white lilith http://blog.dnevnik.hr/whitelilith

ponedjeljak, 25.05.2015.

Dobro jutro Živote

Ponekad mi je potrebno da odem u neki drugi svijet, potrebno mi je da se odmaknem od svojih misli koje ustaljenim tijekom teku, u ovo kišno vrijeme počesto kao zamućena, blatnjava, neprozirna rijeka.
I tražim jasnoću. Nove vidike. Nove tokove. Pogled iz drugog ugla.
Uspinjem se strmom liticom, već odavno ostavivši kondiciju, dah i korak iza sebe, ali odmorište se ne nazire.
Pa ni vidikovac.
Čudim se čak i tome da sam i dotle stigla u svojim mislima.

A onda se sjetim svih onih mudrih savjeta i pametnih izreka tipa: Ono si što misliš! Tvoje te misli oblikuju!
Moraš misliti ovako ili onako....
I sve se u meni pobuni.
Zar netko drugi bolje zna od mene moje misli? Odakle nekome pravo govoriti mi što ja moram ili ne moram?!
I ostanem zatečena i osupnuta. Svaki takav put.
I uvijek se prvo zapitam ima li pravo, taj netko drugi.
I počesto, odgovor u sebi dobijem odmah i shvatim da znam, no ako ne, onda preispitujem sebe.
Ali kada odgovor ne dobijem odmah u sebi, kada ga ne znam ili ne spoznajem, tada planinarim.
Penjem se po nepreglednim lancima brda i planina, neosvojivim liticama mojih misli u potrazi za njim.

Da je odgovor koji smo već dobili. Nepotrebno pitamo.
I Ne je odgovor. Koji ne želimo čuti, ali ipak pitamo, kako bismo potvrdili vlastite slutnje.
A Možda je odgovor koji nije odgovor.
Možda je mogući Da.
I mogući Ne.
Jer Možda je Ne znam.
A ne volim ne znati.

Stoga planinarim.
Bez opreme, naputaka, vodiča i kompasa, opasno blizu ruba litica.
I ne osjećam se nimalo hrabra ni pustolovna zbog toga. Ne osjećam se nimalo više opremljena znanjem i spoznajom no jučer. Samo umornija, beznadnija, sumornija.

No, ponekad, kada se magla digne i rijeke pročiste, odnekud iznikne odmorište, vidikovac i moje se misli smire. Okrijepe. Stanu da predahnu.

Do novog uspona.

Oznake: uspon

25.05.2015. u 06:40 • 31 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 04.05.2015.

Reći il' ne reći...

...pitanje je sad.
A ja?!
Pa pukla bih da ne kažem.

Dragi moji, vi jako dobro znate da se ne bavim političkim temama, da ne sudjelujem u raspravama tipa ovaj prav, ovaj kriv..., da sve što napišem, dolazi iz emocije, osjećaja, proživljavanja, i nema boje političke, državne, crkvene jer...osjećaji su univerzalni, i ne mare za društvena zbivanja.
Eto, ispada da sam pjesnička duša pogrešno izabranog zanimanja (ja ni na to ne gledam tako, al' to je neka druga priča!)

Vjerujem u Boga.
Vjerujem, mada mu nisam baš neka uzorna službenica....
Al' zato svoju djecu odgajam u duhu sakramenata crkve (krštenje, pričest, krizma).
Dapače, i više od toga. crkveni zbor za obje kćeri, ministaranti za sina, crkvena natjecanja iz vjeronakuka, ćitanja na misi itd, dakle sve što sam i ja kao dijete prošla.
Ekskurzije, hodočašća...ma sve.
Uz to, suprug član Pjevačkog kora već 20 god, član pastoralnog vijeća, a da ne spominjem....dežurni majstor za sve što treba i kada treba...besplatno, volonterski, vjernički, iz dubokog osjećaja vjere, pomoći..
.
I sve je funkcioniralo tako do danas. U 11 i 25!

Prvo, na parkiralište crkve ne mogu, rampa spuštena, idem na najbliže parkiralište, kod pošte i plaćam 4 kn (nezaposlena sam, firma mi duguje 3 plaće, muž paušalist, 3 djece, ukratko .love nemam!)
Zvonim u svom stilu - napadački! (tj. 3x). na dugme gdje piše Župnik.
Izlazi župnik:
Hvaljen Isus velečasni!
Ja sam malo žešće pozvonila jer mi se žuri!
Molila bih vas jedno:
Ostala sam bez posla, ukinuli su moje radno mjesto i dali mi otkaz.(ni trga ni E od empatije na njegovom licu...)
Moram naći neku stipendiju za moju kći da može studirati.
Molim vas preporuku kao župnika (a znam da me zna, jer uvijek popričamo, zna tko su mi djeca i suprug, a zna i gdje radim, ups, radila jer sam mu isposlovala dodatni popust za kupnju prije skoro 4 godine, čim sam došla u tu firmu).
Ne mogu, biskup zabranio, samo može preporuka ako studira nešto crkveno il' se smješta u crkvene domove itd.
Ma ne, hoće studirati medicinu, ne tražim stipendiju, nego preporuku za traženje stipendije.
A kome ću je napisati' Pa na njeno ime, moram tek tražiti stipendiju.
Ne, ne mogu. Neka joj napiše škola.
Pa sada sam bila u školi i napisati će:
Ne,ne mogu- opet on.
Zašutim, pogledam ga i okrenem se (žalosna, razočarana.....tužna, bijesna-ljta istovremeno, al' kulturna...opet!):
Velečasni! (pogledam ga uz značajnu pauzu šutnje)
Velečasni, svašta!
Bog.

Okrećem se.
I odlazim.

Potvrde o krštenju, pričesti, krizmi...ionako nisu preporuke, a njih...mpogu dobiti u svakom momentu....potpisane od njega - župnika. Al' one nisu preporuka.

A ja?!

Ne mogu vam reći,
došla kući,
isplakala
sve ispričala suprugu.
Čut će' me! rekao je.

To je zavjet koji nešto znači.


Al' za mene. on više nije velečasni!

Oznake: ja tebe kruhom kojeg nemam, ti mene kamenom koji tražiš od mene, razočarenje

04.05.2015. u 19:33 • 72 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2015 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (8)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (9)
Svibanj 2014 (14)
Travanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se