Teretna Ana

Daklen, ja sam mama jednog dječaćića, žena jednog Zakonitog i frendica mnogih. Kažu mi da dobro kuham, dobro vozim, dobro radim, strastvena sam u krevetu (isključivo bračnom i svojem!), strastveno čitam knjige, znam strane jezike i sve u svemu prosječna sam pripadnica ljepšeg spola.
Ali imam strašnu tajnu.
Kriva sam za snijeg koji je u Ponedjeljak padao.
Sad će netko reći da pretjerujem, ali istina je.
Ja sam vlastoručno promijenila prognozu za ostatak tjedna.
Kako?
Jednostavno, nakon gotovo 10 godina, ponovo sam se učlanila u teretanu i posvetila se gubitku.
Drastičnom gubitku.
Volumena.
Naime, koliko god ja pokušavala svoj volumen pripisati nesretnom djetinjstvu, relativno nedavnoj trudnoći i nepravilnom radu štitnjače, činjenica je da sam jednostavno lijena guzica.
"Bok, ja sam Ana i lijena sam guzica.
Ovisnica sam o samosažaljenju i depresiji te izbjegavanju ogledala."
Da živimo u iskrenom svijetu u komentarima bih imala najmanje 20 odgovora "Bok, Ana, join the club!"
No, eto, svejedno sam našla Supatnicu koja mi se pridružila u patnji po teretani i u Ponedjeljak smo se zajedno učlanile i odradile svoj prvi sat aerobika.
Za usporedbu, nekad sam se bavila natjecateljskim plivanjem i mogla sam 20 muških sklekova napraviti ko od šale.
U Ponedjeljak sam odradila prvih 15 minuta aerobika sa entuzijazmom, a sljedećih 45 naizmjence sa smijehom i suzama.
Danas me bole mišići za koje sam zaboravila da ih imam, a sjutra imam još jednu rundu aerobika.
U Petak slijedi teretana na biciklu, a u subotu yogilates.
Sad kad svi znaju moj raspored, možemo prijeći na daljnja poniženja koja sam morala pretrpiti, a naglašavam da sam si za njih sama kriva. Vjerujem da ništa na svijetu ne otvara oči kao prvi posjet aerobiku. Dvorana ima zidno ogledalo (čitaj od zida do zida) i koliko god sam se pokušavala sakriti iza vitke Valkire ispred mene, moja bedra i špek su se neizbježno odražavali oko vitkog odraza zdrave gospođice u ogledalu.
Na vagi sam pročitala nevjerojatnih 22 kile viška. Da, dobro sam napisala 22 kilograma viška.
Da bi stvar bila očitija, obukla sam bijeli donji dio trenirke, žutu majicu kratkih rukava i bijelo-žute tenisice.
Izgledala sam ko maskota Vatikanske mladeži koja ima alergiju na kortizon.
Ko čiča Gliša sa kružnicom u sredini.
Ko slonica Nelica koja JE član Vatikanske mladeži.
Ko.... no, da, shvatili ste.
Moja draga Supatnica i ja smo se sat vremena mučile sa vježbama zagrijavanja, bučicama od kile, velikom pilates loptom i gumom za vježbanje (slikonska guma od cca 1.5 m sa ručkama na krajevima.)
Nakon svega gore navedenoga ja sam još morala ići na posao odraditi smjenu od 12 do 20 h i onda se u busu dotandrkat na pol puta do doma gdje me Zakoniti pokupio autom i istovario u krevet.
Preporučili su mi konzumaciju Andola za izbjegavanje musklfibera al majku im ljubim i kilama, ak mi nije trebala anestezija dok sam žderala i izležavala se, onda ju ne bum uzimala ni dok patim od bolova zbog gubitka.
Na kraju svega, moram priznati da sam ipak krajnje zadovoljna i ponosna što sam ipak počela duuuuuug put do oporavka i što mi ipak neće za par mjeseci morati kirurški odstraniti kauč sa guzice.
Veselim se sutrašnjem danu i svakom idućem, iz istog razloga.
Baš me zanima kakvo ću izvješće sutra podnijeti..........





22.02.2011. u 18:10 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Svibanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (7)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (12)
Srpanj 2006 (10)
Lipanj 2006 (6)

Tko sam ja?

Sanjalica.
Tvrdoglavka.
Mama Sinka maloga.
Žena Muža svoga.
Knjiški crv.
Sanjalica.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Što želim reći kad mi dođe kraj?



Vau, koja luda vožnja!!!

nutnutnutnutnutnut

Ne žalim za ničim!!!

smijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijeh

Najdraži ritual

Kad se osjećam grozno/poraženo/napušteno/neshvaćeno

zahvalim se na svemu dobrome u svojem životu

dok slušam pjesmicu MontyPhytonovca

iz filma

"The meaning of life".

"Just remember that you're standing
on a planet that's evolving
and revolving at 900 miles an hour.
Its orbiting at 90 miles a second,
so it's reckn,
a sun that is
the source of all our power.
The sun,
and you and me,
and all the stars that you can see
are movin at a milion miles a day
in an outer spiral arm
at 40 thousand miles an hour
of a galaxy we call the Milky way.

Our galaxy itself
contains a 100 bilion stars
it's a 100 thousand light years
side to side.
It bouldges in the middle
60 thousand light years thick
but out by us it's just 3 thousand light years wide.
We're 30 thousand light years
from galactic center point
we go round every 200 milion years
and our galaxy is only
one of milions and bilions
in this amazing and expanding universe.

The universe itself
keeps on expanding and expanding
in all of the directions
iz and wiz.
As fast as it can go
the speed of light, you know,
12 milion miles a minute
and that's the fastes speed there is.
So remember when youre feeling
very small and insecure
how amazingly unlikely is your birth
and there must be intelligent life
somewhere out in space
cause it's ber all
down here on Earth!"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se