weekendlover
05.11.2006., nedjelja
A.
|
Teško je i pojmiti na kakve je sve kompromise čovjek spreman u životu.. i baš kad pomisliš da si dodirnuo vrh svijeta, i da te nitko ne može pomaknuti s tog mjesta, shvatiš da si rob svojih potreba, želja i osjećaja..i treba ostati doslijedan sebi samome..ne mijenjati svoje stavove iako se nalaziš stjeran u kut.. ovih sam dana bila u strašnim dilemama.. željela sam skratiti muke i sebi i loveru prekidom (od sada A., nije on moj lover, on je moja ljubav).. premalo smo vremena mogli provoditi zajedno, iako sam to jako željela, iako mi je beskrajno falio, iako sam sve željela podrediti nama, to nije bilo moguće..jer ja tako ne mogu.. nisam takva osoba.. A. mi to nije dozvolio.. sreli smo se, pričali, shvatili, i stali.. da, prestali smo s nabrajenjem štobibilokadbibilo, što će biti kad kad bude "bit će", i uživali u "sada"..i činit ćemo to.. do kada? dok ne bude "bit će"... ili dok ne bude više...  teško mi je.. teško mi je izraziti sve ono što se lomi u meni... moji su osjećaji neupitni, ali o postupcima je daleko teže odlučivati... i osjećam da sam "zapela".. nigdje... ni vrit ni mimo... A. je tu za mene..rekao je da će biti, uvijek.. i da mi nikada neće prestati biti prijatelj... i da me voli.. i da je to nepromjenjivo.. mi smo sijamski blizanci.. spojeni mozgovima... mi smo mi..svaki put sve više "mi"... neka ostane tako... |
