Opis bloga

procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...


-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com

* * * * * * * *

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...

petak, 25.05.2007.

možda sam luda, ali tako stvari stoje :'(

U posljednje vrijeme se prepoznajem u svakom stihu, svakoj rečenici, nalazim isječke vlastitog života u filmovima. Čak sam se prepoznala u rečenici koju je danas izgovorila moja, omražena profesorica iz hrvatskog:«Kada smo sretni, vrijeme poklanjamo ljudima oko sebe… kada smo tužni naše vrijeme je vrijeme onih koji nisu više kraj nas.». Kao da je meni ukrala riječi iz usta.
Jučer se oko mene posebno osjećalo nekako tužno raspoloženje. Kud god sam se okrenula vidjela sam nešto, čula ili osjetila, zbog čega sam grizla usnicu i pritiskala maramicu na oči. Na kraju sam pukla. Ne znam je li na mene utjecalo 25 propješačenih kilometara, loša atmosfera, propadanje sva tri iskovana plana ili činjenica nešto gubim, ali pukla sam. Čekam koncert (uzalud, nisam ga dočekala) i gledam sva ta sretna lica koja zauvijek napuštaju školske klupe. I nije mi jasno kako na licu uspjevaju zadržati osmijeh uz stihove «noćas se rastaju prijatelji, jedini, najbolji, jedan za drugog život bi dali, a sad se odlazi». Ili «svega će bit, al prijatelja neće…». Svjesna sam da je bio dan za feštanje, ali kako to uspjeti? Meni su suze potekle iako imam još čitavu godinu druženja, zafrkancije, prepisivanja, učenja(ok, tome se ne veselim), šetanja u krug (iako i to sada gubi svoju čar) i kojekakvih spački. Otekle su jer sam svjesna da već sad gubim puno… previše… mislim.. što se događa sa nama kada sva ta norijada prođe? Kada napokon dočekamo trijezno jutro. Sjetimo li se ljudi s kojima smo dijelili svaki trenutak, svaku ocjenu kroz 4 godine. Većina ne. Nažalost. I to boli. Rekli su mi da se prebrzo vežem. Mislila sam da je to ok. Možda ipak nije. Jer te prečesto boli. Čak i najmanja sinica. A kako onda ne kad se rastaješ od prijetelja???
Jedino čega se zapravo bojim…. Je da ću , iako su rekli da se to neće dogoditi, s vremenom izgubiti svaki trag upravo tih prijatelja. Možda je suludo, ali panično se toga bojim.

utorak, 22.05.2007.

možda ne bih trebala ali....

Težak i opojan miris svježe pokošene trave ispunjava mi pluća. Vruć vjetar nosi moje misli, tjera ih od mene, miješa sa prašinom… i tek sad ne znam što želim. Svake noći pomolim se za nešto, a u srcu znam, osjećam da bi mi to nešto slomilo srce. A kada se jutrom vratim u realnost, svijest mi govori kako bi baš tako bilo najbolje za sve. Kažu da se treba boriti za ono što želiš svim snagama. Barem sam ja do nema dugo takve savijete dijelila. A sada se bojim te rečenice. Što ako to nešto ne zaslužujem i iz te bitke izađe više ranjenika nego pobjednika? Nije vam jasno? Nije ni meni… Ne znam trebam li plakati ili smijati se. Imam razloga za oboje. Tako sam zbunjena…Kad bih barem znala što sam zaslužila. Ali ne znam. I sada imam osjećaj da nikada neću ni saznati. Sjedim na pljusku (svaki moj tekst u izvornom obliku rađa se na papiru) i nadam se da će te krupne i tople kapi kiše oprati moj um, očistiti misli, da će ih vjetar napokon, umjesto bacati u vrtlog, staviti na mjesto. Ali sam se prevarila. U ovom trenu imam osjećaj da mi ni vječnost ne bi pomogla da shvatim što uistinu želim, što je najbolje i kako naći kompromis između te dvije, za mene u ovom trenu, krajnosti. To je sve što u ovom trenu mogu reći. Jedino možda još ovo:

I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here
And it won't leave me alone

These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase


When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me

You used to captivate me
By your resonating light
Now I'm bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me

These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase



I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along


Evo, toliko od mene. Ostavljam vam zbunjeni pozdrav i pusu… osmijeh ne znam da li sam zaslužila, pa neću.

nedjelja, 20.05.2007.

jupi jupi ya ya(nova poštapalice djece u Banovoj)

Pozdrav, najdraži moji, u ovo predivno nedjeljno predvečerje. Znam da sam se malo ulijenila, ali kad možete vi…. He-he. Ne znam kako vi, ali ja od ovih lijepih sunčanih dana izvlačim maximum. Od šetnje i trčanja našim prekrasnim (da ne spominjem čistoću) jezercem do (neuspješnog) učenja kartnja bele. Pošto mi, eto, ta nesretna bela ne ide od ruke, mene su zatvorili u kuhinju da ih (citiram): «nahranim i pritom ne otrujem». Tako sam ja (moram se malo i hvalit;)) u ova dva dana ispekla ukupno 168 palačinki. I da, uspjela sam se samo jednom opeć… (sve sam bolja).Eto, moj vikend su obilježile palačinke i to sa jagodama. Naravno, ja ne bih bila ja, da se opet ne pohvalim: posadih jagode i narasle su tak lijepe i tak crvene… ma milina…. Prefine su :). Kažu mi:» kuhat znaš, sadit znaš, još samo da se udaš»… e pa o tome možete samo sanjati….zasad.
Uživajte, iskoristite kao i ja ove lijepe dane, i najbitnije, smiješite se! A ja ću isto …. A tko se nebi smiješio uz palačinke sa jagodama i čooladom;)
Sve vas puuuuno voli i veeeeeeeeliku pusu vam šalje vaša
Ban_ ANA_ naS

nedjelja, 13.05.2007.

..........nemam idejuuu...........

Neam pojma o pojmetu šta da vam pišem pa nađoh par pitanja... zna ko odgovore?

Kako Tweety održava ravnotežu na ljuljački kada ima tako veliku glavu?

Ako su Popaj i Oliva samci i nikad nisu vodili ljubav, odakle se onda stvorio Popaj Jr. i zašto toliko nalikuje na Peru Žderu, ovisnika o hamburgerima?

Ako je Kojot imao dosta novca da kupi na tisuće glupih ACME-ovih uređaja da ulovi Pticu Trkačicu, zašto nije samo izašao i kupio si pečenu piletinu s pomfrijem?

Zašto Superman, Batman i svi heroji nose gaće na hlače?

Kad razmislimo kako špinat djeluje na Popaja - je li to stvarno špinat? Možda je to marihuana pomiješana s Red Bullom?

Kakvo to smeće piju sedmorica patuljaka da i nakon 20 sati rada izlaze iz rudnika pjevajući, pokvarenjaci?!

Zašto je Pink Panther uvijek gol?

Zašto je Crvenkapica morala postavljati toliko pitanja prije nego što je shvatila da je bakica zapravo veliki zločesti vuk? Je li bila retardirana ili slijepa?

Zašto svi Disneyjevi junaci nose bijele rukavice i imaju samo četiri prsta? Možda nam šalju poruku da postoje vanzemaljci?

Zašto Incredible Hulk uspije uništiti svu svoju odjeću osim hlača? Od kojeg su materijala one napravljene?

Zašto svi negativci žele uništiti planet? Gdje oni misle poslije živjeti?

I zašto obitelj Kremenko slavi Božić kad su živjeli PUNO prije Isusa?

evo vam, cijenjeni moji, pa sad.... ak znateodgovore, znate gdje se komentari upisuju... pa me obogatite za tih par odgovora:)
volim vas vise no što mozete zamisliti (danas volim sve, tak da se ne umislite:)), šaljem vam pusu i pozzzz

utorak, 08.05.2007.

...::'°˘¤˛_¸¤˘°'::...

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Sanjala sam da imam intervju s Bogom.
«A tako, ti bi me htjela intervjuirati?» – reče Bog
«Ako imaš vremena?» - rekoh
Bog se nasmješi:
«Moje je vrijeme vječnost. Što si me namjeravala pitati?»
«Što te najviše iznenađuje kod ljudi…?»
Bog odgovori….
«To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
To što žive kao da nikada neće umrijeti, a umiru kao da nikada nisu ni živjeli…
To što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a onda bi htjeli ponovno biti djeca.
To što troše zdravlje da bi zaradili novac, a onda troše novac da bi vratili zdravlje.»
Bog uze moju ruku u svoju. Ostadosmo trenutak u tišini.
Tada upitah:
«Kao roditelj koje bi životne pouke htio da tvoja djeca nauče?»
osmjehujući se Bog odgovori:
«Da nauče kako nikoga ne mogu učiniti da ih voli, mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni.
Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivat s drugima…
Da nauče kako nije bogata osoba ona koja najviše ima, nego ona kojoj najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da ih se izliječi.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.
Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje, ili se boje da će, pokazavši to izgubiti njihovo povjerenje.
Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti različito.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
I da nauče da sam ja tu-uvijek.»



°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°

ponedjeljak, 07.05.2007.

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°

Opet sam tu, ljuta, bijesna, tužna, razočarana…. I od svih tih emocija tresem se kao šiba na vodi… Zašto? Ne znam od kud da krenem! Dan je bio savršen, pun smijeha, veselja, dobrih viceva (naravno na račun mene i moga rada). Ali naravno sve što je lijepo… a onda je počelo… nizbrdo, kao prazna bačva… i dalje se kotrlja…. Ukratko: nakon što sam zbog jedne aktivnosti(zbora) odustala od druge (folklora) saznajem da se moj dragi zbor raspada. Voditelj je po*izdio i odlučio se povući.. ostajemo sami.. tj., ne ostajemo, gubimo se. I opet nemam ništa! Da stvar bude bolja, čak ni buka iz slušalica(na maximumu) ne može pokriti veseo razgovor mojih dragih ukućana.
I eto, sad pjevam na sav glas da ne čujem «rat», iako moj glas ne pripada nikamo…
Ostavljam vas ljudi… idem bjesniti, ljutiti se, plakati i tresti… što god.. ali idem!
Evo vam samo usiljeni i lažni osmijeh
JA

subota, 05.05.2007.

...*it's rain again*...

Pozdrav svima…
Evo mene opet u beskraju ovog mokrog i sivog dana. Sva sreća pa ne mrzim kišu iz dna duše. Tko zna kakve bih tek volje onda bila? I ovako sam nizašto. Al evo barem se mogu posvetit knjizi malo (i sami vidite kako mi dobro ide).
Ugl, sjedim i brojim čestice prašine u sobi i slušam RČ….pošto više nemam ideja o čemu da vam pišem, ostavit ću vam jedan njihov text…

Ako netko hoće
Skroz da me za*ebe,
Onda me samo
Upita za tebe!
I ja počnem
Da se prenemažem,
I da lažem
Bjesomučno lažem,
I kažem:

Nikad te nisam mario
Da sam te više puta prevario
Pa sad zbog jedne tekve da ginem,
I lažem, lažem kako zinem!!

Onda se sklanjam u svoju sobu
I lijepo mi je kao u grobu.
Onda se sklanjam u sobu svoju
I pravim se da su mi sve ovce na broju.
Onda se u svoju sobu sklanjam
I cijelu noć,
Cijelu noć te sanjam!

Ako netko hoće
Skroz da me za*ebe,
Onda me samo
Upita za tebe!
I ja počnem
Da se prenemažem,
I da lažem
Bjesomučno lažem,
I kažem:

Nikad te nisam mario
Da sam te više puta prevario.
Da mi nije stalo do tebe ni malo
Da mi nije stalo do tebe… ni malo!!

Onda se sklanjam u svoju sobu
I lijepo mi je kao u grobu.
Onda se sklanjam u sobu svoju
I pravim se da su mi sve ovce na broju.
Onda se u svoju sobu sklanjam
I cijelu noć,
Cijelu noć te sanjam!


Evo vam, ne znam jel vam se da čitat, ja znam da je pjesma prekrasna (s obzirom na to da ju izvodi Riblja Čorba).
Uživajte u ovom predugom danu koliko god je to moguće… Ja ću se potruditi učiniti isto
Pozzdrav i pusa te veeeeliko «volim vas» od
*ban_ana_nas*

utorak, 01.05.2007.

hey ho

pozdrav vam svima....
kak ste mi (nećete vjerovat al odgovore očekujem u komentarima:))?
evo mene na međunarodni praznik rada, umorna od posla(to mi se obilo o glavu što sam pitala zaš se ne radi danas). od ranoga jutra (12:30) mješam malter, motam žicu...:P ok, nije trokatnica al sam se naradila...
ugl, planirala sam vam, ostavit pokoju sliku od subote(neznam jel znate bile su karaoke koje je vodio Antimon iz večernje škole..) al ima puno posla oko toga tak da.. sutra, ok? bitno je da je bilo zabavno... malo je falilo da završim na pozornici s mikrofonom, al sva sreća pa su me spriječili:) bilo je svega, poneki su pjevali i 3 puta(iako od tih dotičnih nismo čuli ni glasa), naplesali smo se(kako tko, ja znam da ja jesam) napjevali, a poneki i naspavali
toliko, necu vas gnjavit sa detaljima, idam slavit medunarodni praznik rada:)
uzivajteeeee
pusa
hug
smile
papaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
voli vas vasa(a i si mislite koja)