjelja, 09.08.2015.

Ljetna ljubavna malo bodljikava

Nikada mi nisi
poklanjao cvijeće
ni brao
ni kupovao.

Nikada nisam
mjerila ljubav
njime
ni skupim poklonima.

Pa ipak
ponekad
bilo bi mi drago
dobiti nešto od tebe.

Za Dan zaljubljenih
ponekad
tek jednu crvenu ružu
il' (meni najdraži) iris.

Za moj rođendan
(muškom) mukom
teško pogođen
dar.

Al' prekjučer
kada si osvanuo
s meni najdražim cvijetom,
mada je dvojbeno da l' je to cvijet,

odmah sam znala
da si pogodio u sridu.
Eno ga, umjesto u vazi, k'o oblog,
na mome otečenom gležnju!

Oznake: ljubav

09.08.2015. u 15:20 • 37 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2015 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (8)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (9)
Svibanj 2014 (14)
Travanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se