"Postoje dvije vrste ljudi. Oni koji žive, igraju se i umiru. I oni koji neprestano održavaju ravnotežu na žici života. Ima glumaca. A ima i hodača po žici."
Maxence Fermine
Na ovome svijetu sam sama,ali nedovoljno da učinim svaki sat svog života svetim.
Za ovaj svijet ja sam priprosta,ali nedovoljno da postanem tek predmet koji posjeduješ,mračan i koristan.
Želim svoju volju nazad,želim je slijediti kada me tjera na djelovanje.
A ove nijeme,ponešto malodušne sate želim provesti s nekim tko zna,ili sama.
Želim se sjetiti svega o tebi,i nikada ne oslijepiti ili ostarjeti toliko da tvoj dubok,neuhvatljiv lik ne mogu zadržati uz sebe.
Želim se rasklopiti.
Ne želim više biti preklopljena,jer ondje gdje se preklapam,nisam drugo nego varka.
Od drugih se vrsta ne razlikujemo samo po tome što su ljudi spremni učiniti drugim ljudima,nego i po tome kako to neumorno opravdavamo.
Dugo me nema,stalno dolazim ali...nekako uvijek uz put skrenem negdje.Ljeto,vrućina,ventilator i boli glava.Neizbježno rješavanje problema novih-starih.Gdje god zovem ili tražim dobijem odgovor:,,pa na godišnjem su,ljeto je!,,Moje poteškoće nisu nikad na godišnjem.,,Pokušajte kroz mjesec dana...ili...rješit ćemo to u jesen.,,Koju jesen? Koje godine?
Sve je po starom.Osim brojaka na kalendaru.Odavno više nisam u godinama kad su mi mogli mazati oči nadanjima u bolju budućnost.Shvatila sam da čekajući bolju budućnost propuštam sadašnjost,a ona mi ja ipak tako dragocjena...neprocjenjiva,usprkos poteškoćama.Na kraju krajeva ionako se sve vrti u krug.Beskonačnost je jedina konstanta.
Nema te ljudske sile koja je dovoljno jaka da otvori naše srce ako to ono ne želi,a od jedne jedine sunčane zrake ono se ponaša poput prizme odašiljući čitav spektar boja.
Reci mi...
onako kao da je važno
kao da zbilja to želiš
Pokaži mi barem...
nekako...
kao da je samo za mene
kao da će svijet propasti ako to ne učiniš
Ne dopusti da vjetar odnese misao
Nemoj
Ne daj prolaznosti da nas izbriše
Znam...
jedino ti to možeš
Nemoguće ne postoji
nemoguće je izgovor
Čekam te
kao što sam uvijek
i opet ću
A vrijeme gazi dušu...
I kad dobrotu sijemo,sjeme joj trebamo baciti na plodno tlo kako bi bili sigurni da ćemo posijano i žeti,a ne da će to sijanje biti puko bacanje biserja pred svinje.
Ma na kakvom bio vrhu,na vanjskoj razini svoje opažajne svijesti,kad odvrati pogled od njega,čovjek pod sobom ugleda užasnu provaliju.Uspjeh dolazi samo onima koji visoko postave svoj cilj i mišićima snagom uma usude se k njemu penjati pri tome se ne pribojavajući posljedica i nebrojenih zapreka koje bi ih željele odvratiti od cilja.I dan koji sviće,nema nikakve čarolije ni ljepote;one su zapravo u nama kojima svanuće dopire do duše u želji da izbriše naše sjećanje na mračnu i olujnu noć.
Ponekad ni tisuću riječi nije dovoljno...
< | rujan, 2015 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.