Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
21.08.2006., ponedjeljak
TOLERANCIJA I RELIGIJE
|
1.Da li su religije tolerantne prema ateističkom ili drugačijem svjetonazoru? 2.Kako biti tolerantan prema religijama? Glavni princip tolerancije je taj da ne poduzimam štetne radnje protiv mišljenja ili djelovanja koje mi se ne sviđa iz razloga što mi to djelovanje ne nanosi nikakvu fizičku štetu. Drugim riječima, teist može ismijavati ateiste da su glupi jer su u svađi sa osnovama logike budući da svijet ne može nastati iz ničega, stoga je nužno postojanje boga. Ateist takav stav treba tolerirati i ne smijem prijetiti teisti fizičkim nasiiljem iz razloga što mu teist iznošenjem svog stava ne nanosi nikakvu fizičku štetu. Kada bi teist rekao da ateistie treba poubijati zato jer su glupi, onda treba prestati biti tolerantan jer takav stav direktno nanosi fizičku štetu. Sad primjenimo to na situaciju sa karikaturama proroka Muhameda koje su izazvale prosvjede među muslimanima. Prorok Muhamed je prikazan u kontekstu terorizma. Možda je malo sumnjiva karikatura jer nekako daje poruku da su svi muslimani potencijalni teroristi. Ipak karikatura sama po sebi ne poziva na linč muslimana, već samo se služi primitivnim humorom koji potenciranjem nekih stereotipa mami osmjeh na lice prosječnog konzumenta. Ali što češ kada su ljudi po cijele dane okruženi glupim humorom (sit comovi tipa «Puna kuća» «Big Foot» itd...). Problem je međutim u tome što su reakcije vjernika prešle granicu tolerancije i vjernici su prvi zaprijetili fizičkom štetom. Njihova zamjerka karikaturi nije bila ta što se Muhamed dovodi u vezu s terorizmom već ta što je Muhamed karikirano prikazan. Da li je karikirano prikazivanje vjerskih vođa nanošenje fizičke štete i onda samim time dovoljan razlog da se prijeti danskim i Francuskim državljenima? Nije. Ali, kao što sam spomenuo na početku teksta, sve bi bilo razumljivo da su samo fundamentalisti reagirali, međutim reakciji su se pridružili i umjereni muslimani (primjerice muftija Šefko Omerbašić). Kako za ateistu Bog ne postoji, a njegova figura je više kao neka bajkovita ličnost, on u svojoj satiri karikira samo tu bajkovitu figuru, a ne Boga. On u principu samo tvrdi da teisti pogrešno shvaćaju svijet i iznosi stav sličan mom primjeru s teistom na početku teksta. On u principu tvrdi da su teisti glupi, ali ne poziva na linč teista i ne prijeti fizičkim nasiljem. Slijedi odgovor na prvo pitanje: Budući da i pripadnici umjerene struje ne mogu tolerirati navedeni ateistički stav i odnos prema figurama koje prikazuju Boga, da se zaključiti da vjere nisu tolerantne prema ateistima i ostalima koji drugačije misle od njih. Govorim vjere zato jer je primjer sa karikaturom aktualan, ali ima sličnih primjera u katoličkoj crkvi gdje se ne toleriraju prava žena, počnimo od blažeg, da postanu svečenice , pa do onog težeg hoće li se odlučiti za abortus ili neće, hoće li se odlučiti za kontracepciju ili neće. Onda cijela hajka protiv knjige Da Vincijev kod. Mislim, ne znam zašto im smeta? Ako ti se ne sviđa ne čitaj! Umjesto toga, stječe se dojam da bi krščani najradije bacili fetvu na Dan Browna kao što je ajatolah Homeini bacio na Rushdia. Čak su se javljali glasovi među svečenicima i vjernicima koji su podržavali muslimanske proteste povodom karikatura i tvrdili da ih kršćani trebaju uzeti kao primjer i djelovati na slični način prema Da Vincijevom kodu. Zatim imamo hindusko inzistiranje na kastama čime se onemogučava sloboda pojedinca dobivena rođenjem, već se pojedinac vrednuje po kastinskom položaju obitelji u kojoj se rodio. Iz svega navedenog slijedi odgovor na drugo pitanje: Prema vjerama se ne može biti tolerantan jer one nisu tolerantne prema drugim pogledima na život. Vjerama bi se trebalo samo omogučiti nekakvo djelovanje poput nevladinih udruga, tko hoće neka im se prikloni. Ali bi im se u potpunosti trebalo onemogućiti političko djelovanje, jer su njihovi stavovi netolerantni. Drugim riječima vjere bi željele onemogućiti djelovanje svim ljudima koji suprotno razmišljaju od dogmi i mitova, a da osoba čak ne nanosi fizičku štetu vjeri već je dovoljno da drugačije razmišlja i odmah je opasna po vjeru. Zato ne treba tolerirati vjere kao što treba tolerirati različitu pripadnost rasi ili naciji već ih treba politički marginalizirati. Sama pripadnost rasi ne govori ništa o tome je li bjelac ili crnac superiorniji nego netolerancija prema različitom koja se veže uz bilo kakva grupiranja po sličnosti, dok su religije u samoj svojoj biti ne tolerantne i zahtjevaju od svojih vjernika da budu netolerantni ako žele biti pravovjerni. Pogotovo monoteističke religije. One najstrože zabranjuju vjeru u bilo kojeg drugog Boga osim njihovog. Krščani su bili proganjani u Rimu ne zato što Rimljani nisu bili tolerantni prema njima, već Krščani nisu željeli čak ni formalno prihvatiti postojanje rimskih bogova, kao što su učinile druge vjere i kultovi da bi nesmetano mogli prakticirati svoju vjeru. Sada je jasniji odgovor zašto su se u povijesti najviše klali Krščani s Muslimanima, muslimani s Židovima i Židovi s Krščanima – pa svi imaju istog pra oca Abrahama koji je bio spreman žrtvovati svoga sina zato što mu je tako rekao glas u glavi, odnosno Jahve koji je nit vodilja u te tri religije i jedan od najnetolerantnijih i najljubomornijih Bogova koje su ljudi ikada izmislili. Zato uvijek kada na nekim predavanjima čujem kako se poziva na vjersku toleranciju kao jedno od temeljnih vrijednosti demokracije, odmah se zamislim u svijetu u kojem neka od vjera ima uz duhovnu i svjetovnu vlast i shvatim koliko bi moje RAZMIŠLJANJE, a kamoli djelovanje bilo onemogućeno. |
