nedjelja, 24.10.2010.

Will you take this ride with me?

Nisam dugo ništa pisala niti komentirala. Jednostavno nisam stigla ili nisam imala volje. Potpuno sam u faksu i predavanjima da ni ne stignem misliti. Prvi tjedan mi je bilo malo čudno ali sad sam se navikla i dobro mi je tamo. Predavanja su zanimljiva. Neka doduše, neka su dosadna jer ih profesor ne zna ispredavat ali nema veze. Uvijek je tako bilo.

Posljednjih mjeseci cijelo vrijeme hodam po koncertima. Raduje me to. Sretna sam tamo. Volim glazbu. Volim izlaziti. Konačno mi se vratilo ono veselje u meni koje me je dugo izbjegavalo. Sretna sam radi toga. Ma samo da se još par stvari složi na svoje mjesto i bit će savršeno.

Bila sam prošli tjedan na koncertu od Dark Tranquillity. Savršeno je bilo. Savršeno.

Jučer sam bila na Marky Ramones Blitzkrieg. Što da kažem. To im je bio drugi put da su ovdje. I prvi put je bilo odlično. A i ovog puta. Michale Graves <3

Am I following... all of the right leads?
Or am I about to get lost in space?
When my time comes, they'll write my destiny
Will you take this ride with me?

- 12:22 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 02.10.2010.

here the cries

Opako se približio početak nove akademske godine. Vrijeme prebrzo prolazi. Istovremeno se i radujem i plašim. To je normalno. Ipak mi je to novi fax, kolko tolko nova sredina pošto već mnogo ljudi s njega poznajem. Nadam se da se neću razočarat. Nije da imam neka očekivanja, ali svejedno. Želim da me ispunjava studiranje. Jedino ne volim to što ću opet morati prolazit kroz sistematski, provjere plivanja, itd. Ali dobro. Obavit ću to.

Uspjela sam udomiti četiri hrčka. Dvije ženke sam zadržala. Jednu je dobila sestrična, jednu jedan dečko koji se javio na oglas, a dva mužjaka je dobila jedna obitelj. Nadam se da im je dobro u novim domovima. Voljela bih da sam ih mogla sve zadržati, ali to stvarno nije bilo moguće.

Konačno je zahladilo. Volim jesen. Volim zimu.

Bila sam ovaj tjedan na još jednom koncertu. Na koncertu od benda Dimmu Borgir. Bilo mi je stvarno super. Iako su kasnili dva sata i počeli sa svirkom tek u ponoć. Opet su me koncerti počeli radovati, nakon dvogodišnje pauze. To je dobar znak.




Daylight has finally reached its end
As evenfall strikes into the sky
Far away in the dark glimpsing moonlight
Sickening souls cry out in pain

- 17:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>