Srest ćemo se opet jednom,
u stanu koji miriše
na smijeh i godine,
i pričat' ćeš do dugo u noć.

---

Tko će se sjećati nas,
kada nas više ne bude?
Pamte li klupe neizgovorene riječi,
pamte li pločnici prohujale korake?
Ima li taj ugao, kvragu, uopće ime?
Broj?
Nikad te nisam sanjao,
valjda jer je i sve ovo kao san
ne znam kako da ti to kažem
ali ne bojim se, po prvi put
ne bojim se ni tvojih riječi
iako zabole katkad
ali i moje znaju pogoditi kriva mjesta
i tako mi je žao zbog toga
i zato ti kažem da sam pogriješio
pa i Otis je, sigurno:
I've been loving you too long
to stop now.

Volio bih znati da postoji
neka druga stvarnost
u kojoj se nikada nismo upoznali
jedino zato da saznam kako je živjeti bez osjećaja
da te nikad neću prestati voljeti.

---

Srest ćemo se opet jednom,
u stanu koji miriše
na smijeh i godine,
i pričat' ćeš do dugo u noć.