< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari-On/Off

Opis bloga

procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...


-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com


Free Site Counter








* * * * * * * *

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
sretan...jura...
thumbup...Riley...
smijeh...sheena...
rofl...€uro...
thumbup...Divan Skitnje...
thumbup...aiku...
kiss...Mare...
thumbup...lonewalker...
yes...Kikica Rodjkica...
thumbup...Anti-Bane...
yes...lady grenouille...
pjeva...Đej...
yes...Suncokretica...
sretan...zaklada"Ana Rukavina"...



* * * * * * * *


Image and video hosting by TinyPic

Molim vas pomozite Zeki!!!
(_/)
(O.o)
( > < )
Ovo je Gothik - Sado - Mazo Zeko koji voli
gledat horrore. Kopirajte ovo na svoj blog i tako
mu pomognite na njegovom putu do Svjetske
Dominacije!!!



RIGHT HERE WAITING

-Brian Adams-

Oceans apart day after day
And I slowly go insane
I hear your voice on the line
But it doesn't stop the pain
If I see you next to never
How can we say foreve

Wherever you
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you

I took for granted, all the times
That I though would last somehow
I hear the laughter, I taste the tears
But I can't get near you now
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' CrAaAaZy

Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you

I wonder how we can survive
This romance
But in the end if I'm with you
I'll take the chance
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' cRaZyyy

Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you


* * * * * * * *

Ruka u ruci,
Suza na usni,
Usna na obrazu.
Tiho i spokojno
Ljubiš mi čelo,
Nečujno i smjelo.

Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Al već sada,
Dok još osjećam
Tvoj dah i miris,
Već sada mi nedostaješ,
Kao što pustinji
nedostaje kiša.

Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Ali ne znam,
Kako ću tu vječnost
Preživjeti bez tebe.
Kao djetetu,
Otimaš mi netom
Otkriveno blago,
Odnosiš srce sobom…

Vratit ćeš ga znam,
Za tjedan il' dva,
Ali bez njega ne mogu
Vječnost preživjeti.

Sad ostaje mi
Ruka u ruci,
Suza u suzi,
Usna na usni…

* * * * * * * *

sjedim na tlu,
oko mene tama,
osluškujem tišinu...
toliko sam sama...

imala sam te,
i dušu i tijelo,
povrijedila sam te,
što srce nije htjelo...

sjedim u sobi,
oko mene tama...
dodirujem tišinu...
ostala sam sama.

volio si me,
voljela sam tebe,
još uvijek volim te,
ne želiš me kraj sebe...

ležim u grobu,
oko mene tama...
izjeda me tišina...
ZAUVIJEK SAM SAMA

četvrtak, 21.08.2008.

duša na papiru...

Najprije ću zapisati vrijeme tek toliko da vidite koliko vremena će otpasti na ovaj post.
Dakle: 20:20 (ajme ironije)
Ne znam od kud bi počela. Možda da na samom početku napišem kako ovaj post posvećujem najboljoj ekipi na svijetu, ekipi koja mi je ovo ljeto učinila nezaboravnim. Evo. Napisala sam.
Što dalje?
Ajd da krenem od početka, ili u ovom slučaju od kraja, odnosno od onoga što donosi kraj ovom preljepom razdoblju. Ne znam da li znate, ali uspjela sam upisati fakultet prehrambene tehnologije u Požegi, na radost mojih roditelja, bez plaćanja. Isprva sam i sama bila oduševljena. Napokon sam u nečemu pretekla sestre u tihoj bitci, napokon sam i ja u nečemu bolja. Bila sam oduševljena i jer na jesen neću morati u meni tako omražen Zagreb (najdublje isprike svim Zabrebčanima, žao mi je, no ja ga jednostavno ne podnosim). Uglavnom, ljeto je počelo fantastično. Upisala se Ana na fax, našla stan, počela uživati punom parom. Tu na scenu stupa ekipa kojoj je posvećen post. Izlasci, šetnjice, kupanje na, tako skromnom ali nama dovoljnom, kutinskom bazenu. Pao je tu čak i jedan odlazak u kino, jedna nezaboravna proslava rođendana i napokon odlazak mojih na more, dakle mogućnost za 10 nezaboravnih dana. I noći. Nažalost.. ma na sreću, iskoristilo smo dva dana i dvije noći, roštiljali do iznemoglosti, naučili pokoju novu igru, igrali badminton(metlama). Sve u svemu, savršeno ljeto, ispunjeno i po mom ukusu.
E sad, priznajte, imate osjećaj da u cijeloj toj priči postoji „ali“. I postoji. Jedno veliko ali. Ili više njih:
Ali oni zadnji tjedan ovog ljeta provode na maturalcu. Neka, drago mi je zbog njih, samo mi je žao što mi je ukraden još poneki trenutak s njima.
Ali njima za dva tjedna (nemojte me uzet za riječ, nemam pojma točno kad) počinje nastava. Nastava završne godine u srednjoj školi, što znači da ću ih viđati rijetko ili još rjeđe od rijetkog.
Ali ja za nešto više od mjesec dana selim u Požegu, koja mi se btw sve manje sviđa, što će naše rjeđe od rijetkih susreta učiniti još rjeđima.
Ali za godinu dana oni će se svi upisati na fakultete negdje. A to „negdje“ neće biti Požega.

I znam, reći ćete kako se ljudi mijenjaju, nalaze druge prijatelje, druga društva. I naravno, gotovo pola moga razreda se upisalo u požegu na fax, neću ja tamo biti sama. I naravno, imam dvije predivne cimerice, nisam poželjeti bolje mogla.

Ali ne, ne želim ih napustiti. Ne želim ni pomisliti da bi ove godine tom prijateljstvu mogao doći kraj. A bojim se toga, panično se toga bojim.

Želim samo još nadodati ovo.
Ljudi, neke od vas poznajem čitav svoj život, tako dugo trenutak upoznavanja nisam u stanju pamtiti. Neke poznajem nešto kraće, od ranijih dana djetinjstva.a neke tek nešto duže od godinu dana. Bez obzira na to koliko dugo prijateljujem s vama, svi vi ste našli svoje mjesto u mom srcu. I sve vas volim, neizmjerno. I nadam se, najiskrenije, da vas neću izgubiti, da nas život neće odvesti potpuno različitim putevima. I nadam se, da ćete se barem ponekad, onako u naletu najveće dosade, sjetiti vaše lude Ane, Ane koja ne zna šutjeti, Ane koja vas obožava. U svakom trenu, gdje god bili, tu sam za vas. Hvala vam na najljepšem ljetu u mom životu.

Ovo je bilo teško, možda pomalo sladunjavo. Ali morala sam. Evo. Sad imate moju dušu na papiru. Vjerojatno ću se za nekoliko godina smijati ovom postu, ali sad trenutno… sad mi osmjeh mogu samo isprati suze…

I da, vrijeme:20:45


UPDATE:

za sve one koji se nazivaju mojim prijateljima, i za sve one koje ja imam čast nazvati svojim prijateljima. voli vas vaša Ana:)


|Komentiraj 15| Printaj| #|

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dizajn: gadura dizajn Copyright 2008 ©