U zadnje doba buljim u knjige prekomjerno.Toliko sam se zakopala da nisam sigurna kako nazad.Gutam ih i uživam(uglavnom) u nekim drugim stvarnostima.Tuđim...ne mojim.I nekako mi se čini da sam pomalo izgubila sebe i da više neznam što treba činiti i kamo ići.Zar nije dosta te proljetne melankolije?Više me ni kava ne razbudi kao nekad.I onda dignem pogled i gle...vani je lijepo,sunčano jutro,ptice cvrkuću,irisi bliješte ljubičasto i trava je zbilja zelena.
Meni kao da vrijeme stoji...ili je prošlo...ne znam.Trebam se trgnuti iz učmalosti jer...treba ići dalje.Vrijeme nikoga ne čeka.
< | svibanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.