petak, 19.02.2010.

Photobucket


Srest ćemo se opet jednom,
u stanu koji miriše
na smijeh i godine,
i pričat' ćeš do dugo u noć.

---

Tko će se sjećati nas,
kada nas više ne bude?
Pamte li klupe neizgovorene riječi,
pamte li pločnici prohujale korake?
Ima li taj ugao, kvragu, uopće ime?
Broj?
Nikad te nisam sanjao,
valjda jer je i sve ovo kao san
ne znam kako da ti to kažem
ali ne bojim se, po prvi put
ne bojim se ni tvojih riječi
iako zabole katkad
ali i moje znaju pogoditi kriva mjesta
i tako mi je žao zbog toga
i zato ti kažem da sam pogriješio
pa i Otis je, sigurno:
I've been loving you too long
to stop now.

Volio bih znati da postoji
neka druga stvarnost
u kojoj se nikada nismo upoznali
jedino zato da saznam kako je živjeti bez osjećaja
da te nikad neću prestati voljeti.

---

Srest ćemo se opet jednom,
u stanu koji miriše
na smijeh i godine,
i pričat' ćeš do dugo u noć.

- 01:15 - Komentari (5) - Printaj - #

nedjelja, 23.08.2009.

Underground.


Vrijeme je da odemo odavde, jedina moja,
da stresemo kišu i snijegove sa svojih kaputa,
da ostavimo iza sebe sve zle poglede
i uspomene prošlih vremena.
Ponovo ćemo se izmisliti
na ulicama nekog drugog grada;
svjetla nas čekaju,
i cirkusi i parade i sunčev trag!
Neka nam nebo dopusti
da put bude blag.

Obriši prašinu sa sebe,
kakva si jednom bila,
nevina i blaga;
obuci svoj najbolji osmijeh.
Ovdje su dani tako umorni i tužni,
ovdje su noći tako puste i same,
ovdje su ljudi zaboravili sebe,
ovdje više nema ništa za nas.
Jedina moja, vrijeme je da odemo odavde.

- 13:36 - Komentari (2) - Printaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se