Lumbosakralni sindrom... What?
 Imam jednu finopripadajuću sliku koju sad ne mogu upucat u maconju jer me tlači kabl pa umjesto toga slika iz Girone, by kunstbody, snimljena mojim fotićem dok smo tamo bile na nekoj body-memory-whatever konferenciji. Ovaj luk podsjeća malo na krivulju kralježnice. He. Hvala kabl.So, imam to iz naslova. Što zapravo ne znači ništa drugo nego mlada-damo-bole-vas-leđa-u-donjem-dijelu. Zapravo bole-vas-leđa-u-donjem-dijelu-u-tri-pičke-materine. Što sam, gle čuda, znala i prije nego što sam platila 50000 lipica za pregled. Arlauk. To mi je od toga što zadnje tri godine provodim u avionu, busu, vlaku i naravno, uhuana za ekran. Zahvaljujući ibooku ovo posljednje uglavnom mogu izvoditi i ležećki ali me onda drma paranoja da će mi se jajnici i ostatak organerije sparušati od silnih zračenja. O tome uopće nisam mislila dok sam zaljubljeno držala svojeg bijelog u krilcu ali uvijek se nađje neka ekipa (u osnovi pakleno dobronamjerna), koja ti ima potrebe reći da imaš preblizu oči ili da su ti ruke u gornjem dijelu predebele ili da si moraš kupiti željeznu ploču ako misliš držati maconju tako blizu ('%''&*"$!!!?& - tako nekako se psuje u stripu?). A tako mi je bilo lijepo dok o tome nisam mislila. Ima nešto u toj kralježnici što izaziva nelagodu. Dobro, ni ostatak kostura nije odveć erotičan kad ga se promatra oljuštenog od mesa, ali ovo je nešto drugo. Možda je to ta neka kombinacija tvrdog i mekanog, ti tekući dijelovi zarobljeni u koštanim prstenovima. I to očito ne baš dobro kad cure van, kao u mom slučaju. Ima nešto nevjerojatno nježno u toj kralježnici, potencijal za potpunu nepokretnost a da svijest ostane netaknuta. Koliko god pokušavala vježbati holistički pristup, činjenica je da o svom tijelu mislim kao o nečem što imam a ne što jesam. I to me nervira, kvari mi koncepciju. Čini mi se da bih, kad bih kojim slučajem mogla misliti da ja jesam svoj kralježak (evo, već čujem barem petoro vas koji curite po podu od smijeha), mogla nekako sretnije živjeti sa svojim tijelom. Mislim, nas dvoje se dosta nježno volimo, čak i preblizu oči i debele ruke, ali ipak je tijelce nekako.... na usluzi. Recimo, ljutim se trenutno na taj jedan disk u dnu leđa, totalno sam bijesna na njega. A naravno da sam ga sama toliko ugnjetavala da se jadan predao.... ali nekako, kao da na to nema pravo... kao da je tu, kao i ostatak tijela, da mi služi. I da bude zadovoljan kapljicama moje naklonosti. |
