Nakon što sam se probudila u rano jutro oko 12.15h bacila sam Nacrtanog iz kreveta i pitala ga: "Kaj si opal?! ...no kad si već opal, mogli bi na Sljeme." Još polusnenog ugurala sam ga za volan svoje Corse i krenuli smo put Sljemena. Dok sam oblačila pancerice i skije Nacrtani je namirisao kuhano vino i odmaglio u trenu, a ja sam se po magli i mećavi spuštala niz crvenu stazu. Preživjela sam kako bih mogla objaviti ovaj post. :) Nakon obilnog obroka u Mlinarici vratili smo se u krevet!

Daleko od grada... sve prekriveno snijegom.
Inje i ledene sige na zelenim smrekama i kućama
na kojima se naziru crveni krovovi.
Tišina... bjelina... svjež zrak.
Pravi ugođaj! :)

Eto, prošli su božićni i novogodišnji blagdani. Ulazimo u novu godinu krize ne baš optimistični i poletni (bar ja). Sa svojim fakultetom u potrazi sam za novim poslom ili poslom općenito. Možda opet uleti neka zamjena u školi na par tjedana da imam za kruh, a stalan posao hehe, tko ga ima danas… Pozdrav Dragom Zamorcu – ministru prosvjete!! Do sad sam potrošila više para na traženje posla (kopiranje i slanje dokumenata i zamolbi) nego što sam zaradila.

Da se neke stvari poslože na svoje mjesto, sve bi bilo super. Stalan posao u svojoj struci, radno vrijeme koje bi svatko poželio i unatoč današnjoj hiperaktivnoj djeci koja u 1. razredu osnovne škole tuku svoje učitelje/ice i psuju ne mogu se žaliti na plaću. Bilo bi bolje da je kao Salamanderova, ali…
Danas se učitelji više uopće ne poštuju i „ja“ sam kriva što dijete dođe u školu nakon 7 godina odrastanja sa svojim roditeljima neodgojeno i živčano kao da ima PTSP, a ne ADHD.

I tako, pomirih se da muci nikad kraja. Uštedjela sam nešto i kupila si novi krevet da bar u miru mogu spavat. Naravno, kako nisam jedina koja se žali, već postoje tu i npr. radnici u tvornicama kojima nije lako- dobih danas krevet u dijelovima s madracem. Naravno pola dijelova i šarafa fali ili ima viška tako da sam bila prisiljena naučiti baratati s bušilicom. Pošto mi je to dobro krenulo i postala sam prava majstorica, možda potražim neki posao u stolarskom svijetu.

Sada ležim s temperaturom u svom novom krevetu i gledam TV sa sobnom antenom koja hvata dva programa: Ništa i ApsolutnoNišta. Osjećam hladnoću kako prodire kroz zidove... brrr... dobro da uopće nemam plin u kući pa se ne moram bojat nestašice!

Eto, toliko od mene za sada sarkazma i ironije ;)