Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
03.02.2007., subota
Patokracija
|
Na netu sam naletio na jednu teoriju koja pokušava objasniti postojanje zla i objasniti sve veću nejednakost između ljudi u današnjem društvu. Ime teorije je Patokracija, a smislio ju je poljski psiholog Andrew Lobaczewski. On tvrdi da je uzrok svem zlu činjenica što svijetom vladaju Psihopate! Ništa novo? Po čemu su ti psihopate tako posebni? Naime, iako fiziči u svakom pogledu identični ljudima, oni su sasvim različiti od svih ostalih ljudi budući da nemaju emocije ili su im slabo razvijene, te najvažnije, nedostaje im empatija, što im onda omogućuje da lažu, kradu i ubijaju bez ikakvog osjećaja grižnje savjesti i suosjećanja s onim koga su preveslali, pa se zbog toga uspjevaju dokopatih visokih pozicija u ovom današnjem kapitalističkom socijal darvinističkom društvu koje beskrupuloznim osobama omogućuje brz materijalni probitak. Upravo me ta sličnost Patokracije sa socijaldarvinizmom privukla temi Patokracije. Naime, kao što sam već pisao u nekom članku na blogu, socijal darvinizam je zloupotreba Darwinove teorije evolucije od strane vladajućih korporacija i njihovih "intelektualaca" apologeta koji tvrde da je opravdano biti beskrupulozan, pragmatični lažljivi gad jer se u današnjem društvenom kapitalištičku sustavu, kroz đunglu menađerskih zvijerki jedino tako može preživjeti, odnosno opstati. Isključuje se bila kakva solidarnost i gleda se isključivo na to kako zgaziti svog konkurenta. Međutim postoji razlika. Socijal darvinisti opravdanje svoje teorije nalaze u društvenim odnosima među ljudima, no ne tvrde da neki beskrupulozan tip nije ljudsko biće i nema empatije, nego je naprosto skužio kako stvari funkcioniraju i prilagodio se i zato opstao, dok Lobaczewski i zagovornici patokracije tvde da takvi beskrupulozni tipovi nisu ljudi jer su, kao što sam već naveo, rođeni bez empatije i ne poznaju emocije. Sad, nije to ni toliko suluda ideja budući da je utvrđeno da su samozrcaleći neuroni u mozgu odgovorni za posjedovanje empatije. Zbilja je moguće da se rađaju bića bez tih samozrcalećih neurona i samim time bez empatije. Lobaczewski kaže da ih ima oko 6% u našem svijetu. Oni svaku ljudsku emociju koja uzrokuje sažaljenje nad drugom osobom, solidarnost i ostale ljiepe stvari drže za slabost, budući da je ne mogu shvatiti, jer je ne posjeduju, odnosno ne mogu je iskusiti. (ovo me malo podsjetilo na Nietzschea i njegovo kritiziranje suosjećanja zbog kojeg je čak i Bog umro) Te psihopatske osobe (Lobaczewski ih baš naziva psihopatima) nisu previše kreativne ili inteligentne, ali su dobri glumci stoga najčešće uzimaju poslove poput menađera, psihologa i sličnih poslova gdje se može dobro muljati. Tada kada shvate da su drugačiji od ostalih ljudi, takvi psihopate počinju prepoznavati slične osobe u svijetu i počinju se udruživati s njima, ali ne zbog nekog ideološkog cilja, već isključivo iz razloga da opstanu u svijetu normalnih emotivnih ljudi. Udruženi i na dobrim pozicijama (jer sve današnje visoke političke ili ekonomske funkcije ne zahtjevaju kreativnost već do savršenstva dovedenu umjetnost muljanja, što psihopate znaju savršeno) oni žude vlasti, a kao dobri glumci počinju druge normalne ljude, koji su nezadovoljni društvenim uređenjem, privlačiti svojim beskrupuloznim teorijama. Ekonomske krize su najplodnije tlo za tako nešto, a dolazak nacista na vlast je najbolji primjer. Malo po malo stvaraju svoje sljedbeništvo i kada dođu na vlast propagandom i cenzurom počinju indoktrinirati ljude, stvarajući od njih polupsihopate tvrdeći im da empatija ne postoji i da je svako suosjećanje slabost. Ipak Lobaczewski tvrdi da njihova vlast nije svemoguće, već da će se nužno urušiti budući, kako je već navedeno, takve osobe nisu kreativne te nemogu razvijati svoju vlast i upropaštavaju je primjerice ubijanjem i micanjem kreativnih ljudi iz vlade jer ima prestavljaju prijetnju, a takve kreativne inteligentne osobe prepoznaju takvu vlast kao trulu (malo kasnije ću prićati kako se inteligencijopm može obraniti od psihopata), te iz razloga što psihopate na vlasti stalno rade rade za kratkoročnu dobit, a ne dugoročnu, jer su pohlepni (primjer današnje SAD administracije koja je uništila cijeli Irak za deset godina normalne opskrbe naftom, ne želi potpisati Kyoto protokol i time smanjiti zagađenje zemlje da ne bi ugrozila proizvodnju nekih korporacija na dvije godine dok one ne promijene način proizvodnje). Stoga Lobaczewski tvrdi da je jedini način kako se obraniti od njih inteligencijom i odbbijanjem indoktrinacije (što bi valjda značilo manje gledanje TV-a i čitanja državnih i korporativnih medija). Problem koji se javlja što su po njegovoj teoriji i inteligentni ljudi i psihopate takvi rođenjem, pa onda dobivamo neku zoroastrističnu ili manihejsku sliku svijeta u kojem vlada vječna borba između intinzičnog dobra i zla, kao borba između krsnika i štriga ili Ormuzda i Ahrimana. "Hej pa oni su rođeni takvi !" vrišti Lobaczewski. Već je poznati pisac znanstvene fantastike Philip K. Dick u romanu "Sanjaju li androidi električne ovce" nedostatak empatije kod androida (koji posjeduju sve fizičke karakteristike ljudi poput Lobaczewskovih psihopata) postavio kao glavnu razliku između njih i ljudi, pa je upravo zbog toga što roboti nemaju empatiju opravdao njihovo istrebljenje. Tako i Lobaczewski i njegovi sljedbenici opravdavaju ubojstvo psihopata jer smatraju da ih nikakav zatvor neće predogojiti, već će ih učiniti još luđima, pa je jedini način kako zaustaviti zlo u svijetu ubojstvo svih takvih bezempatičnih psihopata. Stoga bi po njima valjda kao u Bladeruneru, odnosno Dickovom romanu, trebalo imati neku vrstu empatija testa i onaj tko ga ne položi dobije od Bladerunera metak u čelo. Na znam, pomalo diskriminirajuće i čini mi se banaliziranje problema zla tako što ga se svodi na urođeno. Tvrditi da su neke osobe rođene zle, a druge dobre je povratak u inkviziciju kada su znanstvenici toga doba, skolastički filozofi, tvrdili da se vještica može prepoznati po znaku kojeg joj je ostavi đavo, odnosno madežu, stoga su revni i često nastrani lovci na vještice redovito mučili, brutalno silovali i spaljivali žene samo zato što imaju madež. A koliko samo žena i muškaraca imaju madeže? Bolje pitati koliko ih nema, He, svi smo satanina čeljad, ha, ha!!! Osim toga tvrdnja da se psihopate udružuju u zavjereničke klike totalno smrdi na jeftinu teoriju zavjere kojim se zamućuju realni problemi nepravednosti i štetnosti korporativnog kapitalizma. A da ne spominjem kako prezirem podjelu ljudi na normalne i lude. |
