Kao djevojčica sam voljela priču o Petru Panu.Voljela sam njegovu slobodu i željela ju.Istovremeno sam ga žalila zbog njegove usamljenosti i potrage za ljubavlju koju nije imao.Sada sam se opet sjetila te priče.Sjetila sam se onog dijela''...ako želiš letjeti,moraš imati sretnu misao i moraš je zadržati...''To je uvjet,jedino tada i tako možeš letjeti.
Netko ide sa svojim bolom kao sa otvorenom ranom,neka svi vide.Netko skriva u sebi i trudi se izliječiti,ugušiti taj bol.
Ja želim zadržati sretnu misao.
Predobro znam kakav su otrov nada,iščekivanje i žudnja.Očarana,začarana,opijena.Ponekad sam imala dojam da se nalazim s druge strane ogledala,da ne vidim dobro stvarnost,da je stvarnost nešto drugo.Toliko se dugo nečemu nadati,nadati se protivno izgledima,dok nada ne umre i ne počneš se miriti sa sudbinom.Zaboraviti ono što si toliko želio.A potom,napokon,dobiti ono čemu si težio,i u podjednakoj mjeri biti ispunjen srećom i strahom.Spoznaja života je prizma.Svjetlost ulazi bijela,a izlazi u duginim bojama.Ovdje se sve mijenja.Ja sam se promijenila.
Jedino šta želim za Božić si ti ljubavi moja!Jedino šta želim je tvoj osmijeh,tvoj zagrljaj i tvoja topla riječ.
Sve što je vrijedno njegovati na ovom svijetu počinje u srcu,a ne u glavi.
Koliko skrivene snage postoji još u meni?
Ima dana u godini koje bih vrlo ,vrlo rado preskočila,prespavala,učinila da ne postoje,kad bih mogla.Ono:danas je utorak na večer,zaspala sam i probudila se u četvrtak u jutro jer sam preskočila srijedu i ona kao ne postoji i mogu nastaviti sa svojim životom dalje.Dalje bez boli i razočaranja koje mi donosi ta srijeda.Ne pitajte me zašto baš srijeda jer vam neću reći,ne bi vam ni bilo važno.Važno je rijetkima.
Tako je bilo i ove godine.Probudila sam se sa nervozom u želucu i strahom u duši da ću opet kao i svake godine biti povrijeđena i tužna ali..ako je to bilo neko prokletstvo na meni prekinuto je.Ova je srijeda bila predivna jer ju je takvom učinio netko poseban.Nikada neću zaboraviti taj dan jer sam se i ja osjećala posebnom i sretnom i svjesnom da ipak značim bar malo,mrvicu,mušicu...onoliko koliko trebam.Sretna sam jer je učinio ono kaj nitko nikad prije njega nije.Sretna sam zbog toga jer sam povjerovala i vjerujem,a taman pomislih da čarolije ne postoje.E pa postoje!!!
Budi svjetlo u mojoj tami,jer samo ti znaš kako.Samo to trebam i želim od tebe.Budi moje svjetlo i živjet ću.
Sve ono divlje u tebi
Dvosmjernu žudnju krije
S jedne strane ideja bijega bijega pod maskom bajke o nesputanoj slobodi
A s druge strane težnja da osedlan prođeš kroz život
S lažnom sigurnošću
Vođen voljom drugog bića
Zato,natrag u sedlo!
Rašljasta struktura podzemnih sila tvoga bića
Udara žestoko na um
Um sputan egzistencijalnim brigama
I snovima otpornim na prolaznost
I čini ti se kao da nešto prijeti unutarnjim raskolom
Rascijepom jedinstvenosti tako vrijedne
U tebi
Baš kao i u svakom biću
Zato,ponavljam,treba natrag u sedlo!
Samo tako se objedinjuju sve sile u tebi
Proniknuti u unutrašnju dihotomiju savršen je životni cilj
Zajahati tog mustanga i krenuti pravim putem
Na kojem će rasti snaga tvoje dobrote
Natrag u sedlo!
Za pobjedu nije kasno
Ni kad ćudljivost tvoja odbaci tebe jahača
Možeš joj prići samo tiho
S mirom u sebi
Šaptom
Uspostavi odnos sa svojom divljinom
Ukrotit ćeš neman ustrajnošću
Vjerom i strpljenjem
Ne vrijedi strast ako ne postoji uzvišeni cilj
Ne vrijedi buđenje osjećaja divljine ako se ne teži ljepoti
Ne vrijede emocije same za sebe
Ako nisu umrežene u svijet suosjećajnosti
Jer tada postaju bijesna zvijer u kavezu sebičnosti
Ne vrijedi bogatstvo ako dobrota ne upravlja njime
Ne vrijedi ni znanje ako ne ostavlja trag čitljiv za sve
Zato natrag u sedlo!
Dragi starosjedioče molim te oprosti mi na ovome,ali toliko sam pronašla sebe u tome da nisam mogla odoljeti.Ne zamjeri meni slaboj.:)
Tajna života je uživanje u svakom njegovom trenutku,a život je prekratak da se troši uzalud.Brojne stvari i trenutci mogu ti u samo jednom času promijeniti ili zapečatiti život,a da toga nisi ni svjestan odmah.Svaki je trenutak poseban na svoj specifičan način i zato ga treba osvijestiti i proživjeti u svoj njegovoj punini.Šteta je pustiti da prolazi pored nas.Pokušavam se donekle držati tih i takvih misli,ali ponekad baš i ne uspijevam.Neke su se stvari u mom životu promijenile.Sazrele.Prizemljile valjda.Znam neke koji bi mi rekli:''Bilo je i vrijeme.'' Možda.Možda sam samo malo umorna,letargična i tiha.Ili me pere taj famozni zimski blues.Moglo bi biti.Na kraju krajeva ovo je mjesec u godini koji nikada definitivno nije bio moj.Sve te reklame,lampice i predivne želje i čestitke kod mene uvijek izazivaju neku jezu.Rijetko su iskrene i rijetki zbilja misle to što govore.Sve mi to nekako djeluje isforsirano,odglumljeno i bez duše,a u tome nikad nisam pronalazila sebe.Lijepe želje i lijepe trenutke ja želim i imam cijelu godinu,a ne samo u ovom mjesecu.
Fali mi sunce...to mora da je nedostatak sunca...definitivno blues
< | prosinac, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.