wendy37

ponedjeljak, 28.06.2010.

Spoznanje

Prigno sam pred životom čelo
Upoznavši mu mudru dvojnost:
Što najjače u srcu peče,
Postat će najviša opojnost.

Jer život-alkemista stari-
Umijeće znade nepoznato.
Od muke,bolova i sumnja
U mome srcu stvara zlato.

Što dublji mi je bio bol,
U većem sjaju je umino.
I tako vršim poziv svoj:
Od suza praveći vam vino.
Dobriša Cesarić

28.06.2010. u 12:05 • 0 Komentara • Print • #

subota, 26.06.2010.

stiglo je stiglo ljeto

Napokon je tu moje najdraže doba.Samo da potraje.Nek bude duuuuugo i toplo.Uopće me ne diraju ozonske rupe i druge loše stvari.Na kraju krajeva sami smo si to učinili.Čemu sad cendrati.
Ovaj tjedan je bio naporan i posljednji.Napokon g.o.Malo odmora,malo opuštanja,puno igre i radosti i čim više užitaka (barem ću nastojati).Samo neka bude sunce.

26.06.2010. u 08:04 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 20.06.2010.

tuga nedjeljne večeri

-munja užasa koja sijevne nedjeljom poslijepodne oko pet sati.Kad te,kao tona cigli,pogodi činjenica da u ponedjeljak u jutro moraš na posao.Premda je ostalo još nekoliko sati vikenda,oni su uza sve želje i namjere prekratki nakon što nastupi turobni očaj.

20.06.2010. u 17:39 • 0 Komentara • Print • #

subota, 19.06.2010.

Pogled

U tvojim očima kadikad
Tajanstven jedan pogled sine.
Al tek što sine već i mine.
Što skriva u svom čudnom sjaju
Taj odraz bogate dubine?

Da l bol,što neće da se smiri?
Ne znam,gonetam uzaman.
Il bljeskom tuge iz njeg viri
Nesretni davni neki dan?

Il je san duboko snivan,
Nikad ne ostvaren al divan,
što svagda će mi ostat skrit,
A tvoga bića on je bit.

Dobriša Cesarić

19.06.2010. u 09:28 • 1 Komentara • Print • #

petak, 18.06.2010.

...

Činim najbolje što mogu.
No vidim da to ponekad nije dovoljno dobro.Uz toliko tuge i jada oko nas primjećujem da čak ni oni koji imaju zapravo nemaju.Ako je sreća stanje uma,zašto je tako teško dostižna?Najlakše je lupetati o mogućnostima i upornosti.Često nije dovoljno.Kad se zagledam u te mile plave okice željela bih mu skinuti zvijezde s neba,a znam da mu ne bi značile,da ih ne bi shvatio.I to me boli...paklenski boli.Ne očekujem niti priželjkujem čuda.Samo bih htjela moći učiniti nešto malo više.Da bude bolje i lakše.Zašto mene zapadne uvijek najteži način i najtrnovitiji put.Preko trnja do zvijezda-ma baš.

18.06.2010. u 19:28 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 17.06.2010.

opet...

Opet sparina.Vani nešto kao grmi,valjda će padati nešto.Kiša,tuča,sjekire...svejedno.Guram dalje po starom.Pokušavam skužiti neke napredne ljude i sve mi je manje išta jasno.Pa daaa...nisam u toku ili tijeku(kako vam drago).Na more ove godine ne idem-kriza.Samo mi nikako nije jasno zašto samo meni.Neki se događaji primiču kraju i to je dobro.Dolaze promjene.Velike.Nisam baš sigurna odakle da izvučem snage za nova lica i nova objašnjenja,ali...baš i nemam nekog osobitog izbora.Biti će ono kaj mora biti.Miriši mi kava,mmm...idem.

17.06.2010. u 18:36 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

<	lipanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30