To je nama naša borba dala?

22 rujan 2011


Osoba A: Ja sam aga i car. Osoba B: Ja sam aga i car.

Ovih dana su na adrese 44-orice građana Republike Hrvatske stigle nekakve optužnice, neke vojske koja ne postoji, a i sudovi i vojska koji su podizale te optužnice su u međuvremenu nestali iz jednostavnog razloga: ostali su bez države u čije ime i s čijim su se blagoslovom zatekli na teritoriju – u međuvremenu međunarodno priznate države – strane zemlje. Nešto nalik onoj vojski duhova iz Gospodara prstenova: ima ih, ali ih i nema. No, kad ih ima, mogu biti itekako opaki.

Zapravo, čitava stvar bi bila smiješna da nije žalosna. To, kao da ja sada napišem optužnicu protiv precjednika svemira 2212. godine i neki mu je revni birokrat zaista i uruči i neka sudska mašinerija budućnosti zaista pokrene svoje zupčanike (ili bilo što drugo, na čemu će tada već počivati predodžbe suvremenog svijeta o djelovanju strojeva...)

(Šteta što ne postoji i rubrika 'van pameti', jer gurati sve što je na rubu pameti u kategoriju 'paranormalno' mi je u najmanju ruku djetinjasto... No, to je neka druga priča.)

Ali, birokracija je očito još jedna stavka koju treba dodati na popis neizbježnih stvari, za što sam donedavno vjerovao da se iscrpljuje na dvije nužnosti: porezu i smrti.

Dakle, taj moćni svijet birokracije (o kojoj sam već svojedobno iskopao lijepi fotografski projekt) je u tamo nekoj Miloševićevskoj Srbiji, za koju smo svi mi ovdje, zavedeni – naravno – medijski posredovanom istinom, da ne kažem: propagandom, naivno mislili da je zemlja nekih ofucanih neandertalaca; ta je država nepismenih barbara, koljača, srbočetnika (u vrijeme kad je hrvatska dalekovidnica trebala 'motivirajuće' djelovati na stvaranje nacionalnog identiteta i zanosa, postojala je uputa (jebo vas 'naputak' da vas jebo u sam vr' guice) urednicima da svako spominjanje JNA trebaju pratiti najmanje tri 'negativna' atributa pa se zato sjećamo srbo-četničke krvožedne JNA, komunističko-miloševićevko okupatorske JNA...) dakle TA je država, ma kakva zaista bila, imala birokratski aparat koji je funkcionirao, ovako ili onako, i radio 'svoj' posao.

Kako je Slavoj Žižek napravio razliku između nacizma i staljinizma? Nacizam je jednostavno ljude trpao u logore, ubijao u plinskim komorama i spaljivao. Staljinizam je barem provodio sudske procese, ma koliko oni namješteni bili, donosio neke sudske presude i onda ljude deportirao u Sibir ili ih masovno pogubljivao... Ali postojao je pravni okvir po kojem su ti ljudi bili smaknuti. Ako ništa drugo, razlika je u tom prividu ma koliko je ubojstvo ubojstvo, a genocid genocid i ne mogu se ničim opravdati.

I priča se svodi na otprilike takve optužnice: neka izvitoperena država, na čelu s poremećenim čovjekom (molim, uvijek treba praviti razliku između glupog i ludog), imala je, najvjerojatnije shizofreni, ali je imala pravni sustav koji je funkcionirao, koji je prikupio 'dokaze' i podigao optužnice. Zlu ne trebalo, ali sve je tu, lijepo crno na bijelo.

Onda je ta država nestala s lice zemlje i njezina je pravna nasljednica preuzela sve njezine obaveze i prava. I sada je iz neke prašnjave kutije, na dnu nekog zaboravljenog arhiva, neki revni student na praksi iskopao 'blago' – optužnicu protiv 44 Hrvata koji su ubijali 'goloruki srpski narod' (imali su i 'oni' svoje propagandne taktike i metode, ne poričem, ali ne volim se baviti tuđim, kad već svojih budala imam na pretek). Lakše mi je vjerovati da je tako nego da je netko godinama čekao 'pravi čas'. Makar, kad je srpska diplomacija i politika u pitanju, ništa se ne smije ispustiti iz vida niti na trenutak zanemariti.

Ma koliko bih se možda intimno trebao osjećati 'dobro', jer je neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj, ja se ipak odričem takvog 'prijatelja' ma koliko bih volio da netko Šeksu napokon zavrne te uši i natjera ga da pojede barem nešto od govana u koja nas godinama uvlači.

Ja se zapravo osjećam loše ko kad sam prvi put vidijo Franju Tuđmana kako visi s nekog balkona. Samo na plakatu, na žalost.

Dok su ti 'čobani' marljivo radili svoj birokratski posao, skupljali dokaze i debljali fascikle, ovdje u Hrvatskoj su se prvih godina provodile nemilosrdne čistke među sucima i predsjednicima sudova i na njihova su se mjesta u nedostatku boljih rješenja često dovodile osobe bez iskustva ili u nekim slučajevima i bez položenih pravosudnih ispita.

Kad se netko i drznuo prigovoriti da će se posljedice te i takve politike osjetiti u budućnosti, najčešće je bio proglašavan jugonostalgičarem (to je bila najveća moguća uvreda u prvim danima mlade nam države) ili komunjarom (što je među priprostim pukom još uvijek najveća moguća uvreda za sve moguće neistomišljenike). Ako se dotični imao petlje još nešto javljati za riječ, netko iz vrha HDZ-a bi se bahato pojavio pred kamerama HRT-a i ustvrdio da dotični uopće nije državotvorni Hrvat i nakon toga više nije bilo nikakve rasprave.

I što sad imamo? Optužnice protiv 44 Hrvata, od kojih su neki doslovno išli praćkom na Golijata, neki su zaista banditi, a neki već i sjede po zatvorima.

Ali mene najviše brine što je radilo hrvatsko pravosuđe svih ovih godina. Gdje je optužnica protiv MIloševića, protiv Jovića, protiv Kadijevića?!? Protiv krivih i pravih, ne zanima me. Mene samo zanima što je radio 'aparat' dok su Srbi gomilali tešku pravnu artiljeriju?

(Jel uopće čudno što nam nikako ne ide s tužbom protiv Srbije za genocid?)

Što mogu kad volim blesavo

08 rujan 2011

S pojavom Tubmlra pojavila se i znatiželja: o čemu se radi, kakva je to igračka, koliko će joj trebati da se razbije i slično? Brzo sam shvatio da je u pitanju obični mikro-bloging servis s lijepom količinom ponešto neobičnih likova, pardon blogova.

Prvi mi je u oči upao HangoverOwls.

Ideja iza bloga je krajnje jednostavna, a možda je zato i ubitačno efikasna, odnosno (urnebesno – ovo stavljam u zagradu jer ni meni nisu uvijek urnebesne, a i zašto bi svima bilo 'urnebesno' ako im to nije) smiješna: ekipa pabirči slike sova po vascelom internetu i stavlja smiješne potpise sve u skladu s nazivom bloga – Mamurne sove.

Čitavu prošlu zimu sam im se vraćao, e ne bih li si popravio raspoloženje i uglavnom je uspijevalo. Doduše, ponekad je trebalo okrenuti nekoliko stranica da bih se ufurao i opustio, ali djeluje. Od cigarete je zdravije, samo što te kolege znaju pogledavati 'koji ti je kitaj', kad se počneš cerekati naizgled bez povoda.


Čovječe, pola glave mi se raspada


Pusti me još malo... još samo malo

Začeci tog bloga se možda mogu tražiti u jednom od prastarih 'motivational postera', kojeg smo vjerojatno svi već vidjeli preko nekoliko puta:


Iako je danas ujutro izgledalo da su se sove u međuvremenu izliječile od mamurluka... ili su ih stisle tužbe zbog neovlaštenog korištenja fotografija, naknadna provjera je pokazala da im ni agencije ni ugledni fotografi s armijom odvjetnika iza sebe još uvijek nisu došli glave. I baš mi je drago zbog njih :-)

Nedavno sam naletio na još jedan slični blog, prilično montipajtonovskog usmjerenja i identične izvedbe.

I ovdje predstavljene fotografije dobivaju drugačiji smisao kad se stave pod egidu Mačke vas gledaju dok se seksate


OK, ovo tijelo fakat nije zemlja čudesa


Hoćeš li prestati tresti krevet? Znaš, neki od nas se moraju i naspavati.


Isati, kako je ovo dosadno... hoćete li već jednom naučiti nešto novo?!?

Naravno da nije u pitanju neki vrhunski i suptilni humor (iako znam ljudi koji se mačkama mogu smijati cijeli dan), naravno da se igra na prvu, geg i plitki vic, naravno da sličnih stvari ima koliko ti srce želi... ali tko se povremeno ne opusti uz nešto 'vanka regule', nešto zbog čega mu se ukućani i prijatelji čude?

Što, ima i takvih? ...Stvarno svašta na ovom svijetu.

Jaca je zla baba

06 rujan 2011





Iako bih najradije dodao i da je 'glupa k'o noć', moram priznati da je to što ona radi daleko od nasumične gluposti većine njenih stranačkih kolega na svim razinama, od nacionalne do lokalne, koja je vjerojatno dno dna, mulj i škrgut zuba...

Tu se radi o izuzetno promišljenom, ako baš hoćete tvrdoglavom i upornom, deranju kože jarca, koji je doduše umro prije više od dva desetljeća. Ali ako su njezini spin-doktori zaključili da je to jedini način da se dobiju izbori, tko sam onda ja da se tome previše čudim.

HDZ je oduvijek imao dobru zalihu 'gromobrana', poslušnih stranačkih aparatčika za koje većini promatrača nije bilo jasno odakle su izgmizali, ali oni su svoje uloge igrali maestralno. Sumnjam da su bili svjesni te uloge pa su je stoga i mogli tako vjerno tumačiti.

Među njima su svakako i Zlatko Canjuga, Drago Krpina, Hrvoje šošić (koji nominalno jest imao svoju stranku – Hrvatsku stranku – čiji se program svodio na uvredu pameti: sve glasove koje osvojimo na izborima, darujemo HDZ-u pa mu je Franjo zauzvrat 'poklanjao' zastupničko mjesto), a od 'novovjekih' gromobrana nezaboravne su uloge odigrali Ljubo Česić Rojs, Zdenka Nediljka Babić Petričević i Ivo Lončar (također čovjek nominalno vlastite stranke, ali upitnog statusa 'čovjeka') dok danas tu funkciju ispunjavaju Josip Đakić, Boris Kunst i Frano Matušić.

Koja je uloga gromobrana? Pa da na sebe privlači što više pažnje, diže tlak građanima i naklade tisku, dok se zapravo radi o prilično tupavim spodobama koje niti ne shvaćaju čemu služe. Njihov je glavni posao usmjeravati pažnju javnosti na potpuno efemerne stvari, što u slučaju navedenih nije problem: blebnu i ostanu živi, a narod danima žučno raspravlja o (be)smislu njihovih riječi dok se ono bitno dalje mirno odigrava daleko od očiju javnosti.

Uvjerenje s kojim jedan Boris Kunst drobi planine gluposti je jednostavno za vola ubit: ne možeš vjerovati da čovjek koji već na prvi pogled spada u ustanovu može sjediti u parlamentu. Onda s sjetiš da je država Hrvatska, a parlament Sabor pa ti bude malo lakše. Iako bi nedvojbeno krenuo kamenom na njega da ga slučajno sretneš negdje na ulici.

U vrijeme kad se Tuđmanova strahovlada već uvelike klimala i kad se brod već počeo naginjati grabeći vodu, Globus je imao genijalnu praksu: otkrije npr. Ankica Lepej podatke o jednom od računa Franjine zakonite, a na naslovnici novog Globusa intervju s Ivićem Pašalićem s nadnaslovom SENZACIONALNO ili EKSKLUZIVNO. U intervjuu Pašalić melje nešto bez mozga, smisla, reda i repa, ali naravno ni jednom rječju ne spominje nezakonito stečenu imovinu... (pardon, novac nije imovina, kako se usudio ustvrditi Smiljko Sokol, jedan od sudaca Ustavnog suda RH, a nekoliko godina i predsjednik Ustavnog suda te predstojnik Katedre za ustavno pravo. Znalac u pičku materinu).

Takvi 'medijski zahvati' služe za 'javni zaborav': prešućujete ono što vam ne ide u prilog dok istovremeno potencirate svaku vrlinu, ma koliko beznačajna bila. Perfidnost kojom HDZ tako suvereno vlada glavama hrvatskog naroda možda se najviše očitovala u izjavi Andrije Heranga da on nikad ne laže, ali povremeno ne govori istinu. Na tu izjavu treba skinuti kapu, stati mirno i pustiti suzama da liju bez susprezanja grcanja.

Bijele laži, situacija u kojoj se ne laže otvoreno, nego se namjerno prešućuje veći ili manji dio istine sastavni je dio svakodnevnog života. Svi smo nekad pribjegli nekoj i rijetko kad smo se, ako smo normalna ljudska bića koliko-toliko razvijenog morala, zbog izrečenog osjećali ugodno. Psiholozi tvrde da je bijela laž po mentalno zdravlje ubojitija i opasnija od otvorene laži: ako smo svjesni da nam netko laže, onda se uključuje naš obrambeni mehanizam i u istom trenu donosimo odluku želimo li dalje vjerovati u ta sranja ili idemo dalje. S bijelim lažima stvar je kompleksnija zbog same činjenice da ne znamo da nam se laže i možemo u krivom uvjerenju proživjeti poprilični dio života.

To je medijsko-politička praksa koju je HDZ izbrusio do sjaja dijamanta. No, samo u Hrvatskoj i samo u HDZ-u misle da je to poželjno. Jer kako drugačije objasniti toliki posvemašnji cinizam prema ljudskoj inteligenciji? Očito je da nas se sve skupa smatra prilično glupima pa nas treba štititi od 'viška informacija'.
Ah, da, skoro sam zaboravio. Pa mi smo stoka sitnog zuba i nemamo što misliti, oni misle umjesto nas. Samo je žalosno što uglavnom 'razmišljaju' propuhom između ušiju.

U svjetlu ovih iz sjećanja i nasumice izvučenih primjera htio sam pokazati da je malo toga slučajno u HDZ-u. Nema ni neke velike promišljenosti detalja jer detalji samo nepotrebno zbunjuju glasačko tijelo, ali slučajno zasigurno nije.

Jer, mogao se 1990. prodavati bijes na crvene koji su nas 45 godina toliko tlačili da je na kraju ostala samo šačica odvažnih koji su se i dalje usuđivali nazivali Hrvatima, svi ostali smo bili u takvom kurcu da nismo ni bili svjesni svoje besvijesti. Mogao je i Sanader prodavati priču o opasnosti od 'crvene Hrvatske', jer taj je čovjek mogao prodati štogod je htio. Čak i led Eskimima i golube Veneciji. Pogledajte samo kako je Jacu prodao Hrvatima.

No, kad Jaca poteže pitanje crvene Hrvatske, jasno je da više nema ničeg za što bi se mogli uloviti pa deru kožu koju znaju derati: Hrvatska će postati crvena! So fuckin' what?!? Nesumljivo je da u Hrvati ipak počeli evoluirati u političkom smislu i da u budućnosti više nikome ne bi smjeli dopustiti da se drži svoje fotelje k'o utopljenik slamke.

Političari su u biti najamna radna snaga naroda i ako se narodu ne sviđa kako ti najmanici rade za njegov novac, narod smije i mora izaći na ulice i jasno poručiti što misli. Možda nekoliko većih prosvjeda neće srušiti vladu, ali će nekoj budućoj vladi barem dati materijala za razmišljanje.

Ova razmišljati ne mora, ona zna! Oni imaju provjereni recept za alarmiranje biračkog tijela, koje se od svega na svijetu najviše boji da bi SDP mogao doći na vlast. Ne boje se oni neisplaćenih plaća, ne boje se izgubljenih radnih mjesta, ne boje se praznih bankovinih računa, ne boje se skupih vrtića, škola, fakulteta, bolnica, staračkih domova, ne boje se opljačkanog i rodijacima podijeljenog... no boje se 'crvenih'! Jebate narod koji se 'boji' neke stranke, ali HDZ čvrsto vjeruje u to što govori. To se zove nametanje preizbornih tema i formiranje mišljenja (jest da se tako može s maloumnima, ali takvi redovito izlaze na glasanje, yebiga).

Zato će do izbora kao papagaji ponavljati: idu crveni! Ponavljat će i da se Josipović uključio u kampanju iako je i slijepcu jasno da je samo želi otresti:
– Đava te lipi nosi, ženo, ostavi me na miru!
– Evo, što sam rekla, to mu je Milanović rekao da mi kaže.

Ali ona kaže: 'Sigurna sam' i zna da će ta laž postati čijenica ponovi li je dovoljan broj puta. Zato je zla, jer upornim ponavljanjem laži stvara neku potencijalnu budućnost za sebe i svoje pajdaše. Nema veze kakva će to budućnost biti, samo je važno da je Jaca u njoj.

Negdje vrlo blizu izbora će se sjetiti i da SDP želi legalizirati marimahunu. Iako ta inicijativa nikad nije došla s Iblerovog trga. Prijedlog je bio da se dekriminalizira posjedovanje manje količine. Ali što susjeda Mara zna koja je to razlika i o čemu se govori, ali ako HDZ kaže da ovi žele ozakoniti drogu, a svi znamo koliko zla donosi i koliko života odnosi droga – e, ondak se zna kome ide glas susjede Mare!

Zato je Jaca zla. Bombardira nas istom glupošću kojom je Franjo pokušavao krojiti svijet, ubija svojim tupljenjem o stvarima koje ne postoje osim u njezinoj predizbornoj strategiji, uporno otvara 'radove', koji ne služe ničemu drugom nego naslikavanju u predizborne svrhe i što je najžalosnije – ona to itekako dobro zna, ali je svjedno nije briga. Bahati se kao Sanader i ne kuži da joj se narod smije. No, ruku na srce, jebe se njoj i njezinima za narod. Jer da im je narod imalo na duši odavno i nam uslišali molbe i počinili kolektivno samoubojstvo.

Čisto nepatvoreno zlo!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se