Prozna crtica koja nije moj stav o dobru i zlu, već samo tok svijesti kojim se poigrah Kantovim Kategoričkim imperativom i Nietzscheovom tezom Iznad dobra i zla. Također radi se o jednoj temi koja se možda razvije u roman. Sinoć sam posjetio duhove. Boravili su na zapadnom kraju grada, točnije na starom groblju. Nitko se od mještana nije usuđivao tamo otići, jer, kako se pričalo, duhovi opsjednu čovjeka i tjeraju ga činiti zlo. Nama tinejđerima, nekoj vrsti lokalnih poludelikvenata s kazićima punim metal muzike, to je bilo privlačno mjesto i počeli smo dolaziti tamo, piti i jebati se. Romantično mjesto, a duhovi su uspostavili komunikaciju s nama, što je dodatno povečavalo uzbuđenje i večernju zabavu. Duhovi su nam rekli kako je istina da su zli i da žele cijeli naš grad opsjednuti, ali ipak moraju si osigurati novo meso, te su nam uz neku vrstu bizarne ceremonije objavili kako smo mi odabrani za nastavak loze. Stoga, povjerili su nam se, naše potomke neće opsjedati iduće tri generacije. Ipak, jedno od svojstava zla je i laž i prevara. Možemo li mi uopće vjerovati tim duhovima? Vidio sam promjene u ponašanju kod nekih prijatelja koji su bez razloga izazivali tuče i slično. Možda nas duhovi postepeno opsjedaju, pomislio sam. Možda je njihova strategija opsjedanja takva da potaknu zlo u nama. Samo to saznanje da smo odabrani nas je počelo činiti oholima. Umislili smo si da više vrijedimo nego ostali građani i počeli smo ih prezirat, što je rezultiralo sve češćim sukobima s njima. Zato sam jedne noći otišao da duhova sam bez prijatelja i prijateljica. Želio sam popričati s tim sablastima da vidim o čemu je riječ. Jedna od tih sablasti mi je nekakvim telepatskim jezikom rekla slijedeće. "Pa vi ste odabrani, ali to ne morate biti i nadati se da jeste i niste. Naše zlo i vaše dobro je kompatibilno, vi imate povjerenja, a mi imamo koga uvjeriti u bilo koju priču bez obzira jeli ona istinita ili lažna." Nervozno sam šetao ispod čempresa kojeg je obasjavala jedino srebrna aura sablasti. "Zato se ne brini, jer bit će sve kako treba biti." zaključila je na kraju sablast. Njezine riječi me nisu uopće utješile i cijeli pakao mi se otvorio. Povukao sam se u sebe i na licima svih ljudi vidio skrivenu sablast koja upravlja njihovim umom. Svi su bili zli, a svi znamo da pakao to su drugi. Muzika više nije pomagala, ljubav nisam doživljavao, a piće je postalo bljutavo. Također oči su postale preumorne za čitanje ikakvih knjiga, a mozak okuprian paranoičnim mislima da bi se mogao usredotočiti na bilo koju složeniju misao koja se ne dotiće sablasti i sukoba, odnosno koegzistencije dobra i zla. Dobro i zlo su jedno, dobro služi da se iskoristi, a zlo da iskoristi. Totalna demistifikacija bilo kakvog morala "Sve su to bapske priče. Samo da nas se porobi, jasno sustavu si dobar ako slijediš pravila koja ti je on nametnuo. Zato je dobro situacija bez slobode jer smo vezani pravilima, dok nas zli opsjedaju vladaju nad nama, a ako se međusobno posvađaju ili neka beznačajna figura učini zao čin tek onda se vežu lancima. Ipak, jedno bez drugog ne može, dobro se nudi zlu kako bi se ono samo ostvarilo i time istovremeno ostvarilo dobro, jer zlo iskoristi, a dobro trpi jer je nevino, a svo dobro je nevino, svo! A sami borci u ime dobra na kraju postaju zli, jer borba, nasilje i ubijanje su metode zla. I zato sam sinoć posjetio duhove i pitao ih mogu li im se priključiti, na što su oni rekli kako će mi dati par zadataka da vide jesam li dostojan. Zatražili su da si iskopam oko, odmah sam rekao da ne želim i da to nije moje viđenje zla, jer zla osoba radi zlo drugim ljudima, a ne sebi. Onda su rekli da je to bilo trik pitanje i da sam prošao test. Pretvorio sam se u srebrnu sablast i od tada boravim na groblju i opsjedam ljude tako što ih potičem neka nađu zlo u sebi, kao što su duhovi učinili meni, iako sam to tek saznao kad sam postao jedan od njih. A moje tijelo je pronađeno s nožem u ruci i prerezanog grkljana. Za vanjskog promatrača to bi bilo samoubojstvo, ali za mene je to samo metamorfoza i početak bivanja iznad dobra i zla. |
Još jedna crtica Nepoznati entitet, ne treći iz susjedstva, već neki vanzemaljski je počeo prodirati kroz hipofizu. Polako je preuzimao kontrolu nad mojim psihomotornim funkcijama. Još sam imao svoje misli, ali i one su se suptilno počele mijenjati, neki stavovi više nisu bili toliko čvrsti, dok su se drugi, jučer labavi, čvrsto zacementirali u umu pod naletom novih neoborivih argumenata. "Uh, kako sam odjednom postao toliko pametan." pomislim i ležeći na krevetu dimeći cigaretu shvatim da sam doživio prosvjetljenje. Jes, prosvjetljenje, drugo ime za demonsku opsjednutost. Krenuo sam prema kupatilu, nakon što sam ugasio čik. Pomalo sam teturao. Ugledavši se u ogledalu odlučio sam odrezati si kosu. "Eto sad sam pravi." ispišao sam se, obukao i izašao van. U um si mi navirale nove misli, niotkuda. Prava eksplozija se događala, a ja sam išao kroz grad ne primjećujući ljude. Niti poznanike. "Razvaljuje, bolje nego joint." zbilja me je ta bujica misli činila sretnim. No sada kada znam istinu da sam zapravo bio opsjednut, pitam se što je demon, ili tko god bio taj entitet, osjećao u tom trenutku. Osjećaju li oni ugodu ili bol kada nekoga opsjednu. Jeli im toplo ili hladno? Naslađuju li se našim neznanjem da su u našoj glavi ili im je teško boriti se s našim mislima kako bi ih potisnuli? Da li im to dođe kao neka tučnjava? I najvažnije od svega, jesu li prisiljeni opsjednuti nas ili to rade po svome nahođenju? Šalje li ih neki vrhovni demon na opsjedanje dijeli li im zadatke tipa "Opsjedni Igora Jurkovića, Asmodeju, evo tebi Marina Azazelu:" "Ne ja bi Marina!" javlja se prekrasna Astarot. Tko zna što se događa tamo, žele li oni to uopće činiti. No meni na dan moje opsjednutosti to nije bilo važno, jer sam se kupao u novim i genijalnim mislima. I s novom frizurom, jer čemu uopće glava služi, osim da udomi demona? |
Prozna crtica inspirirana filmovima Alejandra Jodorowskog Holy Mountain i The Matrix braće Wachowsky i jasno, Platonovom, tobože, neprobojnom bradom Sofija je krivo razumjela Platona, jer se bila zaljubila u njega i nije vidjela dalje od njegove sjene. Naime, ona zbog svoje zasljepljenosti ljubavlju, nije primijenila mit o spilji na samog tvorca Platona. On i cijelo učenje je samo i onako sjena, privid onoga što zapravo jest, tako da je za svakoga platonistu jedino rješenje negirati nauk svog učitelja. Jer, kako se kaže, ne traži riba ješku, već ribar ribu, tako i učitelj traži učenika, a ne obratno. Dakle, cijeli Platonov mit o spilji je bila samo ješka na koju su se pohvatale generacije riba gladnih mudrosti i istine kojima je morska hrana bila nešto dosadno, predvidljivo, prevaziđeno, bezokusa, barbarsko, itd......dok se Platon za svog života dobro najeo te ribe sav onako plećat, bogat, debel i sretan tobože neprobojne brade. Takvo Sofijino nerazumijevanje mita o spilji zbog zaslijepljenošću ljubavlju ju je koštalo zadovoljstva u životu. Sve svoje ljubavi nije vidjela kao prave, već kao sjene na zidu spilje iza kojih je kao prava ljubav stajao Platon. Međutim, kako Platon fizički baš i nije dostupan, budući je mrtav već dvijetisuće i kusur godina, Sofija je bila tužna te je svu ponuđenu ljubav primala mehanički, bez vezivanja, jer je uvijek težila nečem višem. Na kraju ju je taj mehanički proces totalno preuzeo, pa je samo u njemu vidjela smisao. Zbog totalne zaljubljenosti u Platona, postala je i ostala samo sjena na zidu spilje, okovana lancima ljubavi prema Platonu, kojeg je doživljavala uzvišenim i nedostižnim, što je bilo tkanje i ključ okova, međutim umjesto da se iskoristi to se fetišistički obožavalo. Stoga, poručujem, autoreferencijalnost je ključ! Da je Sofija primijenila sam mit na samog tvorca tog mita ne bi se našla u nevolji i vječnoj osuđenosti na ponavljanje u svijetu privida. Stoga, mudrost je privid! Natripani beatnici trče pustinjom i tako stvaraju iluziju pojavnog svijeta. Privid koji je proizvod zabave slatkorječivih ovisnika iz pustoši realnosti. |
< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |