wendy37

petak, 28.11.2008.

Napokon petak

Napokon vikend.Krepana sam ko pes od putovanja po ovoj hladnoći.Uvijek za vikend imam velike planove i onda se oni lijepo izjalove.Moj mali Lavić je otkrio ljepotu predblagdanskog ozračja,skužio je lampice kojima su okićeni izlozi trgovina.Svako jutro kad ih spazi njegov komentar je:˝˝VAUUU!¨¨i pokazuje mi ih prstom.Veliki napredak s obzirom da nije upotrebljavao nikakve predgovorne geste.Danas je na ulazu u vrtić ponovio zamnom kad sam mu otvorila vrata i rekla:Upadaj!Ušao je i rekao:Upadaj!Začuđeno sam se nasmješila.Svaki dan nešto novo.
Dante večeras ima spoj sa djevojkom koju već duže promatra i želi upoznati.Uspio joj je po nekom dostaviti broj mobitela i dogovorili su se.Bilo mi je štosno promatrati kako se uzbuđeno sprema.Čak je i obrijao onih nekoliko dlačica na bradi i licu.Bilo mu je to prvo brijanje.Srce mi se stisnulo kad je mene pitao kako se to radi.To mu je trebao pokazati otac koji se ne brine nimalo za njega.U takvim me situacijama uhvati jad i bijes i mislim da bi nekome mogla iščupati grkljan.Uopće ne zaslužuje takvog divnog sina.Nema veze.Iako je mlad,ja sam mu rekla ONO ŠTO TE NE SLOMI,ČINI TE JAČIM.Obećao je da će upamtiti.Na kraju mu je moj dragi pokazao kako da se obrije.Bilo mu je drago.Moj sin odrastao muškarac.To je činjenica na koju se još navikavam.Baš se osjećam nekako prastaro danas.

28.11.2008. u 20:46 • 3 Komentara • Print • #

utorak, 25.11.2008.

Medicina iz srednjeg vijeka ili nešto drugo?

Dakle slijedom događaja i potrebe Lavić i ja smo u prošli četvrtak išli u Zagreb u bolnicu u Klaićevu da mu izvade krv.Uredno smo došli prvi i uredno gledali padobrance koji su bez pardona upadali prije nas,dok nisam pukla i počela se buniti.Tada mi je rečeno:=Budite sretni da vam dijete nije u kolicima pa bi onda imao prednost.=Naravno da sam rekla da nemoram djetetu na čelo pisati da je s posebnim potrebama da bi me netko shvatio.Krv su uspjeli izvaditi uz dosta muke jer je moj Lavić počeo neugodno reagirati na bijele kute.Ništa čudno s obzirom na prijašnja iskustva.E,sad veselje.Mi smo bili gotovi u 8.15,a po nalaz je trebalo doći od14.00 do 16.00.Moljakala sam sestre da mi dopuste doći nakon tog vremena jer nisam iz Zagreba,a nemogu sa djetetom čekati cijelo dopodne.Dopušteno mi je uz groznu grimasu.Dakle vožnja kući tramvajem pa autobusom.Kad mi je suprug pred večer došao s posla opet u Zagreb po nalaz;ovaj put autom.Slijedeće jutro ponovno u ZG u BC Dubrava jer smo bili naručeni u 8.00 sati na operaciju zuba u rausch anesteziji.U 8.30 su liječnici i osoblje tek stigli na posao,a moje dijete natašte od večeri prije.Primljeni smo u 9.00 sati ispunili nabrzinu obrasce i potpisali da pristajemo na operaciju koja je počela za deset minuta i trajala petnaest minuta.Nisam smjela biti prisutna.Donesli su mi dijete koje je vrištalo i bacalo se i otimalo jer mu je sestra gurala gazu u usta da zaustavi krvarenje.LJutito mi ga je gurala u naručje i neprekidno mu govorila:Smiri se!Smiri se!Rekla sam joj da ju on ne razumije i da se bori jer ga davi s gazom.Stekla sam dojam da nezna šta radi.Tada se pojavio kirurg koji je obavio zahvat i počeo vikati:Pa to je sve trulo i sve treba vaditi.Trebate doći još najmanje dva puta.Nitko mi nije rekao.-Onda sam ja rekla njemu da dijete nitko nije ni pregledao niti meni rekao što će se točno raditi.Morali smo provesti tamo još dva sata da nebi bilo nekih komplikacija.Bilo je to pravo mučenje,fizičko i psihičko.U tom vremenu smo promatrali druge pacijente koji su slučajno bili ljudi s Down sindromom iz nekog doma u ZG.Jedna od njihovih njegovateljica mi je prišla i rekla da je moj mali hiperaktivac i da bih mu trebala dati tablete za smirenje.Ja sam joj odvratila da nije hiperaktivan nego uplašen i zbunjen jer ne razumije što mu se događa.Rekla mi je da ona valjda zna jer radi već 30 godina s takvima i to je jedini načii da sam ja mekana i da ću skrahirati i da već sad izgledam umorno i loše.Rekla sam joj da je to moje dijete i moj izbor i da valjda ja ipak poznajem svoje dijete.Rekla sam joj da ja ne želim uzgajati biljku umjesto čovjeka i bespotrebno filati ljekovima,makar skrahirala.Nakon svega sam jedva dočekala papire i išla nas naručiti za slijedeći zahvat.Tamo mi je liječnik rekao da nemoram danas,da mogu doći bilo kada.Onda sam mu ljutito objasnila da ne živim iza ugla i nemogu doći samo tako do bolnice koja je na drugom kraju grada,a ja svaki dan na drugom.Tada smo dobili termin 5.12. i otišli kući .Nakon svih doživljaja pitam se kamo vodi takav način ophodnje s ljudima i djecom?Zdravstveni radnici se ponašaju kao da su bogovi,a mi nametnici koji im oduzimaju vrijeme.A tek smo počeli.Dragi Bog samo zna što nas još čeka.

25.11.2008. u 19:17 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 23.11.2008.

Devil Boy

23.11.2008. u 21:46 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 19.11.2008.

sposobnost i nesposobnost

Jutros rano Lavić i ja posjetili naš dom zdravlja i laboratorij da djetetu izvade krv.Potreban nam je nalaz zbog operacije u petak.Hvala Bogu nismo dugo čekali jer djeca imaju prednost-barem negdje-ali krv mu nisu uspjeli izvaditi.Lavić se,naravno,bacao,trgao i urlao,ja sam ga držala,a dvije tehničarke nisu uspjele izvaditi krv.Raskrvarile su mu obje ruke i na kraju odustale.Rekle su mi da idem s njim u dječju bolnicu u Zagreb i tamo obavim.Dakle prebacivanje odgovornosti,nesposobnost i dodatno mučenje djeteta.Još sam lijepo dobila uputu da prije moram pedijatrici po novu uputnicu.Da stvar bude gora,pedijatrica radi poslije podne što znači da u Zagreb idemo sutra.Pitam se čemu služi ovaj naš dom zdravlja ako za svaku pretragu moramo u Zagreb?Služi tome da ljudi doživljavaju stres i traume, a ne da se izliječe.I onda me pitaju za mišljenje o reformi zdravstva.Ma bolje im je da ne progovorim jer ću vrištati!

19.11.2008. u 09:54 • 3 Komentara • Print • #

utorak, 18.11.2008.

Nervoza

Danas sam s Lavićem bila u KBC Dubrava na pregledu kod oralnog kirurga.U petak smo naručeni na operaciju pa sam nervozna i pomalo me strah.Lavić ne podnosi dobro bolnice,kao ni ja uostalom.Ovo će mu biti prvi put operacija pod općom anestezijom,pa sam zabrinuta s obzirom na njegovu dijagnozu.Moram biti hrabra i nadati se najboljem jer bi mu nakon toga trebalo biti puno lakše.Sretna sam jer ide i tatica s nama pa neću biti sama i imat ću podršku,fizičku i moralnu.Sutra idemo rješavati pretrage koje su potrebne prije zahvata.Moram biti hrabra.

18.11.2008. u 19:20 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 16.11.2008.

Ljubav umjesto straha

Dok se otvaramo jedno drugom,dešava se odnos.Tvoje iskustvo postaje blisko mojem.Tako Ti i Ja postajemo Mi kako bi potom više bili Ja i Ti.Ulazak u zajednički iskustveni proces omogućuje međusobno upoznavanje i osjećaj bliskosti u kojem nestaje strah,a rađa se ljubav.Ono što mislimo o sebi,što bi Ti i Ja željeli postati biva usklađeno s onim što doista jesmo.Ovo što je u nama i ovo oko nas usklađeno je kroz naše zajedničko opažanje.Ljubav potiče kreativnu spontanost,sklad u doživljavanju unutarnje i okolne stvarnosti.Prihvaća mogućnost odvajanja i slobodu drugome da iskusi samoću kada za time osjeti potrebu.Sada i ovdje jesmo to što doista jesmo,Ti i Ja.

16.11.2008. u 17:20 • 3 Komentara • Print • #

ŽELJA

Samo tvoje toplo srce,
i ništa više.

Moj raj je polje
bez slavuja
i lire,
s jednom skromnom rijekom
i malenim vrutkom.

Bez ostruge vjetra
u hvojama,
bez zvijezde što bi htjela
listom biti.

Golema svjetlost
koja bi bila
krijesnica
druge svjetlosti,
u nekom polju
skrhanih pogleda.

Čisti počinak
i tamo cjelovi naši,
zvonki madeži jeke
rastvorili bi se
u daljini.

I tvoje toplo srce
i ništa više.

Federico Garcia Lorca

16.11.2008. u 09:10 • 0 Komentara • Print • #

subota, 15.11.2008.

---

LJudski je duh beskrajno sposoban da mrvicom sreće nahrani
čitavu vojsku.
Brian W.Aldiss-PRAŠUMA

15.11.2008. u 16:05 • 0 Komentara • Print • #

Napokon...

Da napokon sam se domogla malo vremena i tipkovnice.Vrijeme leti strašno brzo.Nisam se ni okrenula oko sebe i eto Zime.Opet!Neki dan sam svečano izjavila da se neću više živcirati i brinuti ama baš o svemu,neka bude kako bude.Naravno,moji dečki su se savijali od smijeha i uputili mi pitanje:Koliko dugo?Dobro, ja sam ipak osoba koja voli određen red pa onda brinem,ali ipak sam se malo opustila i upalilo je.Bolje sam volje i zadovoljnija sam.Hura za mene!To je ipak napredak prema veselju.
Jučer sam čak uspjela posjetiti Interliber i to mi pričinja zadovoljstvo.Prestala sam čekati i učinila nešto samo za svoju dušu.Sitnica ali puno znači za mene.
U zadnje vrijeme Lavić sve više priča i traži potvrdu svojih riječi i doživljaja.Sretna sam zbog tog napretka i nadam se da će tako nastaviti i dalje.Počeo je sam skidati cipele.Sjedim sa strane i u čudu ga promatram,ushićena.Ono što je drugim ljudima normalno i svakodnevno mi učimo teškom mukom.Zato sam sretna jer mogu napokon reći:Ipak se kreće.

15.11.2008. u 15:04 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.