nedjelja, 21.12.2008.

Zimski solsticij

Zimski solsticij, trenutak ili dan kada je Zemlja najtamnija, zapravo je obećanje svjetla i proljeća. U mnogim drevnim kulturama taj dan slavi(o) se kao ponovno rođenje. Solsticij znači Sunce koje stoji, odnosno zbog Zemljinog kuta jedna od hemisfera leži najdalje od Sunca, i zbog toga ima najmanje dnevnog svjetla, a Sunčev luk na nebu je najkraći.

Najkraći dan u godini ili dan kad je Zemlja najtamnija se u prošlosti slavio kao obećanje povratka svjetlosti nad vječnom tamom. Kako je životvorno Sunce padalo sve niže na podnevnom nebu, ljude je zahvaćao strah da će jednom nestati ispod obzora i da će ostati u vječnom mraku i zimi. Nakon zimskog solsticija imali su razlog slaviti što se Sunce ponovo uzdiže.

Na najkraći dan u godini su stari narodi štovali završetak godišnjeg ciklusa. Rođenje mladog Sunčevog božanstva početak je novog kruga: sjajno novorođenče će izrasti u prekrasnog mladića koji će osvojiti zlatokosu božicu, a njihovoj ćemo ljubavi svjedočiti u obliku žitnih plodova u ljetu. Njegova snaga će zagrijati i srce Zemlje te ćemo i mi moći uživati u njihovim jesenjim plodovima. U najdužem danu godine, u lipnju, Sunce će biti na vrhuncu snage te će kasnije slabiti pod napadima njegovog tamnog blizanca. Ova osnovna priča, obogaćena raznim mitološkim likovima, proteže se kroz mitologije cijele Europe i dio je običaja koji su pronašli načina da se održe i do današnjeg dana, preodjeveni u ruho posve drugih vjerovanja. Iako je danas općepoznato da su svi važniji svjetski rašireni običaji i simboli Božića preuzeti iz raznih drevnijih europskih običaja vezanih upravo za proslavu suncostaja, nismo ni svjesni koliko je slavenskih izvora u samim hrvatskim običajima i nazivlju. Primjerice, sama etimologija naziva blagdana: iako se smatra logičnim da je to tek naziv za malog Boga, dakle Isusa, stručnjaci se slažu da je to slavensko naslijeđe: Božićem su oni nazivali maleno, tek rođeno Sunce. Badnjak ili badanj je naš naziv za drvo koje se palilo diljem Europe u noći solsticija da bi se kroz energiju i svjetlost vatre prizvala vatrena sila za još slabašnog Božića. Sađenje pšenice u to doba kao prizivanje plodne godine također je upravo slavenski običaj.

Najpoznatiji stari naziv tog blagdana je i danas poznat u engleskom jeziku kao Yule. Ta anglosaksonska riječ označava 'kolo' ili 'kotač', čija simbolika neprekinutog kruga rođenja, smrti i preporoda se ocrtavala u svim važnijim godišnjim ritualima, no i otprije je u staronordijskom jeziku poznata slična riječ: 'jul'. Staroslavenski naziv za taj dan - Koljada - po nekima također potječe iz riječi 'kolo'. Po drugima dolazi od latinske riječi 'calendae' što znači prvih deset dana svakog mjeseca. U nekim su slavenskim krajevima postojale karnevalske procesije koje bi pratilo dijete na konju, kao simbol novorođenog Sunca i nosio se sunčev znak koji se zapaljen vrtio. Taj je simbol kasnije u narodu lako zamijenjen zvijezdom. Yuletide, period od dvanaest dana oko solsticija, magično sadržava cijelu godinu i njene lunarne promjene. To je doba kada su granice između svjetova Bogova i našeg svijeta vrlo tanke te je lakše doseći više razine duha. I danas se on održao u dvanaest dana Božića (od Božića do Sveta tri kralja). Ovaj običaj vjerovatno potječe još od staroegipćanskih proslava Sunca. Oni su slavili boga Horusa dvanaestomjesečnim kalendarom pa je i ovaj festival simbolizirao svaki mjesec jednim danom. Već tada se koristilo zelenilo za ukrašavanje domova - u ovom slučaju palmino lišće s 12 režnjeva, koje je i inače bilo oznaka za kalendar, jer se svakog mjeseca otrgnuo jedan list. Babilonci su preuzeli te običaje vjerujući da su zaslužni za blagostanje njihovih susjeda. Njihov festival je nazvan Zagmuk - slavili su svog stvoritelja, boga sunca Marduka. Uskoro su, u malo izmijenjenom obliku, festival preuzeli i Perzijanci, pod imenom Sacaea. Oni su uveli privremeno kaotično stanje, slično pokladama, bez reda i zakonja, sa zamjenom uloga robova i njihovih vlasnika...
Sve te tradicije nastavile su se u antičkom svijetu: u Grčkoj je legenda o Zeusovoj pobjedi nad Kronom bila osnova slavlju, a kod Rimljana su suparnci bili Jupiter i Saturn, zbog čega je na poslijetku festival dobio naziv Saturnalia. I ovaj festival je imao elemente kaosa - slavio se Saturn, koji će na zadnji dan ipak biti poražen od svjetlonoše Jupitera, ali slavljenje Saturna je pridavanje važnosti i tamnijoj strani godine, kad priroda akumulira plodove i život je miran.

I kod Slavena je velika važnost pridana Sunčevom božanstvu, a dualizam slavenskih mitologija je vrlo poznat, te ne čudi da je ovo bio jedan od najvažnijih festivala u godini. Kod skandinavskih naroda se na ovaj dan prisjećalo legende o sjajnom Baldru i njegovom mračnom bratu Hoduru koji ga je nehotice usmrtio.
Cijelo je kolo godine obilježeno, kao što vidimo iz ovih tradicija, borbama između sunčevog božanstva i njegova mračnog alter ega. I svi običaji vezani uz ovaj period u sjevernoj zemljinoj hemisferi, i oni stari pet tisuća godina, i ovi noviji, stari tek oko dva tisućljeća, slave dolazak na svijet nečega čemu je sudbina izmijeniti svijet na bolje.

Ne zna se točno kada su ljudi spoznali solsticij i počeli ga slaviti kao prijelomnu točku u ciklusu vremena, kao dan koji znači povratak Sunca. Poznato je da su mnoge kulture imale stvetkovine za dan solsticija, ili u doslovnom prijevodu dana kada Sunce stoji, no očito je da su u najudaljenijim dijelovima svijeta ljudi shvaćali važnost tog datuma. I zagonetna kultura Maja, poznata po preciznom računanju vremena, na ovaj je dan održavala veliko slavlje za kraj godine. I u današnje vrijeme u različitim kulturama i religijama vrijeme solsticija se poklapa s blagdanima: kod Indijanaca to je praznik Chumash, u Iranu Yalda, u Kini to je Dong Zhi, odnosno dolazak zime, u hebrejskoj kulturi to je Hanukkah, festival svjetlosti. Mnogo je i građevina koje su nastale u skladu s poštivanjem sunčevih mijena; najpoznatija je svakako Stonehenge, no postoje i mnoge druge kao što je i Newgrange u Irskoj, u čiju centralnu prostoriju sunčeve zrake ulaze samo za zimskog solsticija, pa Maeshowe na otoku Orkney u Škotskoj.

Kolyada/Koljada

Neki smatraju da je naziv došao od riječi Kolo, a neki da je dobilo ime po slavenskom bogu zime Kolyadi. U Slavena festival počinje 21.12., tj. na Zimski solsticij i traje 10 dana. U to vrijeme Koledari idu od kuće do kuće pjevajući prigodne pjesme.

srijeda, 10.12.2008.

Satyricon + Zonaria @ Boogaloo 5.12.

Nakon točno dvije godine i dva mjeseca, Zagreb je ponovno posjetio jedan legendarni norveški black metal bend Satyricon. Povod turneje je bio izlazak novog albuma "Age of Nero" koji je izašao početkom studenog. Iako je bilo objavljeno da će sa Satyriconom na turneji biti i dvije predgrupe, zbog ozljede gitarista Evile su bili primorani otkazati turneju stoga je predgrupa bila samo Zonaria, švedski melodic death metal bend koji je tom prigodom predstavljao svoj novi album "Cancer Empire".

Sve je jako kasno počelo. Puštanje u Boogaloo, početak nastupa Zonarie, početak nastupa Satyricona.

Nakon što sam ostavila kaput u garderobi, uputila sam se sa prijateljicom u dvoranu. Prvi red je već bio zauzet fanovima Satyricona koji su željno iščekivali nastup svojih miljenika. Njihovom malom nepažnjom uspjele smo se ugurati u prvi red. Iščekivanje (moje) je raslo sve dok se konačno dečki iz Zonarie nisu pojavili na stejdžu. Uslijedile su većinom pjesme s novoga albuma, no na moje razočaranje nisu odsvirali Slaughter is passion koja je moj veliki favorit s novoga albuma. Sa starog albuma su opet na moje razočaranje odsvirali čini mi se samo tri pjesme. Armageddon Anthem, The Black Omen i Rendered in Vain. Na njima je Simon zvučao bespomoćno. Pjesme sa starog albuma mu ne leže za pjevanje uživo. Jako čudno s obzirom da je nove pjesme jako dobro odpjevao. Nakon svirke dečki su pozdravili fanove (prema viđenome to smo bile očito ja i moja prijateljica) i napustili stejdž. Tako smo uradile i nas dvije i zaputile se prema štandu sa merchom, koji je bio jako dobro obskrbljen. Kako Satyricon artiklima, tako i Zonaria artiklima.

Uskoro se dvorana počela puniti. Koncert sam mislila provesti daleko od pozornice no u jednom trenutku me obuzelo nešto čudno i zaputih se u prve redove. Kad je Satyricon došao na stejdž počelo je guranje u prve redove.
Nakon par udaraca, kočenja i trzanje mišića noge, par zabadanje noktiju u ruku i ramena od strane gotičarki (-.-) uspjela sam zauzeti svoje mjesto u drugom redu i usredotočih se na Satyricon. Outfit mi se jako jako jako svidio. Predobro. Set lista je bila odlična i ne mogu se požaliti (U redu možda bih ja tu ubacila neke pjesme ali nećemo cjepidlačiti). Odsvirali su dva bisa. Na prvom su odsvirali K.I.N.G i Mother North, a na drugom Fuel for hatred.

Kao i pri prošlom gostovanju, napravili su jako dobar show. Lažem. Odličan show. S nestrpljenjem čekam njihov ponovni dolazak.