Sivo-zeleno moćno stablo, čiji hlad pun tame, zaklanja pogled drevnom oku, Suncu, ocu zore i odsjaja svega. I taj slatki mrak, odmara kožu od topline, prijanja svileno uz tijelo, kao svečana nošnja bizantskog cara. Bazileja strašnog, vladara zemlje, nju dobiva iz neba, a lađama spaja mora. "Rekonkvista, rekonkvista!", viču zajedno Vikinzi, Romani i Grci, i uto pred nosom vidjeh pčelu, probudih se u tami hlada. Sivo-zelenog moćnog drva, od pamtivijeka rivala, Sunca, drevnog oka, oca zore i odsjaja svega! |
< | travanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |