Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
16.05.2012., srijeda
John Buddha - Prolog
|
(Roman John Buddha dobiva nove stranice. Ovo je prolog romana, a dodiruje se i epske pjesme John Buddha u trenutku kada Sfinga i Johnny ulaze u spilju starog vrača :) Vrač nas je vodio preko planine obrasle travom i mahovinom. Na sivom nebu sunce se povlaćilo u noćnu kukuljicu ostavljajući za sobom samo narančasti vatreni prsten. Sfinga je letjela oko nas. Tjerala je vukove! A i ubila je par komada pa mi je od njihova krzna napravila ogrtač što me je štitio od hladnoće sumraka na vrhu planine. Kad ne bi tjerala vukove priključila bi se letu crnih orlova ili bi je vrač uvukao u neku retoričku igru. "Sfingo! Znaš li koje je prvo pravilo svakog puta?" zabrunda vrač "I najduži put započinje jednim korakom." vrckavo odgovori "Eeee, mnogi putevi i završe na prvom koraku ako se ne zna prvo pravilo." "A to je onda?" Sfinga nervozno zalepeta krilima "A to je onda ovako; svaki put je težak, ali ako se ne posustane kad' je najteže, noge te same počinju nositi i tada si nezaustavljiv!" napravi zadovoljnu grimasu "Do kada?" cinično upita Sfinga "Zauvijek!" odgovori vrač i zabije svoj hrastov štap u tlo. "Stigli smo na vrh, sada ćemo se spustiti prema mojoj spilji. Reci mi Sfingo, kako si me otkrila?" "Ja sam za to rođena." pjevajući uzvrati. "A zar bi me zbilja pojela da sam odbio ti pokazati put do spilje?" "Ha, za to sam pogotovo rođena!" usklike i svojim lavljim šapama prereže vrat vuku kojeg nisam ni primijetio da nas prati. Ja i vrač se zbunjeno pogledamo, a čopor nesretnog vuka počne oplakivati svog druga unisono zavijajući. Sfinga poleti prema njihovom skrovištu, a oni panično pobjegnu. Vrač se strese i polako se pribere pa nas povede nizbrdo. Bio je ogrnut medvjeđim krznom. Zapravo potpuno je ličio na medvjeda. Velika glava blia mu je prekrivena bradom i dugom smeđom rudlavom kosom. Imao je spor korak, ali kad je trebalo i pravo medvjeđe ubrzanje. Sreća što je sfinga letjela, inače ga nikad ne bi uhvatili. Dok smo se spuštali prema spilji smračilo se. Upalio sam fenjer i čim je zasvjetlio ugledao sam spilju starog vrača u daljini. Srebrno jezerce par borova i rupa u stijeni, a u rupi drvena kolibica. "Pa ti živiš u kolibi, a ne baš u spilji!" nasmijem se "E, moram se zaštititi od krvopija šišmiša. He, no budući je koliba u spilji ja živim u spilji isto koliko u kolibi. Dva u jednom!" namigne i ubrza korak. Kad smo došli do jezerca pet žabica je plivalo kolo, a jelen je pio vodu. Vrač upozori Sfingu neka ne naudi jelenu ili žabama inače ništa od razotkrivanja. Ona se namršti, ali posluša. Pri ulasku u kolibu pružao se drveni hodnik, na čijem kraju je stajala komoda s malim okruglim ispupčenim ogledalom. Noge su se same povukle prema njemu. Bilo me je strah pogledati se, ali baš taj strah je u sebi sadržavao neku radoznalost. Pogledam u ogledalo, a kad tamo...tri lica!!! Jedno normalno, drugo mudro, ali arogantno, pomalo bucmasto i treće ispijeno divlje što mi se cijelo vrijeme cerilo i prijetilo. Što sam dulje gledao zaboravio sam koje je moje pravo lice od ta tri. U svakom sam se mogao prepoznat, ali u isto vrijeme mi je bilo strano. Sasvim zbunjen panično na glas izgovorim: "Tko sam!?" "Ti si John Buddha."potapša me po ramenu stari vrač. "A ovo su tvoje ratničke boje." Oko čela mi zaveže neku crnu krutu traku što se nije presavijala poput pamuka ili svile. Također, po sebi je imala neke mutne prozirno crne sličice. "Plastika!" usklikne Sfinga "Celuloid." ispravi je vrač "908 života ratnika!" zadere se te zapleše svoj ples transa. Plesao je sve brže pjevajući frazu "Živite živote što su moj trans!" Kada je ubrzanje dostiglo vrhunac ogledalo je upilo mene i Sfingu. "Tako ova priča započinje." zaključi vrač. |
02.05.2012., srijeda
Ključevi u šumi
|
Ključevi neobuzdano rastu u šumi iza paravana leptira i divljači potrebna je božanska intervencija da se otkriju potrebna je naivnost da ih se prihvati I kada otvorimo drevna vrata, iskonska svjetlost omamljuje nas |
